Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1774/16 (L. S.)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vještak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Nekretnina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1774/16
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1774/16, rješavajući apelaciju Luke Srđenovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Luke Srđenovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 I 179032 13 I.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 71 0 I 179032 13 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Luka Srđenović (u daljem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banje Luke, podnio je 20. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 179032 13 I. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 8. juna i 13. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 13. oktobra 2016. godine.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud dostavio je 21. juna i 17. oktobra 2016. godine, a Okružni sud 19. oktobra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 29. oktobra 2013. godine Osnovnom sudu, na osnovu izvršne i pravosnažne Presude Osnovnog suda broj 71 0 P 081855 13 P 2 od 26. aprila 2013. godine, koja je potvrđena u dosuđujućem dijelu Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 081855 13 Gž 2 od 26. augusta 2013. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv Milana Vukelića (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi predaje u posjed predmetne nepokretnosti, kao i naplate troškova parničnog i izvršnog postupka, i to popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
6. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 179032 13 I od 20. decembra 2013. godine odredio predloženo izvršenje.
7. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor koji je Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 I 179032 13 I od 21. augusta 2014. godine odbijen.
8. Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 I 179032 14 Gž od 6. juna 2016. godine žalbu izvršenika odbio kao neosnovanu i potvrdio Rješenje Osnovnog suda broj 71 0 I 179032 13 I od 21. augusta 2014. godine.
9. Osnovni sud je zaključkom broj 71 0 I 179032 13 I od 12. septembra 2016. godine odredio provođenje predmetnog rješenja za 27. septembar 2016. godine, kada je izvršena predaja u posjed predmetne nepokretnosti apelantu.
10. Zaključkom broj 71 0 I 179032 13 I od 3. oktobra 2016. godine Osnovni sud naložio je apelantu da uplati naknadu za vještačenje koje je izvršio vještak geodetske struke, koji je izašao na lice mjesta zajedno sa sudskim izvršiteljem i sudskom policijom.
11. Dopisom broj 71 0 I 179032 13 I od 4. oktobra 2016. godine Osnovni sud je dostavio nalaz vještaka opunomoćenicima stranaka na izjašnjenje koji nisu imali primjedbe na sačinjeni nalaz.
12. Apelant je 5. aprila 2016. godine urgirao postupanje Okružnog suda, tražeći da se postupak pred tim sudom što prije okonča.
13. Prema stanju spisa i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, izvršni postupak još nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da predmetni izvršni postupak pred redovnim sudovima traje od 2013. godine i da još nije završen, te da takvo dugo trajanje izvršnog postupka ne zadovoljava kriterij razumnog roka iz člana 6. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže redovne sudove da hitno okončaju izvršni postupak u predmetu broj 71 0 I 179032 13 I. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu isplati 5.000,00 KM radi naknade nematerijalne štete zbog dugog trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
15. Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju, te istakao da je, shodno navedenom, izvršenje provedeno u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed predmetne nepokretnosti apelantu, te da sud nastavlja dalje radnje radi popisa pokretnih stvari izvršenika, te radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka.
16. Okružni sud je naveo da je predmet rješavan prema Planu rješavanja starih predmeta. V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav
1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
22. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
23. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Republici Srpskoj, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utječu na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
24. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).
25. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje od 29. oktobra 2013. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
30. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Okružnim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je apelant 29. oktobra 2013. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizovao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje više od tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja predajom u posjed predmetne nepokretnosti, te popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku.
34. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao kod Okružnog suda da se predmetni postupak što prije okonča, te da svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka.
35. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
36. Posmatrajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje (29. oktobra 2013. godine), odredio predloženo izvršenje predajom u posjed predmetne nepokretnosti apelantu, rješenjem o izvršenju od 20. decembra 2013. godine. Nakon toga Osnovni sud je poslije osam mjeseci od donošenja rješenja o izvršenju donio rješenje o prigovoru izvršenika (21. augusta 2014. godine) protiv kojeg je izvršenik izjavio žalbu, koja je rješenjem Okružnog suda od 6. juna 2016. godine odbijena. Nadalje, Osnovni sud je zaključkom od 12. septembra 2016. godine odredio provođenje predmetnog rješenja za 27. septembar 2016. godine, dok je zaključkom od 3. oktobra 2016. godine pozvao apelanta da uplati naknadu za vještačenje koje je izvršio vještak geodetske struke. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je izvršenje provedeno u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed predmetne nepokretnosti apelantu, a da sud nastavlja dalje radnje radi popisa pokretnih stvari izvršenika, radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka. Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud poduzimao procesne radnje u razumnim vremenskim rokovima. S druge strane, Ustavni sud uočava da je Okružni sud donio odluku po žalbi u roku od gotovo dvije godine.
37. Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud u odgovoru na apelaciju naveo praksu da se predmeti rješavaju u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud ovakvo obrazloženje ne može prihvatiti kao opravdano zbog toga što svaki novi predmet na ovakav način postaje stari, što javna vlast nikako ne smije dopustiti, pogotovo zbog činjenice da postupak traje već nekoliko godina. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda, „hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovano, naprimjer, recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje“ (vidi, Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, „preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi“. Evidentno je da je Okružni sud poduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je rješavanjem apelantove žalbe u periodu od gotovo dvije godine, a radi se o hitnom postupku. Shodno tome, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne, jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud smatra da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka u periodu dužem od tri godine može pripisati Okružnom sudu.
38. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom izvršnom postupku koji traje više od tri godine, odnosno koji još nije okončan, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Imajući u vidu da je izvršenje djelimično provedeno, odnosno da se izvršenje dalje provodi radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovog prava i izdavanje naloga Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak dovoljna satisfakcija za apelanta.
Pravo na imovinu
40. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi sa povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupka.
VIII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak pred redovnim sudovima traje više od tri godine i kada još uvijek nije okončan, iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu su Okružnom sudu trebale gotovo dvije godine da odluči o apelantovoj žalbi, čime je na odlučujući način doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
42. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman