Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4326/15 (A. M.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4326/15

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4326/15, rješavajući apelaciju Adema Mujčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija Adema Mujčića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak u predmetu Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Ps 019303 11 Ps, koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u postupku po izjavljenoj reviziji.

Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona 10 da apelantu Ademu Mujčiću u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona 10 i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Mujčića u odnosu na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u parničnom postupku u predmetu Općinskog suda u Livnu broj 68 0 Ps 019303 11 Ps, koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u postupku po izjavljenoj reviziji, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Adem Mujčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko distrikta BiH, kojeg zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnio je 19. septembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 Ps 019303 11 Ps, koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) u postupku po izjavljenoj reviziji, zbog proizvoljne primjene zakona, povrede načela ravnopravnosti stranaka, te zbog proizvoljne ocjene dokaza.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 23. oktobra 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, od Općinskog suda 7. novembra 2016. godine, a od Vrhovnog suda 14. novembra 2016. godine.

3. Kantonalni sud dostavio je odgovor na apelaciju 4. novembra 2015. godine, Općinski sud 8. novembra 2016. godine, a Vrhovni sud 16. novembra 2016. godine.

4. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 22. decembra 2016. godine dostavio dodatnu dokumentaciju.

5. Na traženje Ustavnog suda, Vrhovni sud je 19. januara 2017. godine dostavio spis predmeta Općinskog suda broj 68 0 Ps 019303 11 Ps.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. „Croatia osiguranje“ d.d. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tužilac) podnio je 2. aprila 2001. godine tužbu protiv „Sunca osiguranja“ d.d. Livno (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Biro Osiguranja BiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i „Kamel osiguranja“ d.d. Tešanj (u daljnjem tekstu: trećetuženi, apelantov pravni prednik) radi isplate regresnog duga. Drugotuženi i trećetuženi su dostavili odgovore na tužbu i održano je pripremno ročište.

8. Rješenjem Općinskog suda broj Ps-17/01 od 17. decembra 2004. godine prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari do okončanja krivičnog postupka koji se vodio pod brojem KT 684/00 od 31. jula 2002. godine protiv okrivljenog zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog prometa iz člana 315. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH, koji optužni akt je preuzelo Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona pod brojem KT 439/04.

9. Trećetuženi je 16. decembra 2005. godine obavijestio Općinski sud da je rješenjem Općinskog suda u Zenici od 31. maja 2005. godine zaključen likvidacioni postupak nad trećetuženim, da je navedenim rješenjem regulirano zadržavanje određenog novčanog iznosa do okončanja svih postupaka radi kojih je određeno zadržavanje i koje će u daljnjem postupku voditi osnivač - apelant, kao i da je apelant lice ovlašteno za postupanje.

10. Na upit tužioca, Općinski sud je dopisom od 16. marta 2006. godine obavijestio tužioca da je predmetni postupak prekinut do pravomoćnog okončanja krivičnog postupka, te da niko od stranaka nije predložio nastavak postupka, niti sudu priložio dokaz da je postupak pravomoćno okončan.

11. Apelant je podneskom od 22. augusta 2011. godine zatražio od Općinskog suda da ga obavijesti u kojoj fazi je predmetni parnični postupak, te ukoliko je isti u fazi mirovanja da se ovaj podnesak smatra kao zahtjev za nastavak postupka ili da odbije tužioca sa tužbenim zahtjevom.

12. Općinski sud je 30. novembra 2011. i 29. februara 2012. godine održao pripremno ročište na kojem je odlučeno da se od nadležnog suda zatraži dostavljanje predmetnog krivičnog spisa, te je primljeno na znanje povlačenje tužbe u odnosu na prvotuženog i drugotuženog, primljeno na znanje rješenje o zaključenju likvidacionog postupka nad trećetuženim, te određeno da će se provesti saobraćajno, mašinsko i medicinsko vještačenje.

13. Na traženje Općinskog suda u Zenici, predmetni spis 68 0 Ps 019303 11 Ps je 1. februara 2013. godine dostavljen navedenom sudu za potrebe dokaznog postupka u parničnom postupku koji se vodio pred njim.

14. Općinski sud je donio Presudu broj 68 0 Ps 019303 11 Ps od 7. jula 2014. godine kojom je naložio apelantu da tužiocu isplati određeni novčani iznos na ime regresnog duga sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

15. Apelant i njegov punomoćnik su podnijeli žalbe protiv presude Općinskog suda, te je predmetni spis 22. septembra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbama.

16. Kantonalni sud je donio Presudu broj 68 0 Ps 019303 14 Pž od 3. novembra 2015. godine kojom je uvažio žalbe i preinačio presudu Općinskog suda tako što je odbio tužiočev tužbeni zahtjev.

17. Tužilac je 2. decembra 2015. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda.

18. Predmetni spis je 4. marta 20016. godine zaprimljen u Vrhovni sud i postupak po reviziji je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant tvrdi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, također, smatra da je u predmetnom postupku proizvoljno primijenjen zakon, povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka, te je očigledna proizvoljna ocjena dokaza. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

20. Vrhovni sud je naveo da je predmet u sud primljen 4. marta 2016. godine i da još nije raspoređen u rad, nego se nalazi u pisarnici.

21. Kantonalni sud je naveo da je predmetni spis zaprimio 23. septembra 2014. godine, te da je, s obzirom na veliki priliv predmeta pred sudom i rješavanje prema hronološkom prilivu predmeta i starosti inicijalnog akta pri rješavanju starih predmeta, donio presudu 3. novembra 2015. godine.

22. Općinski sud je naveo da je odluku donio po službenom sudijskom uvjerenju, utvrđenim činjenicama i u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.

V.Relevantni propisi

23. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

24. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15; u daljnjem tekstu: ZPP) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i pravo na imovinu

27. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i navode o povredi prava na imovinu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

28. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

29. U vezi s apelantovim navodima iz apelacije, Ustavni sud zapaža da postupak pred nadležnim organima po ovom pitanju nije okončan, odnosno da se nalazi pred Vrhovnim sudom, iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka

30. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

31. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda od 15 godina i deset mjeseci od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

32. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

33. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

36. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je tužilac 2. aprila 2001. godine podnio tužbu protiv apelantovog pravnog prednika kao jednog od tuženih i da taj postupak, prema stanju spisa, još traje. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jeste 15 godina i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

38. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku radi isplate regresnog duga, pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o složenijem predmetu.

39. Analizirajući dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je tužilac 2. aprila 2001. godine podnio tužbu protiv više tuženih radi isplate regresnog duga i da je Općinski sud u periodu od tri godine i osam mjeseci dostavio tužbe na odgovor i održao pripremno ročište. Nakon toga, Općinski sud je rješenjem od 17. decembra 2004. godine prekinuo predmetni parnični postupak do okončanja krivičnog postupka koji je bio u vezi s predmetnim parničnim postupkom. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak bio u fazi prekida narednih skoro sedam godina, što je objektivna okolnost koja se ne može staviti na teret Općinskom sudu. U daljnjem periodu, Općinski sud je održao pripremno ročište 30. novembra 2011. godine i 29. februara 2012. godine, te mu je trebalo dvije godine i sedam mjeseci da donese presudu (7. jula 2014. godine). Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 1. februara 2013. godine dostavljao predmetni spis Općinskom sudu u Zenici za potrebe dokaznog postupka. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbama donio u roku od nešto više od godinu dana, te da je predmet po reviziji zaprimljen u Vrhovnom sudu 4. marta 2016. godine i da do donošenja odluke Ustavnog suda nije donesena odluka o reviziji.

40. Uzimajući u obzir sve navedeno, imajući pri tome u vidu da se u okolnostima konkretnog slučaja radilo o relativno složenom predmetu, Ustavni sud smatra, iako su Kantonalni sud (u žalbenom postupku) i Vrhovni sud (u revizionom postupku) postupali u primjerenim rokovima, da posmatrajući postupak u cjelini ne postoje razlozi, niti je Općinski sud takve razloge uopće ponudio, koji bi se mogli smatrati relevantnim da bi se opravdala dužina postupka. Pri tome je Ustavni sud, u kontekstu doprinosa sudova, imao u vidu da je Kantonalni sud postupao u primjerenom roku budući da je odluku o žalbama donio u relativno kratkom roku (godinu dana), te da postupak po reviziji pred Vrhovnim sudom traje 11 mjeseci. Imajući, međutim, u vidu trajanje postupka u cjelini, Ustavni sud nalazi da postupanje Općinskog suda, pred kojim je postupak trajao oko šest godina (tri i po godine prije prekida i dvije i po godine nakon prekida) i u kojem periodu je mogao postupati, ne predstavlja razuman rok za rješavanje takvog predmeta, te da je Općinski sud trebao imati u vidu da se radi o postupku koji je pokrenut 2001. godine i stoga hitno preduzimati radnje.

41. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja prekršen zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

42. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda za dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u apelantovom predmetu, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.

Pitanje naknade nematerijalne štete

43. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300.000,00 KM. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

44. Shodno navedenom, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je Ustavni sud utvrdio doprinos predmetnoj dužini postupka Općinskog suda za period od oko šest godina, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 900,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona 10 u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada parnični postupak radi isplate regresnog duga traje 15 godina i deset mjeseci, pri čemu je postupak pred Općinskim sudom trajao oko šest godina (tri i po godine prije prekida i dvije i po godine nakon prekida), u kojem periodu je mogao postupati, što svakako nije razuman rok za rješavanje takvog predmeta.

47. Na osnovu čl. 18. stav (3) tačka l), 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4326/15 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio