Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3931/16 (E. H.,E. P.,M. Š.,R. K.,A. K. i drugi)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3931/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-3931/16, rješavajući apelacije Edina Hajrulahovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Edin Hajrulahović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 060997 16 Kž 2 od 24. avgusta 2016. godine;
Elvir Pobrić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 K 035969 16 Kž od 18. avgusta 2016. godine;
Mirsad Šijak protiv Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 16 Krž 6 od 25. oktobra 2016. godine;
Raif Kavaz protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 121 044 16 Pžp 2 od 5. oktobra 2016. godine i Amar Krpo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 467945 16 Pžp 2 od 28. septembra 2016. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3931/16
1. Edin Hajrulahović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 8. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 060997 16 Kž 2 od 24. avgusta 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 060997 16 Kv od 20. jula 2016. godine.
2. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 060997 16 Kž 2 od 24. avgusta 2016. godine odbijena je apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 060997 16 Kv od 20. jula 2016. godine, kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 060997 14 K od 25. decembra 2014. godine.
AP-4312/16
3. Elvir Pobrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 15. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 K 035969 16 Kž od 18. avgusta 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 K 035969 16 Kv od 16. maja 2016. godine.
4. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 22 0 K 035969 16 Kž od 18. avgusta 2016. godine odbijena je apelantova žalba protiv Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu broj 22 0 K 035969 16 Kv od 16. maja 2016. godine, kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom Presudom Osnovnog suda u Ključu broj K-39/92 od 24. februara 1993. godine (potvrđena Presudom Višeg suda u Banjaluci broj Kž238/93 od 25. februara 1994. godine).
AP-4379/16
5. Mirsad Šijak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenica, podnio je 21. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 16 Krž 6 od 25. oktobar 2016. godine.
6. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007209 16 Kvl4 od 20. septembra 2014. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okonačnog pravosnažnom Presudom Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 007029 13 Krž od 5. novembra 2013. godine. AP-4590/16
7. Raif Kavaz (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 7. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 121044 16 Pžp 2 od 5. oktobar 2016. godine.
8. Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 121 044 16 Pžp 2 od 5. oktobar 2016. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Pr 121044 16 Pvlp 2 od 2. septembra 2016. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog Rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 121044 16 Pžp od 18. aprila 2016. godine.
AP-4665/16
9. Amar Krpo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 10. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 467945 16 Pžp 2 od 28. septembar 2016. godine.
10. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 467945 16 Pžp 2 od 28. septembar 2016. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 467945 14 Pr od 14. jula 2016. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Pr 467945 16 Pžp od 21. aprila 2016. godine.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3931/16. Apelacioni navodi
12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., zabranu diskriminacije, pravo na kažnjavanje na osnovu zakona, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu krivičnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
15. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnim postupcima, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman