Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5066/16 (M. V.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5066/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-5066/16, rješavajući apelaciju Milenka Vrhovca na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Vrhovca podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 057968 15 Rsž od 11. marta 2015. godine (u odnosu na stav I izreke rješenja), zbog toga što je preuranjena.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Vrhovca podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 057968 15 Rev od 6. oktobra 2016. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 057968 15 Rsž od 11. marta 2015.

godine( u odnosu na stav II izreke rješenja), zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Vrhovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Đorđo Šuman, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 057968 15 Rev od 6. oktobra 2016. godine. Apelant je podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud naloži da se apelantu isplati akontativno 50% iznosa tužbenog zahtjeva do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 057968 09 P od 10. decembra 2012. godine, u parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa, apelantova tužba, koju je podnio protiv NLB Razvojna banka AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužena), radi isplate naknade razlike zbog manje plate ostvarene kod drugog poslodavca u periodu od 1. decembra 2003. godine do 31. decembra 2008. godine, te naknade nematerijalne štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa i zbog narušenog poslovnog ugleda, odbačena je kao neblagovremena, jer je podnesena nakon proteka roka propisanog članom 118. stav 2. Zakona o radu.

3. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 057968 15 Rsž od 11. marta 2015. godine apelantova žalba je djelimično uvažena i rješenje Osnovnog suda ukinuto u dijelu kojim je odbačena kao neblagovremena apelantova tužba sa zahtjevom za naknadu nematerijalne štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa i narušenog poslovnog ugleda i predmet u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak (stav I izreke rješenja), dok je u preostalom dijelu, koji se odnosi na isplatu razlike plate u periodu od 1. decembra 2003. godine do 31. decembra 2008. godine, apelantova žalba odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno (stav II izreke rješenja). U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud apelantovu tužbu za isplatu razlike zbog manje isplaćenih plata kod drugog poslodavca u periodu od 1. decembra 2003. godine do 31. decembra 2008. godine odbacio kao neblagovremenu, jer je podnesena nakon roka propisanog članom 118. stav 2. Zakona o radu. Međutim, Okružni sud je naveo da je apelant osnovano u žalbi ukazao da je prvostepeno rješenje, u dijelu koji se odnosi na nezakoniti prestanak radnog odnosa, te povredu poslovnog ugleda kao osnovu isplatu novčane naknade nematerijalne štete, zahvaćeno povredom odredaba člana 67. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku koja je od uticaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

4. Protiv drugostepenog rješenja (u odnosu na stav II izreke tog rješenja), apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je donio Rješenje broj 71 0 P 057968 15 Rev od 6. oktobra 2016. godine kojim je reviziju odbio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da su nižestepeni sudovi primjenom odredbi člana 118. Zakona o radu pravilno zaključili da je apelant propustio prekluzivne rokove za sudsku zaštitu. Vrhovni sud je naveo da je apelant prestao raditi kod tužene u novembru 2003. godine, a počeo raditi kod drugog poslodavca u decembru 2003. godine gdje mu je plata bila niža od one koju je imao koju je ostvarivao kod tužene. Vrhovni sud je naveo da je tada i nastupila povreda prava na kojem apelant zasniva tužbeni zahtjev i da je za povredu saznao čim je primio nižu platu od one koju je imao dok je radio kod tužene. S obzirom da je tužba podnesena 9. marta 2009. godine, Vrhovni sud je ukazao da je ista neblagovremena. Pri tome, Vrhovni sud je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o prekluzivnom roku za podnošenje tužbe čijim propuštanjem je apelant izgubio ne samo pravo na tužbu već i samo pravo u materijalnom smislu.

5. Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija preuranjena;

m) neiscrpljivanje pravnih lijekova;

Apelacija preuranjena

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. Ustavni sud ukazuje da je Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Rs 057968 15 Rsž od 11. marta 2015. godine (stavom I izreke rješenja) apelantova žalba protiv rješenja Osnovnog suda djelimično uvažena, rješenje Osnovnog suda ukinuto u dijelu kojim je odbačena kao neblagovremena tužba za naknadu nematerijalne štete zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa i narušenog poslovnog ugleda i predmet u tom dijelu predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

10. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred nadležnim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

11. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

12. Ustavni sud ukazuje da je Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Rs 057968 15 Rsž od 11. marta 2015. godine ( stavom II izreke rješenja), koje je u tom dijelu potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda, apelantova žalba odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno u dijelu kojim je odbačena kao neblagovremena apelantova tužba za zahtjevom za isplatu razlike plate u periodu od 1. decembra 2003. godine do 31. decembra 2008. godine, jer je podnesena nakon proteka roka propisanog članom 118. Zakona o radu. Ustavni sud ukazuje apelant nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07), u propisanom roku podnese tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa.U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

13. Prema članu 64. stav 4. Pravila Ustavnog suda, odluke o privremenim mjerama su obavezujuće do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o apelaciji. U predmetnom slučaju apelacija je preuranjena, odnosno apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, pa proizlazi da nema osnova za posebno razmatranje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5066/16 (M. V.) | Sudska praksa | Aktio