Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4296/14 (B. S.)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Naknada
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Vanparnični postupak
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Eksproprijacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4296/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4296/14, rješavajući apelaciju Božidara Stevanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Božidara Stevanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 V 036978 13 Rev od 9. jula 2014. godine i Rješenja Okružnog suda Bijeljina broj 80 0 V 036978 13 Gž od 30. maja 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Božidar Stevanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, kojeg zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 24. septembra 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 V 036978 13 Rev od 9. jula 2014. godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 V 036978 13 Gž od 30. maja 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda od Vrhovnog suda i Okružnog suda, kao i od Republike Srpske (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) zatraženo je 8. decembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Vrhovni i Okružni sud, te protivnik predlagača su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 15. do 28. decembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 V 036978 12 V od 27. decembra 2012. godine protivnik predlagača je obavezan da apelantu kao predlagaču u vanparničnom postupku isplati naknadu za eksproprirane nekretnine, voćne zasade i ukrasno bilje u ukupnom iznosu od 442.959,40 KM, i to za voćne zasade i ukrasno bilje precizirani iznos, za poljoprivredno zemljište, za građevinske objekte koji se nalaze na ekspropriranom poljoprivrednom zemljištu i na ime „dva placa“ (naknade za zemljište potrebno za redovnu upotrebu objekata) precizirane novčane iznose, sve sa zakonskom zateznom kamatom kako je precizirano u izreci rješenja. Navedenim rješenjem obavezan je protivnik predlagača da apelantu naknadi troškove vanparničnog postupka kako je precizirano u izreci rješenja.
6. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je na osnovu provedenih dokaza utvrdio da su rješenjem Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka - Područna jedinica Ugljevik od 8. i 21. septembra 2011. godine eksproprirane apelantove nekretnine, i to zemljište, građevinski objekti, voćni zasadi i ukrasno bilje, bliže označeni u spomenutim rješenjima. Dalje je utvrđeno da prema usaglašenim nalazima vještaka građevinske struke vrijednost ekspropriranih građevinskih objekata iznosi 116.888,20 KM, te da je vještak poljoprivredne struke obračunao naknadu za poljoprivredno zemljište u iznosu od 8.520,00 KM, naknadu za zemljište potrebno za redovnu upotrebu objekata „za dva placa“ u iznosu od 24.000,00 KM i za voćne zasade i ukrasno bilje u iznosu od 303.554,20 KM. Istaknuto je da u upravnom postupku nije postignut sporazum za određivanje naknade za nekretnine, voćne zasade i ukrasno bilje, eksproprirane navedenim rješenjima, zbog čega je predmet ustupljen sudu radi donošenja odluke kojom se određuje naknada za eksproprirane nekretnine. Na osnovu utvrđenih činjenica i prihvaćajući nalaze spomenutih vještaka, Osnovni sud je dosudio apelantu predmetnu naknadu u ukupnom iznosu od 442.959,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja do isplate, kao i naknadu troškova postupka.
7. Protiv navedenog rješenja Osnovnog suda žalio se protivnik predlagača. Odlučujući o žalbi Okružni sud je donio Rješenje broj 80 0 V 036978 13 Gž od 30. maja 2013. godine kojim je žalba protivnika predlagača djelimično uvažena i rješenje prvostepenog suda preinačeno tako da je iznos utvrđene naknade snižen na iznos od 413.623,72 KM (umjesto dosuđenog iznosa od 442.959,40 KM). Istim rješenjem snižena je naknada za voćne zasade i ukrasno bilje i naknada za „dva placa“ (naknada za zemljište potrebno za redovnu upotrebu objekata) kako je precizirano u izreci rješenja. Navedenim rješenjem sniženi su i troškovi vanparničnog postupka kako je precizirano u izreci, dok je u ostalom dijelu prvostepeno rješenje potvrđeno.
8. Okružni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je kao pravilna prihvatio činjenična utvrđenja i pravne zaključke prvostepenog suda u pogledu naknade za eksproprirane građevinske objekte i za poljoprivredno zemljište. Međutim, Okružni sud nije prihvatio zaključke prvostepenog suda u pogledu visine naknade za eksproprirane voćne zasade i ukrasno bilje nalazeći da se ova naknada u iznosu od 303.554,20 KM ima umanjiti za troškove proizvodnje oraha, te je snizio i naknadu za „dva placa“ na iznos od 12.500,00 KM (sa iznosa od 24.000 KM).
9. Obje vanparnične stranke su protiv navedenog rješenja Okružnog suda podnijele reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 80 0 V 036978 13 Rev od 9. jula 2014. godine odlučio o revizijama stranaka. Navedenim rješenjem apelantova revizija je odbijena kao neosnovana (stav I izreke rješenja). U odnosu na reviziju protivnika predlagača Vrhovni sud je reviziju djelimično usvojio i rješenje Okružnog suda ukinuo u dijelu u kojem je određena naknada za eksproprirane voćne zasade i ukrasno bilje preko iznosa od 79.032,00 KM s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i predmet u tom dijelu, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje. Istim rješenjem preinačeno je rješenje Okružnog suda u dijelu kojim je apelantu dosuđena naknada u iznosu od 12.500,00 KM na ime naknade za „dva placa“ (naknada za zemljište potrebno za redovnu upotrebu objekata) tako što je apelantov zahtjev za isplatu naknade odbijen kao neosnovan (stav II izreke rješenja). U preostalom dijelu kojim je žalba protivnika predlagača odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno u pogledu odluke o naknadi za građevinske objekte i za poljoprivredno zemljište u preciziranim iznosima revizija protivnika predlagača je odbijena kao neosnovana i potvrđeno drugostepeno rješenje (stav III izreke).
10. Vrhovni sud je u obrazloženju odluke istakao da apelant revizijom pobija drugostepeno rješenje u preinačavajućem dijelu zbog povreda odredaba parničnog i vanparničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te da je predložio da se pobijano rješenje preinači tako da se žalba protivnika predlagača odbije i prvostepeno rješenje u tom dijelu potvrdi, da se za „drugi plac“ odredi naknada u iznosu od 12.500,00 KM i da se preinači i odluka o troškovima postupka dosuđivanjem paušala u iznosu od 25%, troškova prevoza punomoćnika predlagača do sjedišta suda i troškova sastavljanja revizije. Dalje, Vrhovni sud je utvrdio da je odluka drugostepenog suda pravilna u pogledu pravične naknade za eksproprirane građevinske objekte i poljoprivredno zemljište, dok je u ostalom dijelu zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 54. stav 2. Zakona o eksproprijaciji.
11. U vezi s revizionim navodima protivnika predlagača u pogledu dosuđene naknade za „dva placa“ Vrhovni sud je utvrdio da iz provedenih dokaza proizlazi da eksproprirano zemljište ima karakter poljoprivrednog, a ne građevinskog zemljišta, zbog čega u rješenjima o eksproprijaciji, za koja je taj parnični sud vezan u smislu odredbe člana 12. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nisu navedeni građevinski placevi. Utvrđeno je da je apelantu za cjelokupnu površinu poljoprivrednog zemljišta, što znači i za zemljište na kojem se nalaze objekti za okućnicu, dosuđena pravična naknada u iznosu od 8.500,00 KM (čija visina tokom postupka među strankama nije ni bila sporna). Stoga, suprotno navodima apelantove revizije (kojim se traži određivanje te naknade i „za drugi plac“), prema ocjeni Vrhovnog suda, drugostepeni sud nije imao osnova u odredbi člana
60. Zakona o eksproprijaciji za dosuđivanje naknade u iznosu od 12.500,00 KM na osnovu naknade za zemljište potrebno za redovnu upotrebu objekata (plac). Vrhovni sud je zaključio da bi time za isto zemljište bile određene dvije naknade (naknada za poljoprivredno i za građevinsko zemljište). Iz navedenih razloga, a na osnovu člana 250. stav 1. ZPP u vezi sa članom 254. st. 1. i 4. i članom 2. stav 2. ZPP Vrhovni sud je pobijanu odluku u dijelu odluke o naknadi za zemljište za korištenje objekata u iznosu 12.500,00 KM preinačio tako što je apelantov zahtjev za naknadu odbio kao neosnovan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje navedenih prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Apelant ističe da je Vrhovni sud u konačnici pogrešno odlučio kada je odbio kao neosnovan njegov zahtjev za isplatu naknade za „dva placa“ (naknada za zemljište za redovnu upotrebu objekta), na kojima su izgrađena dva stambena objekta sa pratećim objektima u kojima su živjela dva domaćinstva. Smatra da je Vrhovni sud pogrešno primijenio Zakon o eksproprijaciji kada je zaključio da je apelantu za predmetna „dva placa“ već isplaćena naknada na ime poljoprivrednog zemljišta. Također je naveo da je naknadu odredio vještak poljoprivredne umjesto vještak građevinske struke. Istakao je da dosuđeni iznos nije dovoljan za kupovinu građevinskog zemljišta na sličnoj lokaciji. Također smatra da je proizvoljno određena naknada za voćne zasade (orahe) i troškove vanparničnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
13. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju u pogledu konačno odbijenog apelantovog zahtjeva za naknadu za zemljište potrebno za redovnu upotrebu zgrade („dva placa“) naveo da je u konkretnom slučaju riječ o poljoprivrednom zemljištu, te da je karakter zemljišta određen u rješenju o eksproprijaciji (kojim je sud vezan pri odmjeravanju naknade), te da karakter zemljišta ne određuju vještaci na čije se nalaze apelant poziva. Istaknuto je da navedeni zaključak suda proizlazi iz odredaba čl. 27. i 32. Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje predviđaju postupak promjene namjene zemljišta. U skladu sa članom 32. stav 2. navedenog zakona poljoprivredno zemljište se ne može početi koristiti u nepoljoprivredne svrhe sve dok se ne plati naknada propisana u stavu 1. iste zakonske odredbe. Istaknuto je da prema tome apelant ne može ostvariti pravo na naknadu za građevinsko zemljište jer njegovo izuzeto zemljište u odnosu na koje je suđeno odlukom tog suda nije u režimu građevinskog, nego poljoprivrednog zemljišta, a koji režim propisuje zakon, a ne vještak. Navedeno je da nema u rješenju o eksproprijaciji nikakvih „placeva“ u građevinskom smislu, kako predmetno zemljište kvalificira apelant, a za što nema uporište u zakonu. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
14. Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da odlukom tog suda nisu povrijeđena apelantova prava na koja se pozvao u apelaciji. Istaknuto je da je taj sud svoju odluku donio pravilnom primjenom materijalnog prava dajući za nju razloge koji su navedeni u odluci. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. Protivnik predlagača je u odgovoru na apelaciju naveo da osporenim odlukama nisu povrijeđena apelantova prava na koja je ukazao u apelaciji, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o eksproprijaciji („Službeni glasnik RS“ br. 112/06, 37/07 i 110/08) relevantne odredbe glase:
Član 54.
(1) Ako vlasnik nepokretnosti koja se ekspropriše ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nepokretnost ili ako korisnik eksproprijacije ne može da obezbijedi takvu nepokretnost, određuje se pravična naknada u novcu, koja ne može biti niža od tržišne vrijednosti nepokretnosti koja se ekspropriše u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji, odnosno u vrijeme sklapanja sporazuma.
(2) Tržišna vrijednost izražena je u cijeni koja se za određenu nepokretnost može postići na tržištu i koja zavisi od odnosa ponude i potražnje u vrijeme njenog utvrđivanja.
Član 60.
Naknada za eksproprisano poljoprivredno, građevinsko i gradsko građevinsko zemljište određuje se u novcu, tako da ona bude pravična i ne niža od tržišne vrijednosti takvog zemljišta.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Vrhovnog suda broj 80 0 V 036978 13 Rev od 9. jula 2014. godine (u dijelu kojim je pravomoćno odlučeno), protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelant je osporeno rješenje primio 29. jula 2014. godine, a apelacija je podnesena 24. septembra 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelant pobija osporene odluke tvrdeći da su mu tim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
24. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem je apelant tražio da se utvrdi naknada za eksproprirane nekretnine pa, podržavajući svoju već ustanovljenu praksu (vidi, Ustavni sud, Odluka o meritumu broj AP 836/04 od 17. novembra 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” broj 20/06), zaključuje da se radi o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke redovnih sudova, tvrdeći da su osporene odluke donesene na osnovu pogrešne primjene materijalnog prava. Ustavni sud, također, zapaža da je odlukom Vrhovnog suda pravomoćno riješeno u pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu na ime zemljišta za redovnu upotrebu objekata „dva placa“, te će apelacione navode u tom pogledu ispitati u ovoj odluci. Ustavni sud se neće baviti ispitivanjem apelacionih navoda u pogledu naknade za eksproprirane voćne zasade, ukrasno bilje i troškova postupka budući da u tom dijelu postupak nije okončan i predmet je odlukom Vrhovnog suda vraćen na ponovno suđenje.
26. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
27. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja koja apelant postavlja, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na proizvoljnoj primjeni prava.
28. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je odlukama nižestepenih sudova apelantu bila, pored ostalog, dosuđena naknada za zemljište potrebno za redovnu upotrebu objekata, dok je konačnom odlukom Vrhovnog suda odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za isplatu predmetne naknade. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud dovoljno jasno i argumentirano obrazložio svoju odluku, dajući za svoj stav jasna obrazloženja koja se ni u jednom segmentu ne doimaju proizvoljnim. Naime, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne mogu prihvatiti apelantovi navodi o proizvoljnosti u primjeni prava, posebno zato što apelant, osim ponavljanja revizionih navoda koje je Vrhovni sud ispitao u osporenoj odluci i dao razloge zašto oni ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, nije ponudio bilo kakvu drugu argumentaciju. Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u svojoj odluci dao dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja zašto je zaključio da se u konkretnom slučaju radilo o pravičnoj naknadi za poljoprivredno zemljište i zašto u konkretnom slučaju, suprotno apelantovim navodima, nije bilo pravnog osnova za dosuđivanje naknade za zemljište potrebno za redovnu upotrebu objekata („za dva placa“). Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u osporenoj odluci detaljno obrazložio na kojim je dokazima utvrđeno činjenično stanje, te da je naveo relevantne propise na kojima je zasnovao osporenu odluku i o tome dao detaljna i jasna obrazloženja koja se ne mogu smatrati proizvoljnim ili suprotnim pravu na obrazloženu odluku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak proveden uz garancije koje pruža člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da shodno tome osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
30. Apelant smatra da mu je prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud zapaža da apelant kršenje ovog prava, u suštini, veže za primjenu materijalnog prava, a ti su navodi već razmotreni u okviru apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, kao i na elaboraciju iz prethodnih tačaka u kojima nije utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra i navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovanim.
VIII.Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada u obrazloženju osporene odluke nema ničega što ukazuje na proizvoljnu primjenu relevantnih propisa na apelantovu štetu, te kada je Vrhovni sud za svoju odluku dao jasne razloge.
32. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelant kršenje navedenog prava dovodi u vezu s proizvoljnom primjenom materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman