Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2128/14 (R. J.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Dostava
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Pristup sudu
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2128/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2128/14, rješavajući apelaciju Rajka Jokšića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Rajka Jokšića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 1 Pr 008673 14 Pžp od 17. aprila 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 1 Pr 008673 13 Pr od 20.

decembra 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rajko Jokšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 8. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 1 Pr 008673 14 Pžp od 17. aprila 2014. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 1 Pr 008673 13 Pr od 20. decembra 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i od Uprave za indirektno oporezivanje - Regionalni centar Tuzla (u daljnjem tekstu: Uprava za indirektno oporezivanje) zatraženo je 21. i 22. septembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud, Osnovni sud i Uprava za indirektno oporezivanje su u periodu od 26. do 29. septembra 2016. godine dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

5. Uprava za indirektno oporezivanje 15. jula 2013. godine podnijela je Osnovnom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv D.J. i apelanta zbog prekršaja iz člana 17 u vezi sa članom 8 stav 3 tačka a) Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o carinskim prekršajima).

6. Rješenjem o odgovornosti okrivljenog zbog propuštanja broj 80 1 Pr 008673 13 Pr od 20. decembra 2013. godine Osnovni sud proglasio je apelanta odgovornim zato što je, u vrijeme i na način pobliže opisani u izreci rješenja, počinio prekršaj iz člana 17 u vezi sa članom 8 stav 3 tačka a) Zakona o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine, te je apelantu izrekao novčanu kaznu u iznosu od 200,00 KM i obavezao ga da plati troškove postupka. Istim rješenjem, na osnovu odredbe člana 19 stav 1 Zakona o carinskim prekršajima i člana 18 Zakona o prekršajima Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima), apelantu je izrečena zaštitna mjera oduzimanje teretnog motornog vozila.

7. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je usmeni i javni pretres u predmetnom prekršajnom postupku bio zakazan za 20. decembar 2013. godine, da je pozivanje apelanta izvršeno 8. decembra 2013. godine putem PTT službe, u skladu sa članom 2 Zakona o prekršajima, odnosno protekom pet radnih dana od dana slanja poziva na adresu na kojoj apelant ima prijavljeno prebivalište u bazi podataka CIPS, ali da apelant nije pristupio na zakazani pretres. S tim u vezi, Osnovni sud je naveo da je članom 44 stav 1 Zakona o prekršajima propisano da će se smatrati da je okrivljeni prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem ukoliko se ne pojavi u vrijeme određeno za usmeni pretres, a da je članom 55 Zakona o prekršajima propisano da će sud donijeti rješenje kojim će okrivljenog poglasiti odgovornim zbog propuštanja ukoliko ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka. S obzirom na to da je apelant propustio da pristupi na usmeni pretres, Osnovni sud je zaključio da je propuštanjem prihvatio odgovornost za činjenje prekršaja u skladu sa članom 44 stav 1 Zakona o prekršajima.

8. Apelant je izjavio žalbu na prvostepeno rješenje u kojoj je, između ostaloga, naveo da je Osnovni sud počinio povredu prekršajnog postupka, jer mu nije bilo omogućeno izjašnjavanje o prekršaju koji mu se stavlja na teret, te da nije bio uredno pozvan, što se može utvrditi uvidom u dostavnicu. Takođe, apelant je naveo da je oduzeto vozilo kupljeno od prethodnog vlasnika na području Opštine Bijeljina i da ga je imao namjeru koristiti za dijelove.

9. Rješenjem Okružnog suda broj 80 1 Pr 008673 14 Pžp od 17. aprila 2014. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je, prema podacima u spisu, poziv za pristup usmenom pretresu apelantu upućen putem preporučene poštanske pošiljke (Pošte Srpske), na adresu evidentiranu u Registru prebivališta i boravišta državljana BiH (Centralna baza podataka – CIPS, sada: IDEA), u skladu sa odredbom člana 2 stav 1 tačka i) Zakona o prekršajima RS. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelanta proglasio odgovornim na osnovu propuštanja s obzirom na to da je adresu na koju mu je poslan poziv za usmeni pretres naveo i sam apelant u izjavi pripadnicima policije od 30. maja 2013. godine. U vezi sa apelantovim navodima kojima je osporavao postojanje carinskog prekršaja, Okružni sud je naveo da je rješenje o apelantovoj odgovornosti doneseno na osnovu propuštanja (neopravdanog izostanka apelanta sa usmenog pretresa određenog za 20. decembar 2013. godine) i da navedeno rješenje nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ili pogrešne ocjene dokaza od prvostepenog suda. Okružni sud je zaključio da prvostepeni sud nije počinio bitne povrede prekršajnog postupka i da je prilikom donošenja odluke o apelantovoj odgovornosti i izricanju prekršajnih sankcija pravilno primijenio materijalne propise.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant tvrdi da mu je u prekršajnom postupku uskraćeno pravo na iznošenje odbrane, odnosno da je bio onemogućen da sudu predoči dokaze na osnovu kojih bi se drugačije utvrdilo činjenično stanje i izveli drugačiji zaključci koji bi imali kao posljedicu njegovo oslobađanje od prekršajne odgovornosti. S tim u vezi, apelant je naveo da mu nije bio uredno dostavljen poziv za pristup usmenom pretresu s obzirom na to da je od trenutka počinjenja prekršaja do trenutka održavanja zakazanog ročišta promijenio adresu koju nije prijavio kod CIPS-a. Takođe, apelant je naveo da se u njegovim radnjama ne stiču bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim, te da su redovni sudovi u osporenim odlukama pogrešno utvrdili činjenice i pogrešno primijenili materijalno pravo.

b) Odgovori na apelaciju

11. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da su neosnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu, da je odluka toga suda zasnovana na odredbama Zakona o prekršajima i da sadrži obrazloženje o svim navodima apelacije koji su isticani i tokom žalbenog postupka.

12. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelanta uredno pozvao na usmeni pretres u skladu sa pravilima o dostavljanju poziva u prekršajnom postupku koja su važila u to vrijeme, te da ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja koje je doneseno u skladu sa zakonom i Ustavom.

13. Uprava za indirektno oporezivanje je u odgovoru na apelaciju navela da je Osnovni sud rješenjem koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, na osnovu činjeničnog stanja i predloženih dokaza u potpunosti pravilno i tačno utvrdio da je apelant počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, zbog čega smatra da su navodi iz apelacije u cijelosti neosnovani.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o carinskim prekršajima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 88/05) relevantne odredbe glase:

Član 8.

(Neprijavljivanje robe i nepravilno korištenje robe uvezene po povlastici) (1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 40.000 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

a) ako carinskim organima ne prijavi robu koju unosi preko carinske linije (čl. 34. i 38. ZCP BiH);

[…] (3) Za radnje iz stava (1) ovog člana kaznit će se za prekršaj fizička osoba novčanom kaznom u iznosu od 200 KM do 8.000 KM.

Član 17.

(Primanje, držanje i promet robe kojima je učinjen carinski prekršaj) Pravna osoba, subjekt registrovan za obavljanje određene privredne djelatnosti, koji nema status pravne osobe, odgovorna osoba u pravnoj osobi i fizička osoba koja robu kupi, proda, primi na poklon, prikrije, primi na čuvanje, upotrijebi ili primi na držanje po ma kom osnovu, za koju zna ili je mogla znati da je njome izvršen prekršaj iz čl. 3., 4., 5., 6., 7. stav (1) tač. a), b) i c), čl. 8., 9., 10. i člana 11. stav (1) tačka e) ovog Zakona kaznit će se za prekršaj istom kaznom propisanom za učinioce prekršaja.

Član 19. stav 1.

( ) Oduzimanje robe (1) Roba koja je predmetom prekršaja iz čl. 3., 4., 5., 6., 7., člana 8. stav (1) tačka a), člana 9., člana 10. stav (1) tačka b), člana 12. stav (1) tačka a) i roba koja je predmet prekršaja iz člana 17. ovoga Zakona, ako je počinilac prekršaja učinio neku od radnji predviđenih u čl. 3., 4., 5. 6., 7., članu 8. stav (1) tačka a), članu 9., članu 10. stav (1) tačka b) i članu 12. stav (1) tačka a), oduzet će se.

15. Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 34/06, 1/09, 29/10, 104/11 i 109/11) u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, u relevantnom dijelu glasi:

Ostala značenja izraza Član 2. stav 1. tačka i) i )Uručenje pismena poštom je uručenje putem preporučene pošte na adresu fizičke osobe koja je evidentirana u Registru prebivališta i boravišta a koju vodi Glavni centar za obradu podataka u Bosni i Hercegovini, ili na registrovanu adresu sjedišta pravne osobe.

Postupak po zahtjevu za odlučivanje od strane suda Član 37. stav 1.

(1) Okrivljeni koji primi prekršajni nalog i želi da se o predmetu odluči pred sudom mora:

a) da zatraži sudsko odlučivanje tako što će na odgovarajućem mjestu potpisati jednu kopiju prekršajnog naloga i vratiti je sudu kao što je određeno u prekršajnom nalogu prije isteka roka određenog prekršajnim nalogom, i

b) da se pojavi pred sudom na dan i u vrijeme određeno za usmeni pretres po prekršajnom nalogu, ili, ako datum nije naveden, onda na dan koji je sud odredio za usmeni pretres.

Član 43. stav 3.

Zakazivanje usmenog pretresa (3) Ukoliko je zahtjev blagovremeno podnesen i ako datum i vrijeme usmenog pretresa nisu već određeni u skladu sa članom 33. stav 4. ovog zakona, sud će odrediti datum i vrijeme usmenog pretresa i o tome obavijestiti okrivljenog, ovlašteni organ i oštećenog, uz primjenu slijedećih pravila o pozivanju:

a) pozivanje se vrši dostavljanjem pismenog poziva koji sadrži: naziv suda koji poziva, ime i prezime okrivljenog, naziv prekršaja koji mu se stavlja na teret, mjesto, dan i sat održavanja suđenja, uz naznačenje obaveza i posljedica propuštanja prema čl. 44, 45. i 46. ovog zakona, te otisak službenog pečata i ime i prezime sudije koji poziva.

b) u pozivu okrivljenom, uz koji se dostavlja kopija zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, navešće se da se poziva u svojstvu okrivljenog uz upozorenje da je dužan odmah obavijestiti sud o promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište.

c) kad se okrivljeni prvi put poziva, poučiće se u pozivu o pravu da uzme branioca, kao i o njegovim pravima u skladu sa članom 6. ovog zakona.

Član 44.

Propuštanje pojavljivanja okrivljenog (1) Okrivljeni koji se ne pojavi u vrijeme određeno za usmeni pretres u skladu sa članom 33. stav 4. ili članom 43. stav 3. ovog zakona držaće se da je prihvatio odgovornost za prekršaj propuštanjem.

(2) Ako je prekršajni postupak pokrenut putem prekršajnog naloga, prekršajni nalog će postati konačan i izvršan u skladu sa članom 36.

ovog zakona ili ako je prekršajni postupak pokrenut podnošenjem zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti odluku o prekršaju u skladu sa članom 55. ovog zakona.

Član 55.

Odgovornost zbog propuštanja Ako okrivljeni ne pristupi na usmeni pretres zakazan na osnovu zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka, sud će donijeti rješenje kojim će okrivljenog oglasiti odgovornim zbog propuštanja. Sud će izreći odgovarajuću sankciju na osnovu dokaza dostavljenih od ovlaštenog organa. Član 61.

Žalbeni osnovi Rješenje o prekršaju može se pobijati:

a) zbog bitnih povreda prekršajnog postupka;

b) zbog povrede materijalnog propisa o prekršajima; ili

c) zbog odluke o sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinsko-pravnom zahtjevu.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje Član 70. stav 1.

(1) Okrivljeni kome je izrečena sankcija zbog propuštanja da se pojavi u skladu sa odredbama člana 36. ovog zakona, ili u odnosu na koga je rješenje o prekršaju doneseno u skladu sa članom 55. ovog zakona, ili ako propusti rok za žalbu, može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje.

Rok za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje Član 71.

Prijedlog za povrat u prijašnje stanje mora biti podnesen sudu u roku od tri mjeseca od dana kada je prekršajni nalog postao konačan ili izvršan, ili od dana donošenja prvostepenog rješenja o prekršaju.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju apelant je apelacijom osporio Rješenje Okružnog suda broj 80 1 Pr 008673 14 Pžp od 17. aprila 2014. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporeno rješenje apelant primio 22. aprila 2014. godine a da je podnio apelaciju 8. maja 2014. godine, proizilazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. a)Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2 a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

22. Član 6 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

23. Ustavni sud najprije ističe da se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom postupku, te da se s tim u vezi postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije, odnosno pitanje da li se o «krivičnoj» optužbi protiv apelanata u smislu člana 6 Evropske konvencije. Ocjena da li je neka optužba «krivična» u smislu značenja iz člana 6 Evropske konvencije daje se na osnovu kriterijuma: klasifikovanje prema zakonodavstvu, priroda prekršaja i priroda i strogost kazne i ovi kriterijumi ne moraju da budu kumulativno ispunjeni. Priroda prekršaja uključuje dva potkriterijuma: obim prekršene norme i svrhu kazne, koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se radilo o «krivičnoj optužbi». Polazeći od do sada usvojene prakse, kao i navedenih kriterijuma, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, s obzirom na obim prekršene norme i svrhu sankcije, radi o «krivičnoj optužbi», odnosno da je u konkretnom slučaju član 6 Evropske konvencije primjenjiv (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2255/05 od 16. januara 2007. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/07, tač. 21 i 22).

24. Apelant tvrdi da nije bio uredno obaviješten o održavanju usmenog pretresa i da mu je rješenjem kojim je utvrđena njegova odgovornost uslijed propuštanja uskraćeno pravo na iznošenje odbrane i da je onemogućen da sudu predoči dokaze na osnovu kojih bi se utvrdilo drugačije činjenično stanje i izveli drugačiji zaključci u pogledu njegove prekršajne odgovornosti.

25. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju prekršajni postupak protiv apelanta pokrenut na osnovu zahtjeva Uprave za indirektno oporezivanje, te da je Osnovni sud poziv apelantu na usmeni pretres (koji je bio zakazan za 20. decembar 2013. godine) uputio na adresu koja je evidentirana u Registru prebivališta i boravišta državljana BiH, a da je navedenu adresu i sam apelant naveo u izjavi pripadnicima policije od 30. maja 2013. godine. Dalje, iz obrazloženja odluka redovnih sudova proizilazi da je pozivanje apelanta na navedenu adresu izvršeno 8. decembra 2013. godine putem preporučene poštanske pošiljke (Pošta Srpske), protekom pet radnih dana od dana slanja poziva. Imajući u vidu navedeno, redovni sudovi su zaključili da je poziv apelantu za usmeni pretres uredno uručen u smislu člana 2 stav 1 tačka i) Zakona o prekršajima, te da su se, zbog apelantovog propusta da pristupi zakazanom usmenom pretresu, ispunili uslovi iz čl. 44 i 55 Zakona o prekršajima za donošenje odluke zbog propuštanja.

26. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je slično činjenično i pravno pitanje razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1560/10 od 12. juna 2013. godine (objavljena na www.ustavnisud.ba). Naime, u toj odluci apelant je, takođe, problematizovao pitanje povrede prava na usmeno saslušanje, prava na odbranu i prava na obrazloženu presudu u prekršajnom postupku pokrenutom izdavanjem prekršajnog naloga u kojem je odlukama redovnih sudova FBiH proglašen odgovornim za prekršaj uslijed propuštanja da prisustvuje usmenom pretresu na koji je, po mišljenju tih sudova, bio uredno pozvan, te zbog čega se smatralo da je prihvatio odgovornost za prekršaj. Ustavni sud podsjeća da je navedenu apelaciju razmatrao sa aspekta povrede prava na pristup sudu i da je u tački 36 citirane odluke, između ostalog, navedeno: „…Članom 3 stav 1 tačka 8 Zakona o prekršajima je, pored ostalog, propisano: 'uručenje poziva poštom je uručenje putem preporučene pošte na registrovanu adresu sjedišta pravne osobe'. U konkretnom slučaju nesporno je da je Opštinski sud poziv za usmeni pretres uputio na registrovanu adresu apelantovog sjedišta za koju apelant i tvrdi da jeste njegova adresa i da je nije mijenjao. Međutim, apelantu poziv nije i uručen, jer je dostavljač konstatovao da se apelant s navedene adrese odselio, zbog čega nije postojala ni mogućnost da mu eventualno bude ostavljena ni obavijest na navedenoj adresi o prispijeću pismena…“ Zatim, Ustavni sud primjećuje da je u tački 38 citirane odluke, između ostalog, navedeno: „…prekršajni postupak je pokrenut jer apelant nije prihvatio odgovornost za prekršaj i podnio je zahtjev za sudsko odlučivanje. U tom smislu apelant je znao i mogao očekivati da će mu biti upućen poziv, pa se od njega razumno moglo očekivati da preduzme korake da obezbijedi prijem pošiljke. Apelant ni u postupku pred redovnim sudovima, kao ni u apelaciji nije ponudio niti jedan razlog ili obrazloženje zašto na dan dostavljanja poziva za usmeni pretres nije bio dostupan na adresi sjedišta za koju tvrdi da jeste njegova adresa i da je nije mijenjao. Ovo tim prije što mu je osporeno prvostepeno i drugostepeno rješenje uručeno na navedenoj adresi. Takođe, apelant ničim nije učinio mogućim i vjerovatnim da dostavljanje poziva na adresu sjedišta nije pokušano, odnosno da je dostavljač konstatovao da se apelant odselio iako nije ni pokušao da mu poziv i uruči na navedenoj adresi. U tom smislu, ne može se prihvatiti apelantova tvrdnja da je dokazao da je 'bio dostupan sudu' s obzirom na to da adresa sjedišta nije promijenjena, pa da su sudovi neosnovano vjerovali konstataciji dostavljača da se s navedene adrese odselio…“

27. Pored toga, Ustavni sud je u tač. 48-50 citirane odluke naveo: „…Ustavni sud primjećuje da je apelant, s obzirom na to da je njegova odgovornost utvrđena rješenjem o propuštanju, prvi put u žalbi osporio činjenicu da je o održavanju usmenog pretresa uredno obaviješten. Međutim, žalba u ovom dijelu ne predstavlja djelotvorno pravno sredstvo jer drugostepeni sud, u skladu sa zakonom, u postupku po žalbi ne može preispitivati utvrđeno činjenično stanje. Pri tome, ovakvo rješenje nije u suprotnosti ni sa zahtjevima prava na pravično suđenje s obzirom na to da apelantu nije bila uskraćena mogućnost izjavljivanja žalbe koju je razmotrio zakonom ustanovljeni sud u okviru nadležnosti koju ima u postupku po žalbi utvrđenu zakonom, odnosno s garancijama da se obezbijedi pravo na žalbu u krivičnim stvarima u opsegu i na način kako je propisano zakonom. Najzad, Ustavni sud ukazuje da je apelantova odgovornost utvrđena rješenjem zbog propuštanja a apelant nije iskoristio mogućnost podnošenja prijedloga za povrat u prijašnje stanje i tako, eventualno, obezbijedio ponovno suđenje u kojem bi sva činjenična i pravna pitanja mogla biti preispitana. Ustavni sud zaključuje da zbog apelantovog propusta da obezbijedi prijem pošiljke na adresi svog sjedišta, za koju i tvrdi da je njegova adresa i da je nije mijenjao, apelantovog propusta da iskoristi prijedlog za povrat u pređašnje stanje s obzirom na to da tvrdi da nije bio uredno obaviješten o održavanju usmenog pretresa, te ograničenja ustanovljenih zakonom u postupku po žalbi, prema kojim se ne može preispitivati utvrđeno činjenično stanje, u okolnostima konkretnog slučaja nisu povrijeđene garancije prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu, pravo na jednakost stranaka u postupku, pravo na odbranu i pravo na obrazloženu presudu. Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani...“

28. Dovodeći činjenice konkretnog predmeta u vezu sa stavovima iznesenim u Odluci broj AP 1560/10, Ustavni sud zapaža da je u predmetnom slučaju poziv za usmeni pretres upućen na apelantovu adresu koja je evidentirana u Registru prebivališta i boravišta državljana BiH, da je navedenu adresu i apelant naveo pripadnicima policije u izjavi od 30. maja 2013. godine, te da iz stanja u spisu ne proizilazi da je poziv sudu vraćen sa naznakom da se apelant odselio sa te adrese, kako to apelant tvrdi u apelaciji. Pred navedenog, Ustavni sud zapaža da navodnu okolnost da se odselio sa navedene adrese apelant uopšte nije isticao u žalbi pred Okružnim sudom, niti iz stanja u spisu proizilazi da mu osporeno prvostepeno i drugostepeno rješenje nisu bila uručena na navedenoj adresi. Takođe, Ustavni sud zapaža da odredbama člana 61 Zakona o prekršajima, kojim su propisani žalbeni osnovi, nije predviđena mogućnost podnošenja žalbe zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u prekršajnom postupku, ali da je odredbom člana 70 Zakona o prekršajima predviđena mogućnost da okrivljeni protiv kojeg je doneseno rješenje o prekršaju zbog nepristupanja na usmeni pretres može podnijeti prijedlog za povrat u pređašnje stanje, a da apelant ovu mogućnost nije iskoristio, niti u apelaciji navodi da je u tome na bilo koji način bio onemogućen. Dovodeći u vezu navedeno s prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra da se razlozi koji su navedeni u Odluci broj AP 1560/10 odnose i na ovu odluku, te se umjesto posebnog obrazloženja u pogledu apelantovog navoda poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci.

29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

b) Pravo na imovinu

30. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na pravo na pristup sudu u situaciji kada apelant nije preduzeo potrebne mjere kako bi obezbijedio prijem pismena na adresi za koju je naveo da je njegova adresa i na kojoj je i pokušano dostavljanje poziva za usmeni pretres, pa je uslijed tog propusta, njegova prekršajna odgovornost, u skladu sa zakonom, utvrđena rješenjem zbog propuštanja, a apelant nije iskoristio mogućnost podnošenja prijedloga za povrat u prijašnje stanje i tako obezbijedio ponovno suđenje, već je protiv prvostepenog rješenja izjavio žalbu kojom se, u skladu sa uslovima propisanim zakonom kojim se ne dovode u pitanje garancije prava na pravično suđenje, ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje.

32. Takođe, Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije povrijeđeno ni apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u situaciji kada apelant kršenje toga prava vezuje za proizvoljnu primjenu relevantnih odredaba Zakona o prekršajima vezanih za dostavljanje poziva, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2128/14 (R. J.) | Sudska praksa | Aktio