Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-358/16 (I. S., M. S., H. S., S. S. i H. S. iz Živinica)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-358/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-358/16, rješavajući apelacije Imšira Sakića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Imšir Sakić, Mujo Sakić, Halil Sakić, Sulejman Sakić i Hasan Sakić zbog dužine trajanja postupka u predmetu povrata i utvrđivanja naknade za arondirano zemljište;

Mirzeta Jogić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 227890 13 Gž od 13. novembra 2015. godine;

Ali Lokaj protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 018910 15 K od 1. decembra 2015. godine;

Rusmir Kikanović, Senaid Kikanović, Kadira Kikanović i Subhija Mujabašić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 000146 15 G 3 od 27. januara 2016. godine;

I.O., V.O., F.K. i A.G. protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 009358 15 Gž od 9. marta 2016. godine;

Fatima Hadrović protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 Rs 02716 15 Rsž od 2. marta 2016. godine (u odnosu na stav II izreke presude);

Sevda Salihović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 122844 13 Gž od 17. februara 2016. godine;

Mihajlo Savić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 019797 14 Gž od 11. marta 2016. godine;

R.S. protiv Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 K 053568 13 Kps od 29. aprila 2016. godine i "Šipad" d.d. Sarajevo protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 064708 14 Pž od 8. marta 2016. godine, zbog neiscrpljivanje pravnih lijekova.

OBRAZLOŽENJE

AP-358/16

1. Imšir Sakić, Mujo Sakić, Halil Sakić, Sulejman Sakić i Hasan Sakić iz Živinica (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijeli su 21. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu povrata i utvrđivanja naknade za arondirano zemljište. Rješenjem Službe za geodetsko imovinsko pravne poslove općine Živinice (u daljnjem tekstu: Služba) broj 06/4-31-3614/03 od 24. maja 2005. godine utvrđena je naknada za zemljište arondirano za potrebe PD Spreča davanjem u zamjenu drugog zemljišta iste kulture i klase u k.o. Bašigovci. Rješenjem Federalne uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-5-820/05 od 19. januara 2007. godine poništeno je rješenje Službe od 24. maja 2005. godine i predmet vraćen na ponovni postupak. Rješenjem Službe broj 06/4-31-3614/03 od 26. aprila 2007. godine apelantima je utvrđena naknada davanjem u zamjenu drugog zemljišta iste kulture i klase u k.o. Bašigovci i određeno da će Služba nakon pravosnažnosti rješenja izvršiti brisanje dotadašnjeg upisa na nekretninama i upisati pravo vlasništva u korist apelanata. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31-5-1193/08 od 13. januara 2011. godine žalba Općinskog pravobranilaštvo uvažena je i prvostepeno rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak. Rješenjem Službe broj 06/4-31-3614/03 od 28. avgusta 2013. godine vraćeni su u prijašnje stanje upisi titulara prava na nekretninama upisani u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi na osnovu rješenja Službe broj 06/4-31-3614/03 od 26. aprila 2007. godine i to na više parcela bliže označenih u tački I dispozitiva i određeno da se nakon povrata u prijašnje stanje nastaviti upravni postupak po zahtjevu stranaka, a prema uputama datim u rješenju Federalne uprave broj 05-31-5-1193/08 od 13. januara 2011. godine. Rješenjem Federalne uprave broj 05-31- 5-1659/2013 od 17. februara 2014. godine poništeno je rješenje Službe broj 06/4-31-3614/03 od 28. avgusta 2013. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju dužinu trajanja postupka pred upravnim organima u predmetu povrata i utvrđivanja naknade za arondirano zemljišta. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je odredbama člana 20. stav 1. Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05) propisano da "ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni po zahtjevu upravne inspekcije kojoj se stranka obratila u skladu sa članom 10. ovog Zakona, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena". Međutim, apelanti, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, nisu pokretali upravni spor pred nadležnim sudom u smislu citiranih zakonskih odredaba. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se navodi o kršenju prava na suđenje „u razumnom roku“ ne mogu razmatrati ukoliko bar neka faza postupka nije uključivala sudski postupak koji stranka treba da pokrene (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1856/12 od 17. marta 2015. godine, stav 38.). Budući da su apelanti propustili da, koristeći raspoložive pravne lijekove, ubrzaju postupak, te da na taj način stvore uslove da predmetni postupak bar u jednoj fazi bude razmatran pred nadležnim sudom, Ustavni sud smatra da apelanti, u okolnostima konkretnog slučaja, nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju. Stoga, kako apelanti nisu iscrpili pravne lijekove koji su im bili na raspolaganju, apelacija se ne može razmatrati.

AP-696/16

3. Mirzeta Jogić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Tufek Zikret, advokat iz Sanskog Mosta podnijela je 10. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 227890 13 Gž od 13. novembra 2015. godine. Apelantica kao tražilac izvršenja podnijela je 2. juna 2010. godine prijedlog za izvršenja na osnovu presude Općinskog suda u Sanskom Mostu broj Rs-387/03 od 18. juna 2003. godine kojom je obavezan tuženi DD u mješovitoj svojini „Sloboda" Sanski Most da apelantici isplati potraživanja navedena u izreci presude, a apelantica je u prijedlogu za izvršenje kao izvršenika označila VF KOMERC d.o.o Sarajevo. Općinski sud u Sarajevu (u dalnjem tekstu: Općinski sud) je zaključkom od 17.01.2012. godine naložio apelantici kao tražiocu izvršenja da u roku od 8 dana, pod prijetnjom odbačaja prijedloga, dostavi četiri nova prijedloga za izvršenje, u kojim će označiti datum od kada teče zakonska kamata, te dostaviti izvršnu ispravu u originalu ili ovjerenom prepisu sa klauzulom izvrsnosti, kao i dokaz da je izvršenik pravni sljednik DD u mješovitoj svojini „Sloboda" Sanski Most (izvod iz registra sa istorijatom). Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 227890 12 I od 5. marta 2012. godine koje potvrđeno osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 I 227890 13 Gž od 13. novembra 2015. godine apelanticin prijedlog za izvršenje odbačen je kao neuredan, jer apelantica kao tražilac izvršenja nije u potpunosti postupila u skladu sa nalogom suda, odnosno nije dostavila dokaz o sljedništvu.

4. Ustavni sud zapaža da apelantica nije u potpunosti postupila u skladu sa nalogom suda, odnosno nije dostavila uredan prijedlog za izvršenje nadležnom sudu u smislu odredaba člana 36. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03 i 33/06), čime se lišila mogućnosti da dođe do konačne sudske odluke o predmetu apelacije. AP-1794/16

5. Ali Lokaj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 22. aprila 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 018910 15 K od 1. decembra 2015. godine. U konkretnom slučaju Presudom Suda BiH broj S1 2 K 018910 15 K od 1. decembra 2015. godine apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo organizovanog kriminala iz člana 250. stav 3. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine u vezi sa produženim krivičnim djelom neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine i osuđen kaznu zatvora u trajanju od sedam godina.

6. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana

292. Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13), u propisanom roku podnese žalbu Sudu BiH protiv Presude Suda BiH broj S1 2 K 018910 15 K od 1. decembra 2015. godine.

AP-1838/16

7. Rusmir Kikanović, Senaid Kikanović, Kadira Kikanović i Subhija Mujabašić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Amir Morankić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 25. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 000146 15 Gž 3 od 27. januara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 000146 14 P 3 od 19. februara 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 000146 15 Gž 3 od 27. januara 2016. godine, u parničnom postupku radi utvrđenja bračne stečevine v.sp. 20.000,00 KM, utvrđeno je da je tužiteljica S.K. u toku trajanja braka sa S.K., zajedničkim radom stekla stambeni objekat i nekretnine, što su apelanti kao nasljednici iza S.K. dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica S.K. upiše u katastarskom operatu Husino na nekretninama bliže označenim u izreci presude u suvlasničkom dijelu od ½. Istom presudom apelanti su obavezani da tužiteljici S.K. nadoknade troškove postupka u iznosu od 2.977,20 KM.

8. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu iskoristili mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjave reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv Presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 000146 15 Gž 3 od 27. januara 2016. godine.

AP-1917/16

9. I.O., V.O., F.K. i A.G. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Tuzle, koje zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 29. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 P 009358 15 Gž od 9. marta 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 P 009358 14 P 2 od 15. oktobra 2015. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 P 009358 15 Gž od 9. marta 2016. godine, u parničnom postupku radi utvrđenja posjeda, vlasništva i vraćanja u posjed zauzetog zemljišta v.sp. 11.00,00 KM odbijen je u cjelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud utvrdi da su apelanti nasljeđivanjem iza ostavica A.O., stekli pravo posjeda, odnosno vlasništva na nekretninama bliže označenim u izreci presude, da su tuženi E.O., F.H., H.S., Z.M., F.M., A.M., E.M. i R.K. dužni da priznaju i vrate posjed i vlasništvo apelantima, da trpe upis prava posjeda u katastarskom operatu i vlasništva u zemljišnim knjigama sa tuženih na apelante na predmetnim nekretninama, kao i da se utvrdi djelimična ništavost Ugovora o kupoprodaji br. OPU-472/07 od 17. avgusta 2007. godine, OPU -1533/08. od 19. avgusta 2008. godine i OPU-IP-73/2009 od 23. aprila 2009. godine.

10. Ustavni sud zapaža da apelanti nisu iskoristili mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjave reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv Presude Kantonalnog suda broj 126 0 P 009358 15 Gž od 9. marta 2016. godine.

AP-1945/16

11. Fatima Hadrović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Olova, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 6. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 1 Rs 02716 15 Rsž od 2. marta 2016. godine (u odnosu na stav II izreke presude). Presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 Rs 02716 12 Rs od 28. aprila 2015. godine u parničnom postupku radi potraživanja prava iz radnog odnosa v.sp. 17.480 KM odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev kojim je tražila isplatu razlike plata za minuli rad u iznosu od 7.127,03 KM, isplatu za poseban dodatak na plaću za otežane uslove rada u iznosu od 2.593,04 KM, zatim isplatu razlike plaće osnovu povećanja troškova života iznos od 1.252,80 KM, te razliku doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje u iznosu od 3.657,63 KM sa zakonskim zateznim kamatama i za periode precizirane u izreci presude (stav II izreke presude).

12. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 1 Rs 02716 15 Rsž od 2. marta 2016. godine.

AP-2030/16

13. Sevda Salihović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijela je 12. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 122844 13 Gž od 17. februara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 122844 10 P od 8. februara 2013. godine u parničnom postupku radi utvrđenja i podjele bračne tečevine v.sp. 30.000,00 KM odbijen je u cjelosti apelantičin tužbeni zahtjev da sud utvrdi utvrdi da su apelantica i tuženi A.S. u toku trajanja bračne zajednice stekli kao zajedničku bračnu stečevinu imovinu-stan bliže opisan u izreci presude, što je tuženi dužan da prizna tužiteljici i trpi da se tužiteljica uknjiži na osnovu presude, sa pravom suvlasništva sa ½. Istom presudom apelantica je obavezana da da tuženom A.S. plati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.204,00 KM. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 P 122844 13 Gž od 17. februara 2016. godine prvostepena presuda preinačena je u dijelu odluke o troškovima postupka i apelantica obavezana da tuženom A.S. plati troškove parničnog postupka u iznosu od 1,404,00 KM, dok je u preostalom dijelu apelantica žalba odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena u dijelu odluke o troškovima postupka.

14. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 P 122844 13 Gž od 17. februara 2016. godine.

AP-2035/16

15. Mihajlo Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Mina Vikalo, advokat iz Srebrenika, podnio je 11. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 019797 14 Gž od 11. marta 2016. godine. Presudom Općinskog suda Gradačcu broj 28 0 P 019797 10 P od 21. marta 2014. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 28 0 P 019797 14 Gž od 11. marta 2016. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tužena Općina Srebrenik da mu, na ime prouzrokovane materijalne štete pričinjene uklanjanjem ranije izgrađenog nasipa pored rijeke Tinje i navođenja vode prilikom poplave, isplati ukupan iznos od 14.524,00 KM na način precizan u izreci presude.

16. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 019797 14 Gž od 11. marta 2016. godine.

AP-2129/16

17. R. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Republike Austrije, kojeg zastupa Matija Bodirogić, advokat iz Bijeljine, podnio je 18. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 K 053568 13 Kps od 29. aprila 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom presudom apelant je proglašen krivim zbog tri krivična djela izbjegavanje izdržavanja iz člana 219. stav 1. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine izdat je kazneni nalog i apelantu izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od dvije godine ne počini novo krivično djelo, te ukoliko u roku od 6 mjeseci po pravosnažnosti presude uplati sve dospjele, a neizmirene obaveze na ime izdržavanja njegove maloljetne djece.

18. Ustavni sud zapaža da iz osporene presude proizlazi da je apelant tokom krivičnog postupka prilikom izricanja krivične sankcije priznao izvršenje krivičnog djela i odrekao se prava na žalbu, tako da nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 292. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik distrikta Bosne i Hercegovine" br. 10/03, 45/04, 21/10, 47/11, 3/13, 33/13, 47/14, 26/16), podnese žalbu Apelacionom sudu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine protiv Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 K 053568 13 Kps od 29. aprila 2016. godine.

AP 2227/16

19. "Šipad" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Ilija Đakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. maja 2016. godine protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 064708 14 Pž od 8. marta 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 064708 08 Ps od 17. januara 2014. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 064708 14 Pž od 8. marta 2016. godine, u parničnom postupku radi predaje u posjed i isplate naknade v.sp. 25.000,00 KM, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je vlasnik poslovne zgrade, odnosno posebnih dijelova zgrade bliže označenih u izreci presude i da sud naloži da se na osnovu presude suda izvrši brisanje državnog vlasništva i prava raspolaganja Šipad Sarajevo pravnog prednika apelanta, te naloži tuženoj Sparkasse bank dd Sarajevo da apelantu preda u posjed poslovne prostorije bliže opisane u izreci presude. Istom presudom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev da mu tužena Sparkasse bank dd Sarajevo po osnovu neosnovanog bogaćenja isplati ukupan iznos od 1.185.933,00 KM, te da počev od 1. januara 2011. godine plaća apelantu mjesečnu zakupninu za predmetne poslovne prostorije na način preciziran u izreci presude i apelant obavezna da tuženoj Sparkasse bank dd Sarajevo plati troškove parničnog postupka u iznosu od 5.030,00 KM.

20. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 237. st 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku izjavi reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Ps 064708 14 Pž od 8. marta 2016. godine. Apelacioni navodi

21. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata pozvali su se i na povredu nekih drugih prava (npr. pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, nediskriminaciju, pravo na slobodu kretanja itd.), ali ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.

22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

23. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

24. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-358/16 (I. S., M. S., H. S., S. S. i H. S… | Sudska praksa | Aktio