Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1807/14 (L. M., S. M., M. M., S. M., V. M. i M. R.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Nematerijalna šteta
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1807/14

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1807/14, rješavajući apelaciju Lazara Makarića i dr., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Lazara Makarića, Spase Makarić, Milovana Makarića, Sretka Makarića, Vladimira Makarića i Mileve Radošević.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan pravosnažnom Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 183216 13 P od 29. aprila 2014. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Lazar Makarić, Spasa Makarić, Milovan Makarić, Sretko Makarić, Vladimir Makarić i Mileva Radošević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Laktaša, koje zastupa Aleksandra Metlić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 17. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 5. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 29. januara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 26. jula 1999. godine protiv Republike Srpske - Ministarstva odbrane RS podnijeli Osnovnom sudu tužbu radi naknade štete zbog pogibije bliskog lica (sina i brata) u iznosu od po 50.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Tužbom su, takođe, tražili da se prvoapelantu na ime naknade troškova sahrane isplati iznos od 9.900,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom kao i da se apelantima naknade troškovi parničnog postupka.

6. Nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/05), predmetni spis je dostavljen na nadležno postupanje Pravobranilaštvu RS - sjedište zamjenika Banja Luka (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo RS) radi eventualnog postizanja vansudskog poravnanja.

7. Predmetni spis Pravobranilaštvo RS je vratilo Osnovnom sudu 27. decembra 2013. godine.

8. Prema raspoloživim informacijama, dobijenim od Osnovnog suda, prvostepeni sud je u ovom predmetu donio meritornu odluku broj 71 0 P 183216 13 P od 29. aprila 2014. godine na koju parnične stranke nisu izjavljivale žalbu, tako da je predmet arhiviran 12. juna 2014. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli da ničim nisu doprinijeli dužini predmetnog postupka, te su podnijeli zahtjev za kompenzaciju u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. Osnovni sud je naveo da je predmetna tužba podnesena 26. jula 1999. godine, te da je nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik RS“ broj 103/05) predmetni spis dostavljen na nadležno postupanje Pravobranilaštvu RS radi eventualnog postizanja vansudskog poravnanja. Ukazano je da je predmetni spis vraćen Osnovnom sudu 27. decembra 2013. godine. Istaknuto je da je 25. aprila 2014. godine Osnovni sud zakazao i održao pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, te da je 29. aprila 2014. godine donio meritornu odluku na koju parnične stranke nisu izjavile žalbu, tako da je predmet arhiviran 12. juna 2014. godine. Osnovni sud smatra da su neosnovani navodi apelanata, te da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku.

V. Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09), u tekstu koji je važio u vrijeme vođenja postupka, relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

12. U Zakonu o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik RS“ br. 103/05, 1/09, 49/09 i 118/09) relevantne odredbe glase: Član 1.

Ovim zakonom uređuju se postupak, uslovi, kriterijumi i način naknade štete licima kojima je pravosnažnim sudskim odlukama priznato pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete, kao i licima po čijim zahtjevima nije pravosnažno okončan postupak za naknadu štete, postupak sklapanja vansudskih poravnanja, kao i postupak regulisanja naknade štete preduzećima i drugim pravnim licima, u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. do 19. juna 1996. godine.

Član 5.

Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. Pod ratnom štetom u ovom slučaju podrazumijeva se materijalna i nematerijalna šteta nastala u periodu ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti.

Član 8. stav 1.

Pravo na naknadu štete imaju fizička i pravna lica čiji su tužbeni zahtjevi pred nadležnim sudovima po tom osnovu zaprimljeni zaključno sa 19. junom 2001. godine.

VI. Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. Dalje, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, budući da apelanti ukazuju na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iako je predmetni postupak okončan Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 183216 13 P od 29. aprila 2014. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelanti smatraju da je u predmetnom postupku došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Suđenje u razumnom roku

a) Relevantni principi

19. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

b) Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud konstatuje da su apelanti u predmetnom postupku podnijeli tužbu 26. jula 1999. godine, te da je postupak okončan pravosnažnom Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 183216 13 P od 29. aprila 2014. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao ukupno 14 godina i devet mjeseci.

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Uzimajući u obzir činjenična i pravna pitanja o kojim je raspravljano u predmetnom postupku u kojem su apelanti tražili naknadu nematerijalne i materijalne štete po osnovu duševnih bolova zbog smrti bliskog lica (sina i brata), Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije posebno složen niti u vezi sa činjeničnim stanjem, niti u vezi sa primjenom propisa (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2509/08 od 8. decembra 2010. godine, tačka 29, i AP 2166/13 od 3. marta 2016. godine, tačka 25, objavljene na www.ustavnisud.ba). Razmatrajući ponašanje apelanata u toku predmetnog postupka, Ustavni sud, na osnovu raspoložive dokumentacije i odgovora Osnovnog suda, ne može zaključiti da su apelanti svojim radnjama na bilo koji način uticali na dužinu predmetnog postupka.

22. U odnosu na doprinos redovnih sudova dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis, nakon stupanja na snagu Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine, (29. novembra 2005. godine) dostavljen na nadležno postupanje Pravobranilaštvu RS radi eventualnog postizanja vansudskog poravnanja. Dakle, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Osnovnim sudom od momenta podnošenja tužbe (26. jula 1999. godine) do momenta ustupanja premeta Pravobranilaštvu RS (29. novembra 2005. godine) trajao ukupno šest godina i četiri mjeseca. Dalje, Ustavni sud primjećuje da se predmetni spis nalazio pred Pravobranilaštvom RS u periodu od 29. novembra 2005. godine do 27. decembra 2013. godine, dakle, u periodu dužem od osam godina. Nakon toga predmetni spis je vraćen Osnovnom sudu koji je donio meritornu odluku 29. aprila 2014. godine, dakle, nakon proteka perioda od četiri mjeseca. Navedena odluka je postala pravosnažna budući da parnične stranke nisu podnosile žalbu protiv navedene presude. Stoga, uzimajući u obzir period prije ustupanja spisa Pravobranilaštvu RS i period nakon toga, kada je spis vraćen Osnovnom sudu, proizilazi da je Osnovni sud u predmetnom postupku rješavao u periodu dužem od šest godina. Po mišljenju Ustavnog suda, navedeni period ne zadovoljava garancije prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud zapaža da Osnovni sud nije dostavio objektivne i razumne razloge zbog čega je taj postupak pred prvostepenim sudom trajao u periodu dužem od šest godina. Takođe, Ustavni sud zapaža da je period u kojem se predmetni spis nalazio pred Pravobranilaštvom RS predstavljao objektivan razlog za nedonošenje odluke Osnovnog suda, ali ukazuje da apelanti ne mogu snositi posljedice novih zakonskih rješenja (u smislu ustupanja predmeta Pravobranilaštvu), te da i taj period posmatran sa aspekta apelanata predstavlja period u kojem javna vlast nije odlučila o njihovom zahtjevu za naknadu štete. Stoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, računajući od dana podnošenja tužbe do donošenja presude Osnovnog suda kojim je predmetni postupak okončan, ne zadovoljava garancije prava na pravično suđenje u razumnom roku. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, tačka 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, tačka 34).

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

24. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete koja se, prema stavu (2) tog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

25. Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, iznos od 300 KM. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da bi apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima trebalo isplatiti ukupan iznos od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda koji je odgovoran zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je predmetni postupak trajao 14 godina i devet mjeseci a taj period ne zadovoljava garancije prava na donošenje odluke u razumnom roku.

27. Na osnovu čl. 59 st. (1) i (2) i 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1807/14 (L. M., S. M., M. M., S. M., V. M. i… | Sudska praksa | Aktio