Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2596/16 (R. Š.,N. M. i Z. D.,B. K.,M. B.,S. H.,M. J.,S. V.,H. B. i drugi)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2596/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-2596/16, rješavajući apelacije Radoslava Šljivića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Radoslav Šljivić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041918 15 Gž od 10. aprila 2015. godine;

Nehrudin Mihaljević i Zahid Dervić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 015637 16 Gvlž od 29. avgusta 2016. godine;

Boro Kaurinović protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 U 090041 16 Už od 2. avgusta 2016. godine;

Muharem Begić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 010333 16 Uvl od 21. oktobra 2016. godine;

Muharem Begić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 011306 16 Uvl od 24. oktobra 2016. godine;

Sidik Hadžić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 029608 16 Gvlž od 27. septembra 2016. godine;

Mladen Jotanović protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 011013 15 Gvlž od 15. aprila 2016. godine;

Slobodan Vasiljević protiv Rješenja Kantonalog suda u Zenici broj 41 0 P 034001 16 Gvlž od 9. septembra 2016. godine;

Husein Balić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 042959 16 Gvlž od 27. oktobra 2016. godine;

Marko Divković protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 117281 15 Gvl od 9. februara 2016. godine i Ediba Kalkan protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 469329 16 Gž od 8. septembra 2016. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

AP-2596/16

1. Radoslav Šljivić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 10. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 041918 15 Rev od 7. aprila 2016. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041918 15 Gž od 10. aprila 2015. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041918/08 P od 28. maja 2010. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041918 15 Gž od 10. aprila 2015. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041918/08 P od 28. maja 2010. godine, kojim je apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje odbačen kao neblagovremen.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije BiH odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 041918 15 Gž od 10. aprila 2015. godine.

AP-3967/16

4. Nehrudin Mihaljević i Zahid Dervić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Kadrija Kolić advokat iz Ilidže, podniijeli su 13. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenjā Kantonalnog sud u Zenici br. 41 0 P 015637 16 Gvlž od 29. avgusta 2016. godine i broj 41 0 P 015637 16 Gvl od 20. juna 2016. godine.

5. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 015637 16 Gvlž od 29. avgusta 2016. godine odbijena je žalba apelanta i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 015637 16 Gvl od 20. juna 2016. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanata za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.

AP-4065/16

6. Boro Kaurinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 20. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 U 090041 16 Už od 2. avgusta 2016. godine.

7. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 090041 15 U od 22. aprila 2016. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv tužene Apelacione komisije Kancelarije gradonačelnika Brčko Distrikta BiH, radi poništenja Rješenja tužene broj UP-II-30-000027/13 od 9. juna 2015. godine (kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog Rješenjem tužene broj 04-472-217/00-AP-483/02 od 24. jula 2002. godine).

8. Presudom Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 U 090041 16 Už od 2. avgusta 2016. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđena Presuda Osnovnog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 U 090041 15 U od 22. aprila 2016. godine.

AP-4145/16

9. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 31. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 010333 16 Uvl od 21. oktobra 2016. godine.

10. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 010333 16 Uvl od 21. oktobra 2016. godine odbačena je apelantova "tužba za ponavljanje postupka" koji je pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 010333 15 U od 19. septembra 2016. godine. AP-4146/16

11. Muharem Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 31. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 011306 16 Uvl od 24. oktobar 2016. godine.

12. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 011306 16 Uvl od 24. oktobra 2016. godine odbačena je apelantova "tužba za ponavljanje postupka" koji je pravosnažno okončan Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 U 0101306 16 U od 13. septembra 2016. godine. AP-4405/16

13. Sidik Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozora, kojeg zastupa ZOU Sesar-Ćurić- Miletić iz Mostara, podnio je 23. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 029608 16 Gvlž od 27. septembra 2016. godine.

14. Rješenjem Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 029608 16 Gvlž od 27. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 029608 15 Gvl od 29. juna 2016. godine, kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.

AP-4472/16

15. Mladen Jotanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 29. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog sud Republike Srpske broj 78 0 V 011013 16 Rev 3 od 5. oktobra 2016. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 011013 15 Gvlž od 15. aprila 2016. godine.

16. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 011013 15 Gvlž od 15. aprila 2016. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Okružnog sud u Banjaluci broj 78 0 V 011013 15 Gvl3 od 30. oktobra 2015. godine, kojim je odbačen kao nedopušten apelantov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.

17. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske broj 78 0 V 011013 16 Rev 3 od 5. oktobra 2016. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 V 011013 15 Gvlž od 15. aprila 2016. godine.

AP-4714/16

18. Slobodan Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je 12. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjā Kantonalnog suda u Zenici br. 41 0 P 034001 16 Gvlž od 9. septembar 2016. godine i 41 0 P 034001 16 Gvl od 10. marta 2016. godine.

19. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 034001 16 Gvlž od 9. septembar 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 034001 16 Gvl od 10. marta 2016. godine, kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 P 034001 12 P od 9. maja 2013. godine.

AP-4732/16

20. Husein Balić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 12. decembar 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 042959 16 Gvlž od 27. oktobra 2016. godine.

21. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 042959 16 Gvlž od 27. oktobra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 042959 15 Gvl od 22. juna 2016. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen apelantov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.

AP-4874/16

22. Marko Divković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 19. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 117281 15 Gvl od 9. februara 2016. godine.

23. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 117281 15 Gvl od 9. februara 2016. godine odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 117281 06 P od 18. jula 2013. godine.

AP-4957/16

24. Ediba Kalkan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Narcisa Mehičević, advokat iz Sarajeva, podnijela je 24. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 469329 16 Gž od 8. septembra 2016. godine.

25. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 469329 16 Gž od 8. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 469329 86 od 24. februara 2016. godine, kojim se apelantičin prijedlog za povrat u pređašnje stanje smatra povučenim.

Spajanje predmeta

26. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-2596/16. Apelacioni navodi

27. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., zabranu diskriminacije, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.

28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

29. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose, između ostalog, na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za obnovu pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, u postupcima koji su okončani odlukama koje se osporavaju apelacijama. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stavak 1. Evropske konvencije.

30. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

31. Nadalje, Ustavni sud zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima odlučivanja o prijedlogu za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).Takođe, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

32. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za povrat u pređašnje stanje, nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli povrat u pređašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

33. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

34. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, te navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

35. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2596/16 (R. Š.,N. M. i Z. D.,B. K.,M… | Sudska praksa | Aktio