Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1061/14 (Općina Livno)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Javna vlast
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1061/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1061/14, rješavajući apelaciju Općine Livno, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. veljače 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Općine Livno podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 003738 14 Gži od 25. veljače 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu broj 68 0 P 003738 10 I 2 od 14. studenog 2013. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Općina Livno (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo u Livnu, podnijela je 5. ožujka 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 003738 14 Gži od 25. veljače 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 68 0 P 003738 10 I 2 od 14. studenog 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda, Vehbije Ormana (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) i Autokluba Livno (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 26. srpnja 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i tražitelj izvršenja dostavili su odgovore na apelaciju 1, 8. i 11. kolovoza 2016. godine. Izvršenik nije dostavio dogovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Tražitelj izvršenja je Općinskom sudu 13. prosinca 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika a na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda od 8. srpnja 2009. godine radi namirenja novčanog potraživanja tražitelja izvršenja u iznosu od 13.618,37 KM na ime uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje, kao i troškova izvršenja od 720,00 KM, neisplaćenih plaća, te uplata doprinosa za MIO u iznosu od 13.618,37 KM, troškova parničnog postupka u iznosu od 720,00 KM. Izvršenje je predloženo na nekretninama izvršenika koje su upisane u zk. ul. br. 1717 k.o. Livno identičnim kao k.o. 261/12, u naravi zgrada i dvorište, i k.č. broj 261/16, u naravi gradilište, na kojem je izvršenik suvlasnik sa 1/2 dijela.

6. Općinski sud je rješenjem o izvršenju od 26. rujna 2011. godine u potpunosti usvojio navedeni prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja.

7. Protiv rješenja o izvršenju apelant je kao treća osoba podnio prigovor koji je Općinski sud Rješenjem broj 68 0 P 003738 10 I 2 od 14. studenog 2013. godine odbio u cijelosti.

8. U obrazloženju rješenja se navodi da je apelant podnio prigovor u kojem je naveo da je „kao vlasnik objekta i nositelj prava korištenja na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu tog objekta postao Općinski savez vozača i automehaničara Livno“, a da izvršenik nije vlasnik predmetnog zemljišta zbog čega ne može biti ni korisnik zemljišta koje služi za redovnu upotrebu objekta.

9. Općinski sud je naveo da uvidom u dokaze u spisu predmeta proizlazi da je tadašnji „NO Općine Livno“ ustupio izvršeniku, odnosno predniku izvršenika na korištenje neizgrađeno građevinsko zemljište radi podizanja poslovnih prostorija zajedno sa Udrugom vozača i automehaničara Livno - prednicom Općinskog saveza vozača i automehaničara Livno, te da su zaključili ugovor o zajedničkoj izgradnji poslovnog objekta koji je započeo izgradnjom zgrade 1. listopada 1962. godine. Također je utvrđeno da je prizemlje zgrade trebalo pripasti predniku izvršenika, a prvi kat Udruzi vozača i automehaničara Livno, te da su objekt gradile obje ugovorne strane prema raspoloživim sredstvima.

10. Istaknuto je da je nesporno da je predmetna zgrada sagrađena, uplanjena, te da su prednici izvršenika, a kasnije i sam izvršenik, kao i Općinski savez vozača i automehaničara Livno koristili predmetnu zgradu, kao i zemljište koje pripada predmetnim nekretninama, koje su upisane u zk. ul. broj 1727 k.o. Livno na način da ih je svako koristio prema svom suvlasničkom dijelu od po 1/2.

11. S druge strane, ukazano je na to da Odlukom OV Livno od 16. siječnja 1996. godine Općina Livno ima samo privremeno pravo upravljanja i raspolaganja poslovnom zgradom, koja je vlasništvo bivšeg Općinskog saveza vozača i automehaničara Livno, što znači da nema pravo ni vlasništva, ni korištenja. Također je ukazano da izvršenik ostaje kao suvlasnik sa 1/2 dijela predmetne zgrade i zemljišta-predmetne nekretnine na kojoj se može provesti izvršenje i u potpunosti provesti pravomoćna i izvršna presuda Općinskog suda od 8. srpnja 2009. godine prodajom poslovnog prostora izvršenika, kao i zemljišta koje pripada tom poslovnom prostoru, a pripada izvršeniku sa dijelom 1/2.

12. Protiv prvostupanjskog rješenja apelant je podnio priziv koji je Kantonalni sud Rješenjem broj 68 0 P 003738 14 Gži od 25. veljače 2014. godine odbio i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

13. U obrazloženju rješenja se navodi da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka broj 1161 k.o. Livno proizlazi da se nekretnina označena kao k.č. broj 261/12 vodi kao zgrada i dvorište, neplodno, a nekretnina označena kao k.č. broj 261/16 vodi se kao gradilište-neplodno i one su preuzete iz zk. ul. broj 1727 k.o. Livno i u vlasničkom listu se vode kao 1/1 državno vlasništvo. Nadalje, u teretnom listu C, na temelju rješenja NOO Livno od 10. studenog 1961. godine, uknjiženo je pravo korištenja na nekretninama u A listu u korist Auto-moto društva Livno sa 1/2, te je u korist Općinskog saveza vozača i automehaničara Livno uknjiženo pravo korištenja sa 1/2 dijela navedenih nekretnina. Na temelju pravomoćnog rješenja HBŽ Ministarstva pravosuđa i uprave Livno od 19. ožujka 2004. godine uknjižena je promjena imena, tako da je, umjesto Auto-moto društvo Livno iz Livna, upisan izvršenik. Isto tako, na temelju rješenja o registriranju hipoteke Federalnog ministarstva financija, Porezne uprave FBiH, Kantonalnog poreznog ureda Livno od 4. prosinca 2008. godine uknjižena je zakonska hipoteka na k.č. broj 261/12, zgrada i dvorište, površine 975 m2, i k.č. broj 261/16, gradilište, površine 225 m2, čiji je korisnik Auto-klub Livno iz Livna sa 1/2, porezni izvršenik-dužnik, radi osiguranja novčanog potraživanja zasnivanjem hipoteke u korist Federalnog ministarstva financija, Porezne uprave FBiH, Kantonalnog poreznog ureda u Livnu radi naplate dospjelih, a neizmirenih javnih prihoda u iznosu od 48.931,52 KM.

14. Kantonalni sud je naveo da iz zk. Ul. broj 1727 k.o. Livno proizlazi da treća osoba - apelantica nije upisana ni kao vlasnik, a niti kao korisnik predmetnih nekretnina, već da su kao nositelji prava korištenja na predmetnim nekretninama uknjiženi izvršenik i Općinski savez vozača i automehaničara Livno sa po 1/2 dijela. Stoga je, po mišljenju Kantonalnog suda, prvostepeni sud pravilno odlučio kada je prigovor treće osobe odbio kao neutemeljen. Kantonalni sud je ukazao da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, pravno izvršio ocjenu takvog stanja i pravilno primijenio materijalno pravo, te da nije povrijedio pravila postupka.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine. Ukazano je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava. Po apelantičinom mišljenju, kao vlasnik objekta i nositelj prava korištenja na zemljištu koje služi za redovnu upotrebu mogao je postati Općinski savez vozača i automehaničara Livno, što znači da izvršenik nije vlasnik/suvlasnik predmetnog objekta, niti može biti korisnik zemljišta koje služi za redovnu upotrebu objekta. U prilog tome da je jedino Općinski savez vozača i automehaničara mogao postati vlasnikom predmetnog objekta je dokaz to što je rješenjem Povjerenstva za urbanizam, građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove Općine Livno od 8. rujna 1982. godine izdana upotrebna dozvola za objekt a po zahtjevu Općinskog saveza vozača i automehaničara. Istaknuto je da, pošto je Općinski savez vozača i automehaničara prestao djelovati i nema pravnog sljednika, predmetnom imovinom upravlja i raspolaže apelantica. Ukazuje da je apelantica u posjedu objekta od dana donošenja Odluke o privremenom upravljanju i raspolaganju poslovnom zgradom koja je vlasništvo bivšeg Općinskog saveza vozača i automehaničara Livno do danas. Smatra da sud ne može dozvoliti izvršenje na predmetu koji nije vlasništvo izvršenika, odnosno odbiti apelantičin priziv kao treće osobe.

b) Odgovor na apelaciju

16. Kantonalni sud je naveo da osporenim rješenjem tog suda nije došlo do kršenja apelantičinih ustavnih prava koje navodi u apelaciji.

17. Općinski sud je naveo da je sve svoje odluke u tom predmetu donosio na temelju zakona i prema činjeničnoj situaciji.

18. Tražitelj izvršenja navodi da apelantica zanemaruje činjenicu da izvršenik ima obveze u pogledu uplate doprinosa prema svom bivšem djelatniku (tražitelju izvršenja), te da je on u tom pogledu podnio prijedlog za izvršenje na 1/2 dijela nekretnine (prvi kat zgrade).

V. Relevantni propisi

19. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12), u tekstu koji je važio u vrijeme donošenja osporenih rješenja, u relevantnom dijelu glasi:

Članak 49.

Rješenje o prigovoru (1) Rješenje o prigovoru donosi sudac.

(2) Rješenjem se prigovor usvaja, odbija ili se odbacuje kao nepravodoban, nepotpun ili nedozvoljen.

(3) Ako usvoji prigovor, sud će, prema okolnostima slučaja, obustaviti izvršenje u cijelosti ili djelomično i ukinuti provedene radnje.

Članak 51.

Pretpostavke za prigovor (1) Osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u opsegu u kojem su prava te treće osobe zahvaćena izvršenjem.

(2) Prigovor se može podnijeti do okončanja izvršnog postupka. Podnošenje prigovora ne sprečava provedbu izvršenja i ostvarenje potraživanja tražitelja izvršenja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.

(3) Sud će prigovor dostaviti tražitelju izvršenja i izvršeniku i pozvati ih da se u roku od osam dana izjasne o prigovoru.

Članak 52.

Odluke suda po prigovoru treće osobe (1) Sud će o prigovoru treće osobe odlučiti u izvršnom postupku ili će podnositelja prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.

(2) Izvršni sud će o prigovoru odlučiti u izvršnom postupku kada to okolnosti slučaja dopuštaju, a naročito ako podnositelj prigovora dokazuje opravdanost svog prigovora pravomoćnom presudom, javnom ispravom ili prema zakonu ovjerenom privatnom ispravom.

VI. Dopustivost

20. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 68 0 P 003738 14 Gži od 25. veljače 2014. godine protiv kojeg nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, a apelacija je podnesena 5. ožujka 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine.

25. Ustavni sud, prije svega, podsjeća na svoj stav da državna tijela i javna vlast, kao sudionici sudskih postupaka, ne uživaju prava iz Europske konvencije, ali da uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz članka II/3.(e) i (k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. veljače 2004. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/04, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati navode apelacije u odnosu na apelantičino ustavno pravo na pravičan postupak iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pravo na pravično suđenje

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2 što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

27. U konkretnom slučaju postupak iz kojeg su proizašle osporene odluke odnosi se na izvršni postupak koji je tražitelj izvršenja pokrenuo protiv izvršenika radi naplate novčanih potraživanja utvrđenih pravomoćnom presudom od 8. srpnja 2009. godine, predlažući izvršenje na predmetnim nekretninama na kojima je izvršenik upisan kao nositelj prava korištenja sa 1/2 dijela. Ustavni sud zapaža da apelantica u ovom postupku ima svojstvo treće osobe tvrdeći da izvršenik nije vlasnik predmetne nekretnine na kojoj se provodi izvršenje, već da odgovarajuća imovinska prava na toj nekretnini ima apelantica. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se radi o predmetu u kojem apelantica uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud mora ispitati je li postupak pred redovitim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijeva navedena odredba.

28. Apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava. S tim u svezi, Ustavni sud, prije svega, naglašava svoj stav da nije, općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redoviti sudovi protumačili pozitivnopravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redoviti sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, učinkoviti pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/02, i broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).

29. Ustavni sud će se, dakle, iznimno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, imajući u vidu navode apelacije, ispitati jesu li osporene odluke zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

30. Dovodeći navedene stavove u svezu sa konkretnim predmetom, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi osporenim odlukama odbili apelantičin prigovor podnesen protiv rješenja o izvršenju od 26. rujna 2011. godine. Navedeno zbog toga što su redoviti sudovi uvidom u zk. ul. broj 1727 k.o. Livno utvrdili da apelantica kao treća osoba nije upisana ni kao vlasnik, a niti kao korisnik predmetnih nekretnina na kojim se provodi izvršenje, već su kao nositelji prava korištenja na tim nekretninama uknjiženi izvršenik i Općinski savez vozača i automehaničara Livno sa po 1/2 dijela. Pri tome je utvrđeno da se na dijelu predmetne nekretnine na kojoj je izvršenik suvlasnik sa 1/2 dijela može provesti predmetno izvršenje i u potpunosti provesti pravomoćna i izvršna presuda Općinskog suda od 8. srpnja 2009. godine. Prema tome, apelantica u izvršnom postupku kao treća osoba nije uspjela dokazati osnovanost svog prigovora, odnosno da na predmetnim nekretninama ima takva imovinska prava zbog čega bi predmetno izvršenje u obimu u kojem je predloženo bilo spriječeno. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud u obrazloženju osporenih odluka, suprotno navodima apelacije, ne vidi bilo kakvu proizvoljnost u utvrđivanju činjenica i primjeni materijalnog prava. Naime, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud u razlozima osporenih odluka ne može naći elemente koji bi ukazivali na nepravilnost ili arbitrarnosti u donošenju osporenih odluka i primjeni relevantnih zakonskih propisa na apelantičinu štetu. Po mišljenju Ustavnog suda, redoviti sudovi su za svoje odluke dali jasno i precizno obrazloženje svojih zaključaka primjenjujući pri tome relevantne zakonske odredbe. Do ovakvog zaključka Ustavni sud je došao analizirajući osporene odluke i propise na kojima su zasnovane, te dovodeći navedeno u svezu sa zahtjevima prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.

31. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine neutemeljeni. Pravo na imovinu

32. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da se i ovi apelantovi navodi, također, zasnivaju na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, što je Ustavni sud već obrazložio prilikom razmatranja prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine. Oobzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine, također, neutemeljeni.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine kada u obrazloženju osporenih odluka nema ničega što ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantičinu štetu, te kada su redoviti sudovi za svoje odluke dali jasne razloge.

34. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine kada apelantica kršenje tog prava vezuju za pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

35. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1061/14 (Općina Livno) | Sudska praksa | Aktio