Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2368/14 (H. G.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni odnos
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Otkaz
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2368/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2368/14, rješavajući apelaciju Hidajeta Gondže na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hidajeta Gondže.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 128098 13 Rsz od 19. februara 2014.

godine.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Hidajetu Gondži u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Hidajetu Gondži zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hidajet Gondžo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilijaša, kojeg zastupa Jadranka Jerlagić, advokat iz Sarajeva, podnio je 23. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 128098 13 Rsz od 19. februara 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: Kantonalna komisija) zatraženo je 30. novembra 2016. i 11. januara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 5. decembra 2016. godine, Općinski sud 13. decembra 2016. godine, a Kantonalna komisija 18. januara 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 22. februara 2001. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tužene „Tvornice automobila Sarajevo“ d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: tužena) radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i određivanja otpremnine, vrijednost spora 5.880,00 KM.

6. Općinski sud je Rješenjem broj PR-72/2001 od 17. jula 2001. godine prekinuo postupak u predmetnoj pravnoj stvari, te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupljen Kantonalnoj komisiji na daljnji postupak.

7. Postupak u predmetnoj pravnoj stvari je nastavljen nakon što je 9. oktobra 2009. godine cijeli spis predmeta PR-72/2001 dostavljen Općinskom sudu uz zaključak Kantonalne komisije od 18. decembra 2008. godine.

8. U periodu od kraja 2010. do sredine 2012. godine Općinski sud je održao šest ročišta, te 13. septembra 2012. godine donio Presudu broj 65 0 Rs 128098 01 Rs kojom je obavezao tuženu da apelantu na ime otpremnine isplati iznos od 5.880,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

9. Apelantu je 27. maja 2013. godine predsjednik Kantonalnog suda odobrio urgenciju za uzimanje predmeta u rad.

10. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 Rs 128098 13 Rsz od 19. februara 2014. godine odbio žalbu tužene i potvrdio prvostepenu presudu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, također, opisuje hronološki tok postupka i navodi da je zbog nerazumno dugog postupka upitno da li će naplatiti sredstva dosuđena u postupku jer su svi računi tužene blokirani. Najzad, apelant zahtijeva da mu Ustavni sud, budući da je postupak koji je hitne prirode trajao više od 13 godina, odredi kompenzaciju u iznosu od 5.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je postupajući sudija u referatu zadužen sa oko 900 predmeta u radu i da se predmeti rješavaju po redoslijedu inicijalnog akta, a prema dostavljenoj listi predmeta koji su planirani da se urade za period od tri mjeseca, a sve u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 17. decembra 2013. godine koje je donio VSTV. Kantonalni sud je, također, istakao da pored spomenute liste postoji i lista odobrenih hitnih urgencija u predmetu, koju je dostavio predsjednik suda, i da je na toj listi bilo oko 50 predmeta, te da je tačno da je apelantu bila odobrena urgencija 27. maja 2013. godine, ali je prije te urgencije bilo još odobrenih urgencija s ranijim datumom, isto u radnom sporu.

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je detaljno naveo hronološki tok postupka i istakao da smatra da apelantu nije povrijeđeno predmetno pravo jer je taj sud u toku cijelog postupka vodio računa o rokovima predviđenim Zakonom o parničnom postupku, odnosno vodio je postupak bez odugovlačenja, sa što manje troškova, te je nastojao onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalna komisija je, u suštini, istakla prigovor nedostatka pasivne legitimacije, tvrdeći da zbog toga ne može učestvovati u konkretnoj pravnoj stvari koja se vodi pred Ustavnim sudom.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 216. stav 3.

(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.

16. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju apelant ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 128098 13 Rsz od 19. februara 2014. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je apelant presudu Kantonalnog suda primio 1. aprila 2014. godine a da je apelaciju podnio 23. maja 2014. godine, slijedi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

25. Budući da je predmetni postupak pokrenut podnošenjem tužbe 22. februara 2001. godine, a okončan donošenjem presude Kantonalnog suda od 19. februara 2014. godine, Ustavni sud smatra da je relevantan period koji treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka period od 13 godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

26. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom sudskom postupku. Osim toga, Ustavni sud ukazuje na to da je riječ o radnom sporu koji je po prirodi hitan i koji zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da se parnični postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja.

27. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud, zaključuje da je apelant, shodno odredbi člana 216. Zakona o upravnom postupku, imao na raspolaganju pravni lijek, tj. mogućnost da podnese žalbu zbog ćutanja administracije drugostepenom organu. Budući da je to propustio učiniti, Ustavni sud konstatira da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

28. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon pet mjeseci od podnošenja tužbe donio rješenje o prekidu postupka i predmet ustupio na nadležno postupanje Kantonalnoj komisiji. Dalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je Kantonalna komisija predmet vratila Općinskom sudu, predmetni postupak pred redovnim sudovima na dvije instance trajao ukupno četiri godine i četiri mjeseca. Imajući u vidu da se radi o predmetu koji je hitne prirode, Ustavni sud smatra da navedeni period od četiri godine i četiri mjeseca svakako ne predstavlja razuman rok za rješavanje takvog predmeta, posebno iz razloga što su redovni sudovi trebali imati u vidu kada je podnesena tužba (22. februara 2001. godine). Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.

29. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. U skladu s članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

31. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

32. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, koja se može staviti na teret redovnim sudovima, treba da se isplatiti iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 1.200,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

33. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, činjenica je da je postupak trajao 13 godina, u okviru kojeg osam godina pred Kantonalnom komisijom, pri čemu apelant nije koristio moguća pravna sredstva kojima je mogao pozitivno utjecati na dužinu postupka, ali i pored toga Ustavni sud smatra da period od četiri godine i četiri mjeseca svakako ne predstavlja razuman rok za rješavanje takvog predmeta, posebno iz razloga što su redovni sudovi trebali imati u vidu kada je podnesena tužba (22. februara 2001. godine) i da se radi o postupku iz radnog odnosa koji je po samom zakonu hitne prirode.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2368/14 (H. G.) | Sudska praksa | Aktio