Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4937/16 (M. K.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4937/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4937/16, rješavajući apelaciju Milana Komljenovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Milana Komljenovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 071-0- I-07-000129.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 071- 0-I-07-000129 u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu Milanu Komljenoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Milanu Komljenoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milan Komljenović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trna, kojeg zastupa Dane Končar, advokat iz Banje Luke, podnio je 24. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 071-0-I-07- 000129, odnosno zbog nepreduzimanja izvršnih radnji u postupku u kojem je doneseno rješenje o izvršenju. Ujedno, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio Osnovnom sudu da realizuje rješenje o izvršenju tog suda od 14. novembra 2007. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 30. decembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 1. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj K-6/06 od 22. marta 2006. godine odlučeno je da se apelantu kao vlasniku vraćaju privremeno oduzeti predmeti, navedeni u Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta CJB Banja Luka broj 11-1/02-1/153-DD41 od 26. oktobra 1993. godine, i to: konjak „Stari“ litara 624, rakija „Manastirka“ litara 204 i rakija „Lozova“ litara 144.

6. Apelant je 7. septembra 2007. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog Rješenja tog suda broj K-6/06 od 22. marta 2006. godine protiv Osnovnog suda i Ministarstva unutrašnjih poslova RS kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi predaje u posjed preostalih stvari - alkoholnih pića ili isplate iznosa vrijednosti od 6.531,58 KM sa Jedinstvenog računa Trezora Republike Srpske, Banja Luka. Apelant je predložio da Osnovni sud obaveže izvršenika da mu vrati privremeno oduzete predmete koji su navedeni u pravosnažnom rješenju Osnovnog suda od 22. marta 2006. godine, i to razliku količine koja nije vraćena, a to su: konjak „Stari“ – 291 litar, rakija „Manastirka“ – 109 litara i rakija „Lozova“ – 113 litara. Apelant je, takođe, predložio da se izvršenje sprovede zapljenom i oduzimanjem navedenih predmeta i zapljenom i isplatom vrijednosti navedenih stvari u novčanom iznosu od 6.531,58 KM.

7. Osnovni sud je Rješenjem broj 071-0-I-07-000129 od 14. novembra 2007. godine odredio predloženo izvršenje protiv izvršenika.

8. Kako po navedenom rješenju Osnovnog suda od 14. novembra 2007. godine apelantu nisu vraćene predmetne stvari, apelant je podneskom od 18. juna 2008. godine predložio da se izvršenje odredi i nastavi isplatom iznosa vrijednosti od 6.531,58 KM.

9. Apelant je podnescima od 2. decembra 2008. godine, 1. juna i 23. jula 2009. godine, 20. decembra 2012. godine, zatim 25. i 28. aprila, 24. maja, 4. i 30. novembra 2016. godine urgirao kod Osnovnog suda predlažući da sud sprovede izvršne radnje po rješenju o izvršenju od 14. novembra 2007. godine.

10. Prema stanju spisa predmeta, izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog nepreduzimanja izvršnih radnji u postupku u kojem je doneseno rješenje o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju postupka te, između ostalog, istakao da odluka suda nije donesena više od osam godina. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Osnovnom sudu da hitno donese odluku po njegovom prijedlogu, odnosno da mu isplati vrijednost od 6.531,58 KM sa jedinstvenog računa Trezora Republike Srpske. Apelant je, takođe, predložio da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da u njegovu korist isplati naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

12. Osnovni sud je ukratko opisao hronologiju predmetnog postupka, te istakao da su tačni apelantovi navodi da je on svojim podneskom od 18. juna 2008. godine predložio da sud odredi vraćanje oduzetih stvari ili da obaveže izvršenika da mu isplati novčani iznos od 6.531,58 KM, ali da sud po tom prijedlogu nije mogao postupati jer taj prijedlog nije u skladu s izvršnom ispravom jer je rješenjem iz krivičnog postupka izvršenik obavezan da apelantu vrati oduzete stvari, ali u istom nije postavljen alternativni zahtjev za nadoknadu vrijednosti oduzetih stvari.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

16. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1 Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2 Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

17. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažnog rješenja, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

18. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

19. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju uticati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6 Evropske konvencije.

20. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Takođe, jedan od osnovnih principa Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21).

21. U konkretnom slučaju, apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 7. septembra 2007. godine nije okončan u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

22. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 stav (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

26. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

27. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

28. Ustavni sud, takođe, podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5 stav 1 Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak sprovede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

Period koji se uzima u obzir

29. Ustavni sud zapaža da je apelant 7. septembra 2007. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizovao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje više od devet godina. Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažnog i izvršnog rješenja od 22. marta 2006. godine kojim su apelantu vraćeni privremeno oduzeti predmeti. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (predaje u posjed preostalih stvari – alkoholnih pića ili isplate njihove protivvrijednosti), Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom postupku.

31. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatuje da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Čak šta više, apelant je podnescima od 2. decembra 2008. godine, 1. juna i 23. jula 2009. godine, 20. decembra 2012. godine, zatim 25. i 28. aprila, 24. maja, 4. i 30. novembra 2016. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud uzme predmet u rad. Dakle, apelant je preduzeo sve radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak izvršenja.

32. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, u roku od dva mjeseca donio rješenje o izvršenju (14. novembra 2007. godine) kojim je dozvolio predloženo izvršenje. Nakon toga, Osnovni sud, prema stanju spisa, nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u predmetnom izvršnom postupku iako je apelant više puta urgirao u predmetnom postupku. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da nije mogao postupiti po apelantovom prijedlogu od 18. juna 2008. godine jer taj prijedlog nije bio u skladu sa izvršnom ispravom budući da je izvršnom ispravom izvršenik obavezan apelantu vratiti oduzete stvari, ali da nije bio postavljen zahtjev za naknadu vrijednosti oduzetih stvari. Međutim, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije, na zakonom propisan način, odlučio o apelantovom prijedlogu od 18. juna 2008. godine, niti je u periodu dužem od devet godina preduzeo bilo kakvu procesnu radnju. Stoga, Ustavni sud smatra da je ukupno trajanje predmetnog postupka pred Osnovnim sudom koje, u vrijeme donošenja ove odluke, iznosi više od devet godina, a priori nerazumno i moglo bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi te izuzetne okolnosti. Ustavni sud, takođe, podsjeća na to da se u skladu sa članom 64 ZIP-a izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavljanjem izvršenja. U konkretnom slučaju, imajući u vidu sve predočeno Ustavnom sudu, očigledno je da odluka, čijom bi se pravosnažnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe, nije donesena.

33. Ustavni sud konstatuje da Osnovni sud nije ispoštovao zakonske odredbe u odnosu na vođenje postupka bez odugovlačenja, odnosno za svoju neaktivnost u vremenskom periodu dužem od devet godina nije ponudio adekvatno opravdanje, a takvo postupanje, odnosno odsustvo istog, Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Osnovni sud svojim ponašanjem, odnosno odsustvom aktivnosti u dužem vremenskom periodu, značajno produžio trajanje izvršnog postupka. Ustavni sud ovakvo ponašanje ne može ocijeniti opravdanim.

34. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

36. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku iznos od 300,00 KM. Imajući u vidu odredbe ZIP-a kojima je regulisano da je u postupku izvršenja sud „dužan da postupa hitno“, a s obzirom na to da je apelant pokrenuo predmetni postupak 7. septembra 2007. godine i da izvršni postupak do dana donošenja ove odluke, dakle nakon devet godina nije okončan, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete iznosi 2.700,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak traje više od devet godina i još uvijek nije okončan iako je riječ o izvršnom postupku koji je po samom zakonu hitan, za što odgovornost snosi Osnovni sud pred kojim se predmet nalazio i nalazi, pri čemu je naročito izražena neaktivnost tog suda u trajanju od više od devet godina (nakon donošenja rješenja o izvršenju), koju taj sud nije ničim opravdao, niti se iz spisa mogu utvrditi razlozi za takvo postupanje.

39. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4937/16 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio