Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2020/16 (IGEAL d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2020/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2020/16, rješavajući apelaciju IGEAL-a d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija IGEAL-a d.o.o. Sarajevo podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Gračanici broj 27 0 Ip 026656 14 Ip.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija IGEAL-a d.o.o.

Sarajevo podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Gračanici o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 27 0 Ip 026656 14 Ip od 10.

maja 2016. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. IGEAL d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Vedad Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 27 0 Ip 026656 14 Ip. Apelant je podnescima od 20. maja, 2. septembra i 2. decembra 2016. godine dostavljao dodatnu dokumentaciju i informacije u predmetu, te je proširio apelaciju i protiv Rješenja Općinskog suda o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 27 0 Ip 026656 14 Ip od 10. maja 2016. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud 15. jula 2016. godine dostavio je odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 17. septembra 2014. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne Presude na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ps 192773 14 Ps od 9. juna 2014. godine protiv Damira Brkića, vlasnika ZR „Sirius“ Gračanica (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate duga. U prijedlogu za izvršenje apelant je predložio da se izvršenje odredi pljenidbom, procjenom i prodajom nepokretnih i pokretnih stvari izvršenika, te namirenjem apelanta iz dobijenog iznosa.

6. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 27 0 Ip 026656 14 Ip od 19. januara 2015. godine kojim je usvojio predloženo izvršenje.

7. Općinski sud je zaključkom od 28. oktobra 2015. godine obavijestio apelanta da je sudski izvršilac 3. augusta 2015. godine pokušao da provede popis i procjenu pokretnih stvari kod izvršenika i da je ostao bez uspjeha zbog toga što su kod izvršenika već popisane sve pokretne stvari u drugim izvršnim predmetima za drugog tražitelja izvršenja.

8. Apelant je 30. oktobra 2015. godine podnio Općinskom sudu podnesak kojim je promijenio predmet i sredstvo izvršenja, odnosno kojim je predložio da se odredi izvršenje na nekretnini u vlasništvu izvršenika, zabilježbom, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njenom prodajom i namirenjem apelanta.

9. Apelant je 30. marta 2016. godine dostavio Općinskom sudu urgenciju za postupanje po njegovom prijedlogu.

10. Općinski sud je zaključkom od 4. aprila 2016. godine obavijestio apelanta da je izvršenik zaposlen u firmi u kojoj ostvaruje redovna mjesečna primanja, te da je izvršenik predložio da se apelant o navedenoj činjenici obavijesti. Nadalje, apelant je pozvan da se izjasni da li i dalje ostaje kod prijedloga da se izvršenje odredi na nekretninama izvršenika, ili da se izvršenje provede na plaći izvršenika s obzirom na to da je očigledna nesrazmjera apelantovog potraživanja kao tražitelja izvršenja i vrijednosti nekretnine izvršenika. Postupajući po navedenom zaključku, apelant je obavijestio Općinski sud da ostaje kod prijedloga za izvršenje na nekretnini izvršenika, te da urgira sud da što prije donese rješenje o izvršenju i izvrši njegovu zabilježbu u zemljišnoknjižnom listu.

11. Općinski sud je donio Rješenje o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 27 0 Ip 026656 14 Ip od 10. maja 2016. godine kojim je izmijenio predmet i sredstvo izvršenja određeno rješenjem o izvršenju u odnosu na izvršenika, te odredio provođenje izvršenja zabilježbom, procjenom i prodajom predmetne nekretnine u vlasništvu izvršenika. U preostalom dijelu rješenje o izvršenju je ostalo neizmijenjeno. U pravnoj pouci rješenja je naznačeno da protiv ovog rješenja nije dozvoljen prigovor.

12. Općinski sud je, zatim, zaključkom od 10. maja 2016. godine naložio Zemljišnoknjižnom uredu da izvrši zabilježbu rješenja od 10. maja 2016. godine na predmetnoj nekretnini.

13. Apelant je 20. maja 2016. godine podnio žalbu protiv dijela rješenja Općinskog suda od 10. maja 2016. godine, u dijelu koji se odnosio na troškove postupka.

14. Apelant je podneskom od 24. maja 2016. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenik uplatio apelantu određeni novčani iznos na ime predmetnog duga, te koliki iznos je izvršenik, prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, dužan i dalje uplatiti apelantu. Općinski sud je 15. juna 2016. godine navedeni podnesak dostavio izvršeniku, koji je na njega trebalo da se izjasni u određenom roku.

15. Prema stanju spisa, postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 600,00 KM i troškove sastavljanja apelacije. Apelant u dopunama apelacije od 20. maja i 2. septembra 2016. godine navodi da je rješenjem Općinskog suda o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja određeno da protiv njega nije dozvoljen pravni lijek, te smatra da navedeno predstavlja kršenje člana 6. Evropske konvencije i da je time uskraćeno apelantu pravo na pristup sudu, ali da je on izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o kojem još nije odlučeno.

b) Odgovor na apelaciju

17. Općinski sud je naveo tok predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istaknuo da je postupao u predmetu radi naplate apelantovog potraživanja, ali da je postupak duže trajao s obzirom na broj zaduženih predmeta uredujućeg sudije i složenost izvršnog postupka.

V. Relevantni propisi

18. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na Rješenje Općinskog suda o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja broj 27 0 Ip 026656 14 Ip od 10. maja 2016. godine

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na rješenje Općinskog suda o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

22. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

23. U vezi sa apelantovim navodima iz apelacije da mu je onemogućen pristup sudu, jer rješenjem Općinskog suda o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja od 10. maja 2016. godine nije dozvoljen prigovor, Ustavni sud zapaža da postupak pred nadležnim organima o ovom pitanju nije okončan, odnosno da je apelant izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o kojem još uvijek nije odlučeno iz čega slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.

Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka

24. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

26. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

27. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

28. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).

29. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 27 0 Ip 026656 14 Ip.

30. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

31. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

a)Pravo na pravično suđenje

32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

34. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantna načela

35. Ustavni sud ukazuje da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana

6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

37. Također, Ustavni sud podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda, u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ, kao što je to slučaj u konkretnom predmetu, uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne da se izvrši presuda u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev v. Ukrajina, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, sudovi u izvršnom postupku nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

38. Ustavni sud zapaža da je apelant 17. septembra 2014. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje dvije godine i četiri mjeseca.

Analiza razumnosti trajanja postupka

39. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog novčanog potraživanja popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari, odnosno procjenom i prodajom nekretnina), Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom predmetu.

40. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da je i sam apelant donekle doprinio dužini postupka jer je prvobitno predložio izvršenje i na pokretnim i na nepokretnim stvarima izvršenika, a tek kad je obaviješten da izvršenik nema pokretnih stvari, promijenio je sredstvo izvršenja na nekretninu. Istina, dostavljao je Osnovnom sudu podneske kojim je nastojao da ubrza postupak, čime je preduzeo sve radnje kako bi naplatio svoje potraživanje.

41. S druge strane, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud kontinuirano, u razumnim vremenskim rokovima, preduzeo veliki broj izvršnih radnji – donošenje rješenja o izvršenju, pokušaj popisa i procjene pokretnih stvari izvršenika, obavještavanje apelanta o radnjama koje su preduzete, obavještavanje apelanta o spremnosti izvršenika da se apelantovo potraživanje izmiri iz plaće izvršenika i eventualno naplaćenih dugova u korist izvršenika s obzirom na to da postoji nesrazmjera između potraživanja apelanta i nekretnine na kojoj je predložio izvršenje, donošenje rješenja o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u periodu od dvije godine i četiri mjeseca pokušao provesti izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika, što nije bilo moguće zbog objektivnih razloga (stvari su bile popisane u drugim izvršnim postupcima), da je obavijestio apelanta o prijedlogu izvršenika da se izvršenje provede na plaći izvršenika, te je, nakon apelantovog prijedloga, donio rješenje o izmjeni predmeta i sredstva izvršenja, te naložio Zemljišnoknjižnom uredu zabilježbu izvršenja na predmetnoj nekretnini. Stoga, u kontekstu navedenog činjeničnog stanja, Ustavni sud nalazi da se navedeni period trajanja izvršnog postupka ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o apelantovim prijedlozima, te nije imao značajnih perioda neaktivnosti, što sve ukazuje da je sud vodio postupak tako da se njegov tok ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, preduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao da se izvrši presuda u apelantovu korist. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, u konkretnom slučaju rok od dvije godine i četiri mjeseca u kojem nije okončan predmetni izvršni postupak (iako je izvršenik počeo da otplaćuje svoja dugovanja prema apelantu) još uvijek nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

42. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku, u kojem je u periodu od dvije godine i četiri mjeseca sud kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti, još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete i troškova sastavljanja apelacije

43. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelant traži da mu se isplati naknada nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

44. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

45. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu Ustavni sud dosudi troškove sastavljanja apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavlja nja apelacije iz čega proizlazi da ih isključivo snose apelanti a, s druge strane, nemaju ni obavezu plaćanja bilo kakve takse u postupku pred Ustavnim sudom.

Ostali navodi

46. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da se ti navodi temelje na navodima o dužini trajanja izvršnog postupka.

VIII. Zaključak

47. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, nije okončan nakon više od dvije godine i četiri mjeseca, jer je Općinski sud kontinuirano preduzimao radnje iz svoje nadležnosti, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak a, s druge strane, i sam je apelant djelimično doprinio dužini postupka svojim prvobitnim prijedlogom za izvršenje.

48. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2020/16 (IGEAL d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio