Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-142/16 (B.B.)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 12 uz EK (Opća zabrana diskriminacije)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izbori
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-142/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-142/16, rješavajući apelaciju B. B., na osnovu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela B. B.
protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 019961 15 Iž od 11. novembra 2015. godine, u odnosu na navode o kršenju prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te u odnosu na navode o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi sa članom 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela B. B.
protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 019961 15 Iž od 11. novembra 2015. godine, u odnosu na navode o kršenju opšte zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovani.
OBRAZLOŽENJE
1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 5. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 019961 15 Iž od 11. novembra 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbačena je apelantičina žalba kojom je tražila da se naloži Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK) da poništi postupak izbora petog člana Opštinske izborne komisije Derventa (u daljnjem tekstu: OIK Derventa) po Javnom oglasu od 15. oktobra 2015. godine, te da se izvrši imenovanje petog člana OIK Derventa iz reda kandidata po Javnom oglasu od 6. novembra 2014. godine.
2. U obrazloženju osporenog rješenja Sud BiH je naveo da je postupak izbora kandidata članova OIK Derventa završen davanjem saglasnosti CIK-a na rješenje Skupštine opštine Derventa (u daljnjem tekstu: SO Derventa) od 5. februara 2015. godine i to za izbor četiri člana, dok za jednog (petog) člana nije data saglasnost. Sud BiH je naveo da je zbog potrebe imenovanja još jednog (petog) člana OIK Derventa, SO Derventa donijela odluku o objavljivanju ponovnog Javnog oglasa za imenovanje jednog člana OIK Derventa koji je 15. oktobra 2015. godine objavljen u Derventskom listu, dnevnom listu PRESS RS i Službenom glasniku RS broj 88/15 od 28. oktobra 2015. godine. Sud BiH je naveo da s obzirom da procedura izbora jednog člana OIK Derventa po Javnom oglasu od 15. oktobra 2015. godine nije završena da je apelantičina žalba odbačena kao nedopuštena, jer je podnesena prije nego što je SO Derventa donijela odluku o imenovanju člana OIK-a. Sud BiH je ukazao da je apelantičin zahtjev da sud naloži CIK-u da poništi postupak izbora petog člana OIK Derventa, te da izvrši imenovanje tog člana iz reda kandidata po Javnom oglasu od 6. novembra 2014. godine nedozvoljen, jer bi takvo postupanje CIK-a bilo van utvrđene nadležnosti propisane Izbornim zakonom BiH. Sud BiH je naveo da CIK ne vrši imenovanje članova opštinskih izbornih komisija, već je njena nadležnost da daje saglasnost na odluku skupština opština o imenovanju članova izborne komisije.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelantica se žali da je odlukom Suda BiH došlo do kršenja njenog prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, jer nije imenovana za člana OIK-a Derventa. Apelantica navodi, između ostalog, da u konkretnom slučaju ne postoji razumno opravdanje da se u OIK imenuje lice koje ne samo da ne ispunjava zakonske uslove za tako nešto, nego se imenovanjem takvog lica direktno krše odredbe Izbornog zakona o multietničkom sastavu OIK koji treba da odražava zastupljenost konstitutivnih naroda, uključujući i Ostale (član 2.14 Izbornog zakona BiH).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(4) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Dopustivost ratione materiae
5. Apelantica smatra da je odlukom Suda BiH došlo do kršenja njenog prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na slobodne izbore.
6. Ustavni sud ukazuje da obaveza države koja proističe iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju predviđa aktivno i pasivno biračko pravo naroda: aktivno pravo glasanja na izborima i pasivno pravo da se učestvuje kao kandidat na izborima. Međutim, ova prava se odnose samo na izbor „zakonodavnih tijela“. Ustavni sud je takođe u svojoj ranijoj praksi (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2609/16 od 26. oktobra 2016. godine) ukazao da Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) ima dosljedno mišljenje da se ovaj član primjenjuje samo u odnosu na izbor tijela koja vrše značajnu zakonodavnu funkciju. Da li određeno tijelo vrši dovoljnu zakonodavnu vlast da bi se u ovu svrhu moglo smatrati zakonodavnim tijelom je pitanje procjene na koje treba odgovoriti u svjetlu uloge tog tijela i njegovog doprinosa demokratskoj izradi zakona u kontekstu ustava u cjelini (vidi npr. Mathieu-Mohin i Clerfayt v. Belgium, presuda od 2. marta 1987. godine, serija A, br. 113; Matthews v. United Kingdom, presuda od 18. februara 1999. godine, Izvještaji 1999-I [GC]; Santoro v. Italy, presuda od 1. jula 2004. godine, Izvještaji 2004- VI). Dok regionalno vijeće može imati dovoljnu zakonodavnu vlast da se okvalificira kao zakonodavac (vidi gore navedenu presudu Santoro v. Italy), lokalno vijeće je tipično nema (vidi npr. Gorizdra v. Moldova, aplikacija br. 53180/99, odluka o prihvatljivosti od 2. jula 2002. godine; Cherepkov v. Russia aplikacija br. 51501/99, odluka o prihvatljivosti od 25. januara 2000. godine, Izvještaji 2000-I; Salleras Llinares v. Spain, aplikacija br. 52226/99, odluka o prihvatljivosti od 12. oktobra 2000. godine, Izvještaji 2000-XI).
7. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da su izborne komisije, u smislu odredaba člana 2.1 stav (1) Izbornog zakona, organi nadležni za provedbu izbora. Budući da, dakle, izborne komisije ne vrše "zakonodavnu funkciju", Ustavni sud ukazuje da pitanje "imenovanja članova opštinske izborne komisije" ne potpada u djelokrug obaveze Bosne i Hercegovine prema članu 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantičini navodi ne pokreću pitanje u pogledu primjene člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da su stoga ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Imajući u vidu da su apelantičini navodi o kršenju člana člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na slobodne izbore ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Dopustivost prima facie
9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Apelantica navodi da u konkretnom slučaju ne postoji razumno opravdanje da se u OIK Derventa imenuje lice koje ne samo da ne ispunjava zakonske uslove, već se imenovanjem takvog lica direktno krše odredbe Izbornog zakona o multietničkom sastavu OIK koji treba da odražava zastupljenost konstitutivnih naroda, uključujući i Ostale (član 2.14 Izbornog zakona). Ustavni sud naglašava da član 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju sadrži opšti princip zabrane diskriminacije i garantuje uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. Dalje, odredba Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju podrazumijeva i da javni organi nikoga ne mogu da diskriminišu prema bilo kojoj osnovi, dakle osnovni princip nediskriminacije je proširen i na domaće zakone, a ne samo na prava garantovana Evropskom konvencijom kako to predviđa član 14 Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelantica, osim paušalnih navoda, nije ponudila odgovarajuće argumente i dokaze koji bi ukazivali na vjerovatnoću da je diskriminirana u predmetnom postupku. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću pitanje kršenja člana člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman