Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2261/15 (O. V.)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2261/15
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2261/15, rješavajući apelaciju Omera Velića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Omera Velića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Osnovnim sudom u Trebinju - Odjeljenjem u Nevesinju kao predmet broj 95 1 I 001347 10 I, a koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 I 171535 15 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru, u skladu s članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 58 0 I 171535 15 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Omeru Veliću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Omeru Veliću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Mostaru i Vladi Republike Srpske da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Omer Velić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 6. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 58 0 I 171535 15 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama i Općinskog suda u Mostaru zatraženo je 15. septembra 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju, a od Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenja u Nevesinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 18. novembra 2016. godine.
3. Općinski sud u Mostaru je 27. septembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, Općinski sud u Živinicama 30. septembra 2016. godine, dok Osnovni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 P 001430 07 P od 19. maja 2008. godine, raskinut je usmeni ugovor o zamjeni teretnih motornih vozila zaključen između apelanta i tuženog Šekiba Nukića (u daljnjem tekstu: tuženi) zbog neispunjenja ugovorene obaveze. Istom presudom (stav II izreke) Općinski sud je naložio tuženom da apelantu vrati teretno motorno vozilo, pobliže opisano u izreci presude, zajedno sa saobraćajnom dozvolom. Općinski sud je navedenom presudom (stav III izreke) također naložio tuženom da apelantu nadoknadi štetu zbog neobavljanja djelatnosti koju je inače obavljao svojim teretnim vozilom u visini od 1.000,00 KM počev od 1. oktobra 2005. godine pa do predaje navedenog vozila, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 19. maja 2008. godine, tj. kao dana donošenja presude, pa do isplate. Konačno, Općinski sud je (stav IV izreke) obavezao tuženog da apelantu na ime naknade troškova parničnog postupka isplati iznos od 2.776,00 KM.
6. Apelant je 28. augusta 2008. godine Općinskom sudu u Živinicama podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude tog suda broj 33 0 P 001430 07 P od 19. maja 2008. godine. Apelant je predložio da Općinski sud donese rješenje kojim će dozvoliti izvršenje nenovčanog i novčanog potraživanja kako je to opisano u prijedlogu za izvršenje, i to popisom, procjenom i prinudnom prodajom pokretnih stvari tuženog (u daljnjem tekstu: izvršenik).
7. Općinski sud u Živinicama je Rješenjem o izvršenju broj 33 0 P 001430 08 I od 12. februara 2009. godine odredio predloženo izvršenje.
8. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Općinski sud u Živinicama proizlazi da je rješenje o izvršenju dostavljeno apelantovom punomoćniku 23. februara 2009 godine, dok se izvršeniku pismeno nije moglo uručiti s naznakom dostavljača da je on odselio sa dotadašnje adrese stanovanja. Nakon toga, Općinski sud u Živinicama je zaključkom od 19. augusta 2009. godine naložio apelantu da uredi prijedlog i sudu dostavi tačnu adresu stanovanja izvršenika. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je apelant podneskom od 3. septembra 2009. godine od Općinskog suda u Živinicama tražio privremeno odlaganje postupanja po prijedlogu za izvršenje radi dostave adrese stanovanja izvršenika, što je sud i dozvolio. Nadalje, iz predmetnog odgovora na apelaciju proizlazi da je apelantov punomoćnik 20. oktobra 2009. godine sudu dostavio podnesak sa adresom stanovanja izvršenika iz kojeg proizlazi da je izvršenik nastanjen na adresi Kilavci bb Nevesinje. Shodno tome, Općinski sud u Živinicama je 1. februara 2010. godine donio rješenje o mjesnoj nenadležnosti, te po pravomoćnosti rješenja predmetni spis 3. juna 2010. godine dostavio na daljnje postupanje nadležnom sudu - Osnovnom sudu.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je Osnovni sud donio Zaključak broj 95 1 I 001347 10 I od 15. jula 2014. godine kojim je apelantu naložio da dostavi tačnu adresu izvršenika. Apelant je, postupajući po nalogu suda, 13. septembra 2014. godine dostavio tražene podatke iz kojih proizlazi da je izvršenik nastanjen na adresi Željuša bb Mostar.
10. Nakon toga, Osnovni sud je donio Rješenje broj 95 1 I 001347 10 I od 13. novembra 2014. godine kojim se oglasio mjesno nenadležnim za odlučivanje u predmetnom izvršnom postupku, te je odlučio da se po pravomoćnosti predmetnog rješenja spis dostavi Općinskom sudu u Mostaru kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak.
11. Iz odgovora na apelaciju koji je dostavio Općinski sud u Mostaru proizlazi da je taj sud navedeni predmet zaprimio 17. novembra 2015. godine kao stvarno i mjesno nadležan, te da je postupajuća stručna saradnica, koja je zadužena konkretnim predmetom, 12. jula 2016. godine dala naredbu sudskom izvršiocu da pripremi i dostavi zaključak kojim se određuje zapljena i procjena pokretnih stvari izvršenika. Iz predmetnog odgovora, također, proizlazi da sudski izvršilac nije postupio po navedenoj naredbi s obzirom da je data neposredno prije kolektivnog godišnjeg odmora Općinskog suda Mostar, a po njoj će postupiti odmah.
12. Apelant je podneskom od 20. februara 2015. godine urgirao kod Općinskog suda u Mostaru tražeći da taj sud hitno provede postupak u skladu sa zakonom.
13. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku pred Općinskim sudom u Mostaru. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da mu je u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da do dana podnošenja apelacije nije realizirao svoja potraživanja jer mu nije predato vozilo u posjed, niti mu je plaćen novčani iznos na ime naknade štete, a ni sporedna potraživanja na ime kamata i troškova. Nadalje, apelant je naveo da Općinski sud u Živinicama, Osnovni sud, a ni Općinski sud u Mostaru nisu preduzeli nikakve radnje u cilju provođenja predmetnog izvršenja omogućavajući pri tome izvršeniku da u cilju osujećenja njegovog potraživanja mijenja adrese prebivališta bez obavještenja suda o tim promjenama. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te naloži Općinskom sudu u Mostaru da konkretni predmet uzme u rad i provede potrebne radnje radi provođenja rješenja o izvršenju i zakazivanja ročišta u skladu sa zakonom. Osim toga, apelant zahtijeva i naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud u Živinicama je opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka kako je navedeno u činjeničnom stanju odluke, istakavši da je u navedenom predmetu postupao u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku FBiH i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, vodeći računa o procesnim načelima, posebno načelu ekonomičnosti postupka. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud u Živinicama je predložio da Ustavni sud predmetnu apelaciju odbije kao neosnovanu.
16. Općinski sud u Mostaru je naveo da je navedeni predmet zaprimio 17. novembra 2015. godine kao stvarno i mjesno nadležan, te da je postupajuća stručna saradnica, koja je zadužena konkretnim predmetom, 12. jula 2016. godine dala naredbu sudskom izvršiocu da pripremi i dostavi zaključak kojim se određuje zapljena i procjena pokretnih stvari za izvršenika. Sudski izvršilac nije postupio po navedenoj naredbi s obzirom da je data neposredno prije kolektivnog godišnjeg odmora Općinskog suda Mostar, a po njoj će postupiti odmah.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 114. stav 1.
Mjesna nadležnost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze (1) Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na pokretnim stvarima i za provedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području, prema naznaci u prijedlogu za izvršenje, one nalaze.
18. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 114. stav 1.
Mjesna nadležnost ako je poznato mjesto gdje se pokretne stvari nalaze (1) Za odlučivanje o prijedlogu za izvršenje na pokretnim stvarima i za sprovedbu tog izvršenja mjesno je nadležan sud na čijem se području, prema naznaci u prijedlogu za izvršenje, one nalaze.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
23. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
24. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
25. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21).
26. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 28. augusta 2008. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
27. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
28. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
29. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
31. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Živinicama, Osnovnim sudom i Općinskim sudom u Mostaru. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
32. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
33. Ustavni sud, također, podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne da se izvrši presuda u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev v. Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, sudovi u izvršnom postupku nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
b)Period koji se uzima u obzir
34. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud u Mostaru okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
35. Ustavni sud zapaža da je apelant 28. augusta 2008. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje više od osam godina.
c)Analiza dužine trajanja postupka
36. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant predložio da Općinski sud donese rješenje kojim će dozvoliti izvršenje nenovčanog i novčanog potraživanja, tako da se konkretan predmet može smatrati nešto složenijim. Osim toga, budući da apelant traži predaju teretnog motornog vozila, te naplatu novčanog iznosa zbog neobavljanja djelatnosti koju je inače obavljao, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.
37. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Čak šta više, apelant je podneskom od 20. februara 2015. godine urgirao kod Općinskog suda u Mostaru, tražeći da taj sud uzme predmet u rad. Dakle, apelant je preduzeo sve radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak izvršenja.
38. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda u Živinicama, Ustavni sud zapaža da je taj sud postupao u razumnim vremenskim rokovima, odnosno da je preduzeo veći broj procesnih radnji, te da je u periodu nešto dužem od godinu i po dana donio rješenje kojim se oglasio mjesno nenadležnim i predmet dostavio Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da se Općinski sud u Živinicama pokazao aktivnim u apelantovom predmetu i u tom dijelu Ustavni sud ne nalazi da je taj sud postupao nerazumno dugo, niti da je imao velikih perioda neaktivnosti.
39. Nadalje, posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen tom sudu 3. juna 2010. godine, a da u periodu od više od četiri godine nije proveo nijednu drugu procesnu radnju, sve do 15. jula 2014. godine, kada je zaključkom apelantu naložio da dostavi tačnu adresu izvršenika. Nakon što je apelant postupio po nalogu suda, Osnovni sud je 13. novembra 2014. godine donio rješenje kojim se oglasio nenadležnim i predmetni spis nakon godinu dana (17. novembra 2015. godine) dostavio Općinskom sudu u Mostaru. Budući da Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, Ustavni sud u spisu ne nalazi ništa što bi opravdalo odsustvo aktivnosti tog suda u periodu od pet godina i pet mjeseci, pri čemu se radi o hitnom postupku.
40. Što se tiče ponašanja Općinskog suda u Mostaru, Ustavni sud zapaža da je taj sud navedeni predmet zaprimio 17. novembra 2015. godine, te da je postupajuća stručna saradnica nakon sedam mjeseci (12. jula 2016. godine) dala naredbu sudskom izvršiocu da pripremi i dostavi zaključak kojim se određuje zapljena i procjena pokretnih stvari izvršenika, ali da sudski izvršilac nije postupio po navedenoj naredbi s obzirom da je data neposredno prije kolektivnog godišnjeg odmora Općinskog suda u Mostaru. Ustavni sud zapaža da se Općinski sud u Mostaru nije izjašnjavao o navodima o trajanju postupka, već je samo naveo hronologiju predmetnog postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira da li se radi o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Prema tome, Ustavni sud smatra da se navedeni period trajanja izvršnog postupka od više od jedne godine može staviti na teret Općinskom sudu u Mostaru koji u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka koja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
41. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u Živinicama bio relativno aktivan, dok Općinski sud u Mostaru i Osnovni sud u odgovorima na apelaciju nisu ponudili razumno objašnjenje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Ustavni sud smatra da je ukupno trajanje predmetnog postupka pred postupajućim sudovima, koje u vrijeme donošenja ove odluke iznosi više od osam godina, a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Ustavni sud, također, podsjeća na to da se u skladu sa članom 64. ZIP-a izvršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sve predočeno Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravomoćnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
42. Ustavni sud konstatira da Općinski sud u Mostaru i Osnovni sud nisu ispoštovali zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupka bez odugovlačenja, odnosno za svoju neaktivnost u vremenskim periodima dužim od jedne godine, odnosno dužim od pet godina nisu ponudili adekvatno opravdanje, a takvo postupanje, odnosno odsustvo istog, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da su Općinski sud u Mostaru i Osnovni sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužim vremenskim periodima značajno produžili trajanje izvršnog postupka. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.
43. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
44. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
45. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulirano da je u postupku izvršenja sud „dužan da postupa hitno“, a s obzirom na to da je predmetni spis 3. juna 2010. godine dostavljen Osnovnom sudu, a da ga je taj sud 17. novembra 2015. godine dostavio Općinskom sudu u Mostaru, dakle nakon pet godina, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 1.500,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
46. S druge strane, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog predmeta u vezi sa dužinom trajanja postupka pred Općinskim sudom u Mostaru, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i nalog da se bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak traje više od osam godina i još uvijek nije okončan iako je riječ o izvršnom postupku, za što odgovornost snose redovni sudovi pred kojima se predmet nalazio i nalazi, pri čemu je naročito izražena neaktivnost Osnovnog suda u trajanju od više od pet godina koju taj sud nije ničim opravdao, niti se iz spisa mogu utvrditi razlozi za takvo postupanje.
48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman