Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-867/16 (F. L. i S. L.)

Odluka donesena 01. 02. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Materijalna šteta
  • Građanski postupak
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-867/16

Apelacija

Odluka o meritumu

01. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 867/16, rješavajući apelaciju Fikrete Livadić i Senada Livadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 1. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Fikrete Livadić i Senada Livadića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o reviziji koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u predmetu broj 33 0 P 021307 13 Rev.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese odluku o reviziji u predmetu broj 33 0 P 021307 13 Rev u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantima Fikreti Livadić i Senadu Livadiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke solidarno isplati ukupan iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantima Fikreti Livadić i Senadu Livadiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Fikreta Livadić i Senad Livadić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banovića, koje zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijeli su 23. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 P 021307 10 P, Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 33 0 P 021307 12 Gž, koji se nakon izjavljene revizije na drugostepenu odluku nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) kao predmet broj 33 0 P 021307 13 Rev.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda zatraženo je 17. marta i 25. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Vrhovni sud je 2. novembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 22. juna 2010. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv tuženog Rudnici mrkog uglja „Banovići“ d.d. Banovići (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete, v.s. 31.500,00 KM.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 P 021307 10 P od 10. maja 2012. godine kojom je obavezao tuženog da apelantima na ime naknade štete zbog smrti muža-oca, utapanjem na radnom mjestu, isplati iznose pobliže navedene u izreci presude zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.

7. Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 P 021307 12 Gž od 28. januara 2013. godine uvažio žalbu tuženog i prvostepenu presudu preinačio tako da je apelante u cijelosti odbio s postavljenim zahtjevom.

8. Apelanti su 11. marta 2013. godine izjavili reviziju, pa je predmet 27. maja 2013. godine dostavljen Vrhovnom sudu na nadležno postupanje.

9. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je predmet iznesen na sjednicu vijeća održanu 26. aprila 2016. godine, na kojoj je odlučeno o reviziji presudom, da je pismeni otpravak presude izrađen po sudiji izvjestiocu 5. maja 2016. godine i dostavljen na potpis predsjedniku vijeća. Međutim, predsjednik vijeća odbio je da potpiše predmetni pismeni otpravak presude iz razloga što je „čitajući [predmetnu presudu] zaključio da činjenična utvrđenja drugostepenog suda ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima kako ih je [sudija izvjestilac] izložio na sjednici vijeća“. Iz odgovora na apelaciju slijedi da su u toku daljnje aktivnosti u cilju otklanjanja nastalog zastoja u postupanju po navedenom predmetu, iz čega proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke po izjavljenoj reviziji, odnosno dužine trajanja revizionog postupka pred Vrhovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti navode da Vrhovni sud nije iskazao primjerenu ažurnost budući da odluku po reviziji nije donio ni nakon skoro tri godine od dana prijema cjelokupnog spisa, te da je time povrijedio odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku. Apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju, naloži Vrhovnom sudu hitno rješavanje konkretnog predmeta, te da se obaveže Vlada Tuzlanskog kantona da apelantima naknadi nematerijalnu štetu prema praksi Ustavnog suda.

b) Odgovor na apelaciju

11. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da mu je predmetni spis dostavljen 27. maja 2013. godine radi donošenja odluke po izjavljenoj reviziji apelanata. Nadalje, u odgovoru je navedeno da je konkretni predmet dostavljen sudiji izvjestiocu danom prijema dopisa Ustavnog suda od 17. marta 2016. godine kojim je zatražen odgovor na navode apelacije, dakle 17. marta 2016. godine. Vrhovni sud je istakao da je predmet iznesen na sjednicu vijeća održanu 26. aprila 2016. godine, na kojoj je odlučeno o reviziji presudom, da je pismeni otpravak presude izrađen po sudiji izvjestiocu 5. maja 2016. godine i dostavljen na potpis predsjedniku vijeća. Vrhovni sud je, također, u odgovoru na apelaciju, između ostalog, istakao da je predsjednik vijeća odbio da potpiše predmetni pismeni otpravak presude iz razloga što je „čitajući [predmetnu presudu] zaključio da činjenična utvrđenja drugostepenog suda ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima kako ih je [sudija izvjestilac] izložio na sjednici vijeća“, što je potvrdila i članica vijeća. Konačno, Vrhovni sud je naveo da su u daljem toku aktivnosti, u cilju otklanjanja nastalog zastoja u postupanju po navedenom predmetu, preduzete brojne aktivnosti po članovima vijeća u konkretnom predmetu, predsjednicima svih vijeća Građanskog odjeljenja i predsjedniku Vrhovnog suda, te da se navedeni predmet, s nepotpisanim pismenim otpravkom presude po predsjedniku vijeća, nalazi kod predsjednika Vrhovnog suda radi preduzimanja daljih mjera.

V.Relevantni propisi

12. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Vrhovni sud nije donio odluku po reviziji izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 28. januara 2013. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelanti smatraju da je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u revizionom postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom došlo do povrede njihovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

20. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Vrhovni sud otklonio nastali zastoj u postupanju po navedenom predmetu, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

a)Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom, koja je u Općinskom sudu zaprimljena 22. juna 2010. godine, pokrenuli predmetni parnični postupak, te da, prema raspoloživim podacima, taj postupak još uvijek nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti ne osporavaju dužine postupka pred prvostepenim i drugostepenim sudom, već isključivo ukazuju na dužinu trajanja revizionog postupka po izjavljenoj reviziji od 11. marta 2013. godine, koju je Vrhovni sud zaprimio 27. maja 2013. godine. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od dana izjavljivanja revizije do dana donošenja ove odluke. Dakle, Ustavni sud zapaža da, iako je predmetni postupak trajao duže od šest godina, relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od više od tri i po godine i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. b)Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je u pitanju naknada štete zbog smrti muža-oca apelanata, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelante.

24. Analizirajući dužinu trajanja postupka i postupanje revizionog suda, Ustavni sud primjećuje da su apelanti 11. marta 2013. godine izjavili reviziju i da Vrhovni sud u periodu dužem od tri i po godine nije donio odluku o reviziji apelanata. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da je konkretni predmet dostavljen sudiji izvjestiocu danom prijema dopisa Ustavnog suda od 17. marta 2016. godine kojim je zatražen odgovor na navode apelacije, dakle 17. marta 2016. godine, nakon čega je predmet iznesen na sjednicu vijeća od 26. aprila 2016. godine, na kojoj je odlučeno o reviziji presudom, da je pismeni otpravak te presude izrađen po sudiji izvjestiocu 5. maja 2016. godine i dostavljen na potpis predsjedniku vijeća. Međutim, predsjednik vijeća je odbio da potpiše predmetni pismeni otpravak presude iz razloga što je „čitajući [predmetnu presudu] zaključio da činjenična utvrđenja drugostepenog suda ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima kako ih je [sudija izvjestilac] izložio na sjednici vijeća“, iz čega proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan ni nakon tri i po godine od izjavljivanja revizije, odnosno da Vrhovni sud apelantima još uvijek nije dostavio pravomoćnu odluku o izjavljenoj reviziji. Naime, Ustavni sud smatra da je za apelante bez značaja to što je Vrhovni sud donio presudu čiji se nepotpisani pismeni otpravak nalazi kod predsjednika Vrhovnog suda u cilju otklanjanja nastalog zastoja u postupanju po navedenom predmetu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da Vrhovni sud nije postupio u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da je „sud dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku“. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Vrhovni sud bio u obavezi da na odgovarajući način upravlja predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzima procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravomoćne sudske odluke kojom bi bilo riješeno pitanje naknade štete zbog smrti muža-oca apelanata. Dakle, sve navedeno, naročito činjenica da je, uslijed pasivnosti Vrhovnog suda, konkretni predmet dostavljen sudiji izvjestiocu tek prijemom dopisa Ustavnog suda od 17. marta 2016. godine, dakle nakon više od tri godine, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina trajanja revizionog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

25. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog revizionog postupaka tražili naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu nepostupanja suda u predmetu, odnosno nedonošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje više od tri i po godine, te da se radi o predmetu koji ne zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku solidarno isplatiti ukupan iznos od po 450,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u situaciji kada revizioni postupak pred Vrhovnim sudom traje više od tri i po godine i kada još uvijek nije okončan zbog toga što taj sud nije upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano.

28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman