Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3477/14 (H. T.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Eksproprijacija
  • Naknada
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Vanparnični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3477/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3477/14, rješavajući apelaciju Hanife Tabak na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Hanife Tabak podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 41 0 V 004605 13 Rev od 13. maja 2014. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 V 004605 13 Gž od 11.

septembra 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom broj 41 0 V 004605 08 V od 14. novembra 2012. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hanifa Tabak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Visokog, koju zastupa Zahid Hodžić, advokat iz Visokog, podnijela je 23. jula 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 0 V 004605 13 Rev od 13. maja 2014. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 V 004605 13 Gž od 11. septembra 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 V 004605 08 V od 14. novembra 2012. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog, Kantonalnog i Vrhovnog suda, te od JP Autoceste FBiH (u daljnjem tekstu: protivnik predlagateljice) zatraženo je 10. novembra 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 16. novembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, Vrhovni sud 14. novembra 2016. godine, protivnik predlagateljice 22. novembra 2016. godine, dok Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 V 004605 08 V od 14. novembra 2012. godine apelantici je utvrđena naknada za eksproprirane nekretnine precizno označene u dispozitivu rješenja (u daljnjem tekstu: eksproprirane nekretnine) u iznosu od 8.050,00 KM, te vrijednost sijena 147,20 KM, što sve iznosi 8.197,20 KM. Shodno navedenom, stavom II istog rješenja protivnik predlagateljice je obavezan da plati navedeni iznos po donošenju odluke, a ako naknada nije isplaćena, dužan je na navedeni iznos od 8.197,20 KM platiti zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Protivnik predlagateljice snosi troškove postupka u visini od 1.663,00 KM.

6. U obrazloženju rješenja se navodi da je Općinski sud proveo dokazni postupak izvršivši uvid u Rješenje o izvršenoj eksproprijaciji broj 03/2-31-1-7/2008, kao i u kompletan općinski spis o provođenju eksproprijacije, u zk. uložak, te nalaz vještaka poljoprivredne struke Ziada Begovića i nalaz vještaka ekonomske struke Sabine Bečarević, kupoprodajni ugovor Saliha Pašića i J.U.A. Frischeis, te u zapisnike o postignutom sporazumu pri određivanju vrijednosti eksproprirane nekretnine s drugim suvlasnicima. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, Općinski sud je ocijenio izloženi nalaz vještaka ekonomske struke kao stručno urađen, na zakonu zasnovan i, samim tim, kao nalaz koji opravdano može biti osnov za donošenje sudske odluke.

7. Dalje se navodi da je, polazeći od definicije da je tržišna vrijednost najviša cijena koja se za određenu nekretninu može ostvariti na nekom tržištu u određenom roku, vještak je na osnovu stanja u nalazu sačinio i obrazložio svoj nalaz i dao procjenu vrijednosti ekspropriranih nekretnina. Općinski sud je primijenio član 12. stav 4. Zakona o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ broj70/07) koji glasi: „Naknadu za eksproprisanu nepokretnost snosi korisnik eksproprijacije.“ Također je primijenjen i član 46. stav 2. Zakona o eksproprijaciji koji glasi: „Tržišna vrijednost je izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određene nekretnine može postići na tržištu i koja zavisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.“

8. U toku provedenog postupka Općinski sud je utvrdio da je općinskim rješenjem o eksproprijaciji izvršena potpuna eksproprijacija nekretnina, vlasništvo apelantice. Sud je na osnovu datih ocjena nalaza vještaka prihvatio u cijelosti iznos od 8.050,00 KM, a to je obračunata površina od 230 m eksproprirane nekretnine sa 35,00 KM po m .

9. Općinski sud je u cijelosti prihvatio stav vještaka ekonomske struke da se vrijednost ekspropriranog zemljišta utvrđuje na osnovu najveće postignute cijene za to zemljište u dato vrijeme. Općinski sud je cijenio da je i vještak poljoprivredne struke utvrdio najvišu postignutu cijenu za m u visini od 30,00 KM, a to je bilo 2008. godine, dakle protek vremena u cijelosti opravdava mogućnost rasta navedene cijene koja je sada, prema izloženom nalazu vještaka ekonomske struke, utvrđena u visini od 35,00 KM.

10. Općinski sud je naveo da isticanje prigovora od strane zastupnika protivnika predlagateljice da vještak ekonomske struke nije uzela u obzir postignute sporazume o naknadi ekspropriranih nekretnina, koje su 23,00 KM po m , ne može se prihvatiti jer je sud utvrdio da se u dva slučaja radi o veoma malim površinama parcela od 6 m i 20 m , dok u trećem slučaju ima puno suvlasnika, a pri tome nije naznačen ni kvalitet zemljišta, što sve itekako utječe na njegovu vrijednost, pa cijeni da priloženi dokazi nisu od utjecaja za donijeti nalaz. Sud je, također, cijenio da je vještak poljoprivredne struke, koji je i član Općinske komisije za procjenu nekretnina, bio taj koji je vršio procjenu i tumačenje Zakona o eksproprijaciji (utvrđivanje prosjeka cijena), tako da je i ta činjenica bila od utjecaja na stranke prilikom odlučivanja. Nakon ovako date ocjene provedenog postupka, te oba nalaza, a imajući u vidu protek vremena između njih, Općinski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i procjenu vrijednosti ekspropriranog zemljišta po vještaku ekonomske struke, te je na osnovu njega i odlučio kao u dispozitivu rješenja.

11. Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 V 004605 13 Gž od 11. septembra 2013. godine žalbe apelantice i protivnika predlagateljice su odbijene i rješenje prvostepenog suda potvrđeno.

12. Kantonalni sud smatra da je pred prvostepenim sudom postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine u svemu proveden u skladu sa odredbama čl. 146-150. i člana 152. stav l. Zakona o vanparničnom postupku (ZVP) jer su u skladu sa odredbama člana 149. tog zakona održana ročišta na kojima je učesnicima omogućeno da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nekretnina. Sud je nakon utvrđenih bitnih činjenica donio pobijano rješenje kojim je odredio oblik i obim, odnosno visinu naknade za ekspropriranu nekretninu. Isto tako su, prema mišljenju Kantonalnog suda, bez osnova navodi apelanticine žalbe da je prvostepeni sud pogrešno cijenio izvedene dokaze, te da je počinio povrede odredaba postupka iz člana 8. i člana 123. stav 2. Zakona o parničnom postupku (ZPP) u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP.

13. Kantonalni sud smatra da je izvedene dokaze prvostepeni sud cijenio u skladu sa odredbom člana 8. i člana 123. stav 2. ZPP jer je pravilnom ocjenom dokaza utvrdio činjenice na osnovu kojih je donio pobijano rješenje. Dalje je navedeno da je izvedene dokaze i ocjenu dokaza, kao i zahtjeve stranaka i činjenice na kojima se zasnivaju ti zahtjevi, kao i propise na kojima je zasnovano pobijano rješenje prvostepeni sud naveo u obrazloženju pobijanog rješenja u skladu sa odredbom člana 191. stav 4. ZPP u vezi sa članom 2. stav 2. ZVP. Nadalje, Kantonalni sud smatra da su bez osnova navodi apelanticine žalbe da je prvostepeni sud prilikom određivanja visine naknade za ekspropriranu nekretninu trebao cijeniti Ugovor o kupoprodaji nekretnina koje se nalaze na tom području broj OPU- 2312/2008 od 4. septembra 2008. godine kojim je utvrđena cijena od 75,00 KM po m , a koji je apelantica po punomoćniku predočila prvostepenom sudu, te da je prvostepeni sud trebao prihvatiti cijenu iz tog ugovora kao tržišnu vrijednost predmetne nekretnine. Prema ocjeni Kantonalnog suda, iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostepeni sud odlučio o navedenom apelanticinom prijedlogu, te da je dao razloge zbog kojih nije prihvatio takav prijedlog jer je kao jedini objektivan pokazatelj tržišne cijene za predmetnu nekretninu prihvatio nalaz vještaka ekonomske struke Sabine Bećarević, kao i dopunu nalaza istog vještaka, o čemu je dao pravilne i potpune razloge koje u cijelosti prihvaća i Kantonalni sud. Stoga je Kantonalni sud zaključio da su neosnovani navodi apelanticine žalbe da prvostepeni sud nije pravilno utvrdio visinu naknade za ekspropriranu nekretninu i da je ona previsoko određena.

14. Rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 V 004605 13 Rev od 13. maja 2014. godine apelanticina revizija je odbijena.

15. Vrhovni sud navodi da su na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja nižestepeni sudovi, pozivanjem na odredbe člana 12. stav 4, člana 46. stav 2. i člana 70. stav 1. Zakona o eksproprijaciji, obavezali protivnika predlagateljice da apelantici na ime naknade za eksproprirane nekretnine isplati iznos od 8.058,00 KM i na ime vrijednosti sijena 147,20 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja odluke o određivanju naknade. Pri tome, Vrhovni sud cijeni da se apelantica neosnovano revizijom poziva na povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP, a u vezi sa čl. 146. i 153. ZVP, navodeći da su nižestepeni sudovi propustili izvršiti ocjenu svih dokaza izvedenih u toku postupka, a što je za posljedicu imalo i povredu člana 210. ZPP jer je, prema apelanticinom mišljenju, kupoprodajni ugovor zaključen između Saliha Pašića i J.U.A. Frischeis društvo za trgovinu i usluge d.o.o. od utjecaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, pa sud nije mogao prihvatiti nalaz vještaka, a da nije imao u vidu navedeni ugovor.

16. O ovim prigovorima, kako navodi Vrhovni sud, ponovljenim u žalbi drugostepeni sud se već izjasnio na strani 3. obrazloženja svog rješenja, pravilno zaključujući da je postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine proveden u skladu sa odredbama čl. 146-150. ZVP, da su se stranke na ročištima u sudu izjasnile o obimu i visini naknade. Suprotno apelanticinim tvrdnjama, drugostepeni sud je pravilno u razlozima svoje odluke zaključio da je prvostepeni sud ocjenu izvedenih dokaza izvršio u skladu sa odredbom člana 8. ZPP (a u vezi sa članom 2. ZVP), savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, pa tako i nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke, kao i navedeni kupoprodajni ugovor, te na osnovu slobodne ocjene izvedenih dokaza odredio visinu naknade za eksproprirane nekretnine. To što se apelantica ne slaže s pravnim zaključkom drugostepenog suda, prema ocjeni Vrhovnog suda, pobijano rješenje ne čini nezakonitim u smislu člana 209. ZPP. Prema ocjeni Vrhovnog suda, nije osnovan ni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava i da su nižestepeni sudovi, suprotno odredbama člana 12. stav 4, člana 46. stav 2. i člana 53. stav 1. Zakona o eksproprijaciji odredili visinu naknade za eksproprirane nekretnine.

17. Vrhovni sud zaključuje da je u nižestepenom postupku tržišna vrijednost apelanticine eksproprirane nekretnine određena pravilno u skladu sa članom 46. stav 2. Zakona o eksproprijaciji koja je, prema nalazu vještaka, u vrijeme njezinog utvrđivanja 35,00 KM po m . Pri tome, Vrhovni sud ima u vidu da su nižestepeni sudovi cijenili i zapisnike o postignutom sporazumu pri određivanju vrijednosti ekspropriranih nekretnina vlasnika sa istog područja (član 64. stav 2. istog zakona), prema kojim su za pojedine nekretnine sa tog područja s vlasnicima postignuti sporazumi o cijeni od 23,00 KM po m , pa je, kako zaključuje Vrhovni sud, neprihvatljiv prigovor povrede materijalnog prava koji se odnosi na navedene odredbe.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

19. Apelantica ističe da su zbog proizvoljne primjene materijalnog prava i povrede postupka kod utvrđene visine naknade za ekspropriranu nekretninu, suprotno odredbama Zakona o eksproprijaciji, odnosno utvrđenoj tržišnoj, odnosno prometnoj vrijednosti prema kupoprodajnom ugovoru zaključenom između Saliha Pašića i J.U.A. Frisheis i suprotno praksi i stavu Vrhovnog suda FBiH u istim slučajevima, povrijeđena njezina ustavna prava. Navodi da je potpuno proizvoljno utvrđenje sudova da se u konkretnom slučaju kupoprodajni ugovor zaključen između Saliha Pašića i J.U.A. Frisheis društvo za trgovinu i usluge d.o.o., na koji se apelantica pozivala, odnosno na ugovorenu cijenu od 75,00 KM po 1 m nije mogao uzeti kao osnov prilikom određivanja naknade za apelanticinu ekspropriranu nekretninu jer je, prema stavu nižestepenih sudova, nekretnina iz navedenog ugovora građevinsko zemljište koje posjeduje urbanističku i građevinsku saglasnost, dok je apelanticina nekretnina poljoprivredno zemljište koje ne može postati građevinsko jer se nalazi na trasi autoceste.

20. Apelantica naglašava da nižestepeni sudovi nisu savjesno i brižljivo cijenili sve dokaze posebno i sve dokaze zajedno kako to nalaže odredba člana 8. ZPP. Naime, sud je pravičnu naknadu za eksproprirano zemljište trebao odrediti ocjenom svih dokaza izvedenih u postupku, i to u smislu odredaba Zakona o eksproprijaciji. Naprotiv, kako navodi apelantica, nižestepeni sudovi su naknadu za ekspropriranu nekretninu utvrdili na osnovu nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, koji su prihvatili u cijelosti, a da obrazloženje rješenja ne sadrži razloge zašto je sud kao relevantan uzeo baš nalaz ovog vještaka, niti ga je cijenio u skladu sa ostalim dokazima, a prvenstveno kupoprodajnim ugovorom zaključenim između Saliha Pašića i J.U.A. Frisheis. Postupajući na ovakav način došlo je i do povrede odredaba parničnog postupka iz člana 209. ZPP, a u vezi sa čl. 146. i 153. ZVP, tako su nižestepeni sudovi propustili izvršiti ocjenu svih dokaza izvedenih u toku postupka, a što je za posljedicu imalo i povredu člana 210. ZPP jer je navedeni kupoprodajni ugovor od utjecaja za odlučivanje u navedenoj pravnoj stvari, pa sud nije mogao prihvatiti nalaz, a da nije imao u vidu navedeni ugovor.

21. Iz navedenih razloga, apelantica predlaže da Ustavni sud usvoji njezinu apelaciju, utvrdi povredu ustavnih prava, ukine rješenje Ustavnog suda i odredi donošenje nove odluke.

b) Odgovor na apelaciju

22. Kantonalni sud smatra da je drugostepeno rješenje zasnovano na zakonu, da njim nisu povrijeđena apelanticina prava zasnovana na Ustavu Bosne i Hercegovine, međunarodnim dokumentima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini i važećim zakonima, te se predlaže da se o podnesenoj apelaciji odluči u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i važećim zakonima u Bosni i Hercegovini.

23. Vrhovni sud predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana jer je odluka donesena u skladu sa zakonom i Ustavom Bosne i Hercegovine i nije bilo povreda na koje apelantica neosnovano ukazuje.

24. Protivnik predlagateljice navodi da su nižestepeni sudovi pravilno postupili kada prilikom utvrđivanja cijene nekretnina - zemljišta u ovom postupku nisu cijenili kao presudan ugovor zaključen između Saliha Pašalića i J.U.A. Frisheis. Nekretnina koja je prometovana navedenim ugovorom je građevinsko zemljište koje posjeduje urbanističku i građevinsku suglasnost. Apelanticina nekretnina je u naravi njiva treće klase pa se, kao takva, ne može nikako dovesti u vezu sa zemljištem koje je prometovano ugovorom zaključenim između Saliha Pašalića i J.U.A. Frisheis.

25. Protivnik predlagateljice nadalje smatra da su neosnovane i apelanticine tvrdnje kada navodi da se u konkretnom slučaju radi o veoma atraktivnoj lokaciji, između ostalog, i zbog priključka na autocestu. Pri tome, apelantica zanemaruje činjenicu da ona nije doprinijela izgradnji autoceste pa, samim tim, po navedenom osnovu ne može potraživati veću naknadu za svoju nekretninu. Apelantici nije povrijeđeno pravo na imovinu, omogućeno joj je da tokom cijelog postupka eksproprijacije učestvuje u postupku pred sudom prilikom utvrđivanja naknade za eksproprirane nekretnine i isplaćena joj je pravična naknada za navedene nekretnine. Imajući u vidu činjenicu da je ovaj postupak pokrenut u svrhu eksproprijacije nekretnina, a što se može vršiti samo ukoliko je utvrđen opći interes, dok su odredbama Zakona o eksproprijacije uređeni uvjeti, način i postupak eksproprijacije nekretnina za izgradnju objekta od javnog interesa, protivnik predlagateljice smatra neopravdanim apelanticine navode u vezi s pozivanjem na povrede ustavnih prava jer je iz stanja spisa evidentno da apelantici nisu povrijeđena i ograničena navedena prava. Na osnovu svega iznesenog, vidljivo je da apelacija nema apsolutno nikakvog uporišta u činjenicama, te se predlaže da se ona odbaci ili odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

26. U Zakonu o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ br. 70/07, 36/10 i 25/12) relevantne odredbe glase:

Član 12. stav 4.

Naknadu za eksproprisanu nepokretnost snosi korisnik eksproprijacije.

Član 46. stav 2 Tržišna vrijednost je izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određene nekretnine može postići na tržištu i koja zavisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

Član 63.

Visina naknade za eksproprisanu nekretninu određuje se u sudskom postupku prema okolnostima koje su postojale u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.

Ako je korisniku eksproprijacije predata nekretnina u posjed prije pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji, vlasnik ima pravo birati da mu se naknada odredi ili prema okolnostima u vrijeme predaje nekretnine ili u vrijeme donošenja prvostepenog sudskog rješenja o naknadi.

Član 64.

Nadležni sud po službenoj dužnosti u vanparničnom postupku odlučuje o visini naknade za eksproprisanu nekretninu.

Kod utvrđivanja naknade za eksproprisanu nekretninu sud je dužan uzeti u obzir visinu naknade utvrđenu prilikom sporazumnog utvrđivanja naknade pred općinskom službom za upravu, ako je većina stranaka zaključila takav sporazum na određenom području u postupku eksproprijacije za izgradnju istog ili drugog objekta.

U postupku određivanja naknade za eksproprisanu nekretninu sud ne može odlučivati o pravu ranijeg vlasnika na naknadu.

Član 70. stav 1.

Odredbe ovog Zakona u pogledu određivanja naknade za eksproprisane nekretnine primjenjivat će se i u slučajevima kada je eksproprijacija izvršena na osnovu propisa o eksproprijaciji koji su bili na snazi do stupanja na snagu ovog Zakona, ako naknada nije isplaćena, s time što zakonske zatezne kamate teku od dana donošenja odluke o određivanju naknade.

27. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 2/89, 39/04, i 73/05) relevantne odredbe glase:

Član 2. stav 2.

(….) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, za koje zakonom nije drugačije određeno.

Određivanje naknade za eksproprisane nepokretnosti Član 146.

U postupku određivanja naknade za ekspropriranu nepokretnost sud određuje visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost kad korisnik eksproprijacije i raniji vlasnik pred nadležnom službom odnosno organom nisu postigli sporazum o naknadi za ekspropriranu nepokretnost.

Član 148.

Postupak određivanja naknade za eksproprisanu nepokretnost sud vodi po službenoj dužnosti.

Postupak iz prethodnog stava je hitan.

Član 149.

Sud će odrediti ročište na kom će omogućiti učesnicima da se izjasne o obliku i obimu, odnosno visini naknade, kao i o dokazima o vrijednosti nepokretnosti, koji se pribavljaju po službenoj dužnosti.

Sud će na ročištu izvesti i druge dokaze koje učesnici predlože, ako nađe da to ima značaja za određivanje naknade, a po potrebi odrediće i vještačenje.

Član 150.

Troškove postupka određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti snosi korisnik eksproprijacije, osim troškova koji su izazvani neopravdanim postupcima ranijeg vlasnika.

Član 152.

Nakon što utvrdi bitne činjenice, sud donosi rješenje kojim određuje oblik i obim, odnosno visinu naknade za ekspropriranu nepokretnost.

(…) VI.Dopustivost

28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

29. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

30. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 41 0 V 004605 13 Rev od 13. maja 2014. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 30. maja 2014. godine, a apelacija je podnesena 23. jula 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

32. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

35. Ustavni sud primjećuje da se u postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda, odlučivalo o visini naknade za nekretnine eksproprirane od apelantice pa, podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 836/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 20/06), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da je član 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju primjenjiv.

36. Apelantica, u suštini, smatra da joj je pravo na pravično suđenje povrijeđeno jer su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantne odredbe materijalnog i procesnog prava, pri čemu su povrijedili pravila dokaznog postupka. Prema njezinom mišljenju, sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, a sam postupak utvrđivanja visine naknade za ekspropriranu nekretninu je proveden suprotno odredbama Zakona o eksproprijaciji, odnosno utvrđenoj tržišnoj odnosno prometnoj vrijednosti prema kupoprodajnom ugovoru zaključenom između Saliha Pašića i J.U.A. Frisheis. Apelantica naglašava da redovni sudovi nisu savjesno i brižljivo cijenili sve dokaze posebno i sve dokaze zajedno, kako to nalaže odredba člana 8. ZPP. Naime, prema njezinom mišljenju, sud je pravičnu naknadu za eksproprirano zemljište trebao odrediti ocjenom svih dokaza izvedenih u postupku, i to u smislu odredaba Zakona o eksproprijaciji.

37. U vezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

38. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja se problematiziraju, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj ocjeni dokaza i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

39. U vezi sa apelanticinim nezadovoljstvom visinom naknade određenom za preuzeto poljoprivredno zemljište, Ustavni sud primjećuje da je tokom prvostepenog postupka, uz saglasnost stranaka, prvostepeni sud proveo vještačenje po vještaku ekonomske struke. U svom nalazu i mišljenju vještak je iskazao procjenu tržišne vrijednosti izuzetih nekretnina i utvrdio visinu naknade, na osnovu kojeg je, prihvativši ga cjelovitim i urađenim po pravilima struke i vještine, Općinski sud i odredio visinu naknade. Naime, Ustavni sud primjećuje da je redovni sud u obrazloženjima osporenih rješenja jasno naveo na koji se način utvrđuje visina naknade za izuzeto zemljište, pozivajući se, pri tome, na odredbu člana 43. stav 2. Zakona o eksproprijaciji kojom je propisano da se visina naknade utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti koja je izražena u cijeni na području gdje se vrši eksproprijacija, a koja se za određene nekretnine može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja. Pri tome je sud u cijelosti prihvatio stav vještaka ekonomske struke da se vrijednost ekspropriranog zemljišta utvrđuje na osnovu najveće postignute cijene za to zemljište u dato vrijeme. Ustavni sud nalazi da je redovni sud kao osnov isplaćene naknade uzeo nalaz i mišljenje vještaka koji je utvrdio najvišu postignutu cijenu za m u visini od 30,00 KM, a to je bilo 2008. godine, dakle protek vremena u cijelosti opravdava mogućnost rasta navedene cijene koja je sada, prema izloženom nalazu vještaka ekonomske struke, utvrđena u visini od 35,00 KM. S obzirom na navedene zakonske odredbe kojima je jasno propisan način određivanja naknade, koje je vještak pri određivanju visine naknade uzeo u obzir prilikom sačinjavanja nalaza i mišljenja, i koji je u cijelosti prihvatio sud koji je odredio naknadu, Ustavni sud smatra neosnovanim apelanticine navode usmjerene u tom pravcu. Navedenu odluku Općinskog suda potvrdio je Kantonalni i Vrhovni sud.

40. Stoga, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su redovni sudovi proizvoljno primijenili relevantno materijalno pravo kada su zaključili da apelantici za eksproprirane nekretnine pripada pravo na naknadu u novcu koja je određena na način i u postupku koji je propisan zakonom. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra apelanticine navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovanim.

Pravo na imovinu

41. Apelantica tvrdi da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno i pravo na imovinu. Tvrdnje o povredi ovog prava apelantica zasniva na identičnim navodima o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i propustima u dokaznom postupku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i apelanticini navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

42. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je redovni sud utvrdio da ne postoji ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost u primjeni materijalnog prava, niti propusta u dokaznom postupku u kojem je sud utvrđivao naknadu za eksproprirane nekretnine, pri čemu su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka za svoje stavove dali jasne i logične zaključke.

43. Ustavni sud, također, zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantica kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava i propuste u dokaznom postupku, a Ustavni sud zaključuje da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman