Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2186/14 (R. Đ.)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ostavinski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2186/14
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2186/14, rješavajući apelaciju Radmile Đukanović, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Radmile Đukanović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 O 012726 14 O 3 od 6. juna 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Radmila Đukanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Korenite, Opština Ugljevik, podnijela je 13. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka u predmetu koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 O 012726 14 O 3 od 6. juna 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), 21. januara 2015. godine zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju. Od Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Lazara Babića (u daljnjem tekstu: učesnik u postupku) zatraženo je 20. januara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Osnovnog suda je, takođe, 20. januara 2017. godine zatraženo da na uvid dostavi predmetni spis.
3. Osnovni sud je 2. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a predmetni spis 30. januara 2017. godine. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. januara 2017. godine, dok učesnik u postupku nije dostavio odgovor na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Pred Osnovnim sudom je 20. februara 1989. godine pokrenut ostavinski postupak iza umrlog Ilije Babića, sina Maksima, iz Donje Bukovice-Opština Bijeljina. U smrtovnici su bila naznačena lica pozvana na ročište, i to: brat Lazar Babić (učesnik u postupku) i sestra Vukana Đukanović (apelantkinjina majka).
6. Osnovni sud je Rješenjem broj O-175/89 od 31. maja 1989. godine prekinuo ostavinski postupak, jer je učesnik u postupku upućen na parnični postupak da tužbom dokaže da je nasljednici, apelantkinjinoj majci, zastarjelo pravo na predaju zaostavštine.
7. Osnovni sud je 30. maja 1991. godine u istom predmetu donio rješenje kojim je za nasljednike imovine umrlog Maksima Babića proglasio učesnika u postupku i apelantkinjinu majku.
8. Učesnik u postupku je uložio žalbu na navedeno rješenje, te je Okružni sud Rješenjem broj Gž 276/02 od 30. aprila 2002. godine žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupak.
9. U ponovnom postupku Osnovni sud je utvrdio da je u međuvremenu umro nasljednik Lazar Babić i da su njegovi nasljednici supruga Stanija Babić, kćerke Žika Perić i Jovanka Milivojević i sin Maksim.
10. Rješenjem Osnovnog suda broj O 679/02 od 2. novembra 2006. godine imovina umrlog uručena je bratiću Maksimu Babiću, sinu Lazara, sa dijelom od 1/1, prihvatajući kao osnovanim njegov prigovor da je apelantkinjinoj majci zastarjelo pravo na predaju zaostavštine.
11. Apelantkinjina majka je 7. decembra 2006. godine podnijela žalbu na navedeno rješenje o nasljeđivanju.
12. Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-Gž-07-000 342 od 22. juna 2007. godine žalba apelatkinjine majke je uvažena, Rješenje Osnovnog suda broj O 679/02 od 2. novembra 2006. godine ukinuto i predmet vraćan istom sudu na ponovni postupak.
13. Rješenjem Osnovnog suda broj 080 0 O 000679 od 26. septembra 2007. godine u ponovnom postupku ostavinski postupak je prekinut i učesnik u postupku je upućen na parnicu protiv apelantkinjine majke da tužbom dokaže da je njeno pravo na predaju zaostavštine zastarjelo.
14. Učesnik u postupku je 20. decembra 2007. godine podnio žalbu na navedeno rješenje.
15. Rješenjem Okružnog suda broj 012-0-GŽ-08-000094 od 22. januara 2009. godine žalba je uvažena, prvostepeno rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni prvostepeni postupak.
16. Apelantkinja je 17. maja 2010. godine podnijela zahtjev za hitno postupanje u postupku.
17. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 012726 89 0 od 26. oktobra 2010. godine je imovina umrlog uručena nasljedniku – učesniku u postupku sa dijelom od 1/1 i usvojen njegov prigovor da je apelantkinji, koja je pravni sljedbenik sada svoje pokojne majke, zastarjelo pravo na predaju zaostavštine.
18. Apelantkinja je 18. novembra 2010. godine uložila žalbu na navedeno rješenje.
19. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 0 012726 10 Gž od 21. decembra 2010. godine apelantkinjina žalba je uvažena i predmet vraćen na ponovni postupak.
20. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 O 012726 11 O 2 od 3. maja 2011. godine prekinut je ostavinski postupak iza umrlog Ilije Babića i učesnik u postupku upućen da, na osnovu tužbe u parnici protiv apelantkinje, dokaže da je zastario njen zahtjev za predaju zaostavštine Ilije Babića, te da je dužan podnijeti tužbu u roku od 30 dana po pravosnažnosti rješenja i o tome obavijestiti ostavinski sud. U protivnom, sud će o zaostavštini raspraviti kao da nije bilo nikakvih prigovora.
21. Učesnik u postupku je 24. maja 2011. godine podnio žalbu na navedeno rješenje.
22. Rješenjem Okružnog suda broj 80 O 012726 11 Gž 2 od 30. avgusta 2011. godine žalba učesnika u postupku je odbijena i navedeno rješenje potvrđeno. Okružni sud je naveo da sadašnji učesnik u ostavinskom postupku iza umrlog Ilije Babića mora da dokaže da je zastario zahtjev apelantkinje kao zakonskog nasljednika, u skladu sa odredbom člana 142 Zakona o nasljeđivanju („Službeni list SRBiH“ br. 7/80 i 15/80).
23. Apelantkinja je 3. decembra 2013. godine i 21. februara 2014. godine podnijela urgenciju da se postupak što prije okonča.
24. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 O 012726 14 O 3 od 6. juna 2014. godine je utvrđeno da se iza umrlog Ilije Babića, sina Maksima, imovina uručuje na osnovu zakona izjavljenim nasljednicima: učesniku u postupku sa ½ dijela i apelantkinji takođe sa ½ dijela zaostavštine.
25. Navedeno rješenje je u međuvremenu postalo pravosnažno.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
26. Apelantkinja je ukazala na povredu prava na „razuman rok“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
27. Apelantkinja, takođe, navodi da se kod Osnovnog suda vodi ostavinski postupak iza Ilije Babića, koji je kod suda zaveden pod brojem 80 0 012726 89 O i koji je pokrenut još 1989. godine, a u kome je apelantkinja, kao pravni sledbenik svoje pokojne majke Vukane, jedan od pretendenata na nasljeđe.
28. Apelantkinja smatra da je neokončanjem ostavinskog postupka Osnovni sud povrijedio njeno pravo na pravično suđenje, jer odluku nije donio niti u zakonskom, a niti u razumnom roku. Visinu nematerijalne štete apelantkinja je opredijelila shodno dosadašnjoj sudskoj praksi. Apelantkinja je opredijelila visinu svoje nematerijalne štete na iznos od po 200,00 KM za svaku godinu trajanja ovoga postupka, od podnošena zahtjeva, pa do donošenja odluke po apelaciji.
b) Odgovor na apelaciju
29. Iznoseći hronološki slijed postupanja u konkretnom predmetu, Osnovni sud navodi da je tokom cijelog postupka učesnik u postupku, a kasnije i njegov nasljednik Maksim Babić, isticao prigovor zastare predaje zaostavštine apelantkinjinoj majci, odnosno njenoj sljedbenici - apelantkinji, a prema odredbi člana 142 tada važećeg Zakona o nasljeđivanju. Nakon što je posljednji put upućen na parnicu da tužbom dokaže da je apelantkinji zastarjelo pravo na predaju zaostavštine, učesnik u postupku nije pokrenuo parnični postupak.
30. Okružni sud navodi da se samo Osnovni sud može izjasniti da li su osnovani određeni apelantkinjini navodi da isti sud nije donio odluku u navedenom ostavinskom predmetu u razumnom roku i da li je osnovan njen prijedlog da se donese odluka koja se pobliže navodi u apelaciji.
V. Relevantni propisi
31. U Zakonu o nasljeđivanju („Službeni list SRBiH“ br. 7/80 i 15/80 ) relevantne odredbe glase:
Zastarjelost prava na zahtjev za predaju zaostavštine Član 142.
Pravo nasljednika na zahtjev za predaju zaostavštine zastarijeva prema savjesnom držaocu za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za držaoca stvari zaostavštine, a najdalje za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviočeve, a za testamentalnog nasljednika od proglašenja testamenta.
Prema nesavjesnom držaocu ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.
32. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 75/05 i 105/08 ) relevantne odredbe glase:
Član 2.
[…] (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (”Službeni glasnik Republike Srpske”, broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.
Član 4.
(1) Učesnik u vanparničnom postupku je lice koje je postupak pokrenulo, lice o čijim se pravima ili pravnim interesima odlučuje u postupku kao i organ koji učestvuje u postupku na osnovu zakonskog ovlašćenja da pokrene postupak, bez obzira da li je postupak pokrenulo ili je kasnije stupilo u postupak.
33. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 105/08 ) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
34. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
35. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
36. Apelantkinja se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja ostavinskog postupka, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da postupak pred Osnovnim sudom nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan pravomoćnim Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 O 012726 14 o 3 od 6. juna 2014. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije.
37. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
39. Apelantkinja navodi da ostavinski postupak u kojem je ona jedna od nasljednica traje dugo i da joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak zbog povrede prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
40. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
41. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
42. Ustavni sud zapaža da se radi o postupku u kojem su utvrđivana apelantkinjina prava na dio zaostavštine iza umrlog Ilije Babića iz čega proizilazi da se radi o sporu građanskopravne prirode, te da su član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljivi.
43. Apelantkinja, dakle, smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
44. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
45. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo 1989. godine, kada je apelantkinjina majka, polažući pravo na nasljeđe, učestvovala u ostavinskom postupku, sve do 2010. godine. Međutim, apelantkinjina majka je umrla tokom ostavinskog postupka. Apelantkinja je nakon smrti majke, tj. 17. maja 2010. godine, podnijela zahtjev za stupanje u predmetni postupak, te za hitno postupanje. Stoga je Ustavni sud mišljenja da je apelantkinja svojstvo stranke u ovom postupku stekla 17. maja 2010. godine. Ustavni sud će analizirati dužinu predmetnog postupka od dana kada je apelantkinja stupila u njega, jer smatra da po apelantkinjinom zahtjevu ne može ispitivati dužinu postupka u odnosu na vrijeme kada apelantkinja nije bila stranka u postupku. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da relevantni period u okviru kojeg treba ocijeniti pitanje razumnosti roka počinje teći od 17. maja 2010. godine i traje do donošenja Rješenja Osnovnog suda broj 80 O 012726 14 O 3 od 6. juna 2014. godine, dakle četiri godine, i to će biti period koji će Ustavni sud razmotriti.
b) Analiza dužine trajanja postupka
46. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je predmet konkretnog postupka bilo pitanje apelantkinjinog prava na nasljeđivanje zaostavštine. Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su redovni sudovi trebali razmotriti.
47. Analizirajući dužinu ostavinskog postupka, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja 17. maja 2010. godine podnijela zahtjev za hitno postupanje u postupku, a da je Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 012726 89 0 od 26. oktobra 2010. godine imovina umrlog dodijeljena nasljedniku – učesniku u postupku sa dijelom od 1/1 i usvojen njegov prigovor da je apelantkinji, koja je pravni sljedbenik sada njene pokojne majke, zastarjelo pravo na predaju zaostavštine, nakon čega je apelantkinja 18. novembra 2010. godine uložila žalbu na navedeno rješenje. Iz dokumentacije spisa i samog toka ostavinskog postupka slijedi da je Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 0 012726 10 Gž od 21. decembra 2010. godine apelantkinjina žalba uvažena i predmet vraćen na ponovni postupak.
48. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je nakon toga Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 O 012726 11 O 2 od 3. maja 2011. godine prekinut ostavinski postupak iza umrlog Ilije Babića i učesnik u postupku upućen da na osnovu tužbe u parnici protiv apelantkinje dokaže da je zastario njen zahtjev na predaju zaostavštine Ilije Babića. Učesnik u postupku je 24. maja 2011. godine podnio žalbu na navedeno rješenje. Kako slijedi iz spisa i dostupne dokumentacije, Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 O 012726 11 Gž 2 od 30. avgusta 2011. godine žalba učesnika u postupku je odbijena i prvostepeno rješenje o prekidu postupka potvrđeno. Okružni sud je naveo da učesnik u postupku nije predočio dokaze iz kojih bi proizilazilo da je zastario apelantkinjin zahtjev za predaju pripadajućeg nasljednog dijela zaostavštine.
49. Nakon toga, Rješenjem Osnovnog suda broj 80 O 012726 14 O 3 od 6. juna 2014. godine je utvrđeno da se iza umrlog Ilije Babića, sina Maksima, imovina uručuje na osnovu zakona izjavljenim nasljednicima: učesniku u postupku sa ½ dijela i apelantkinji takođe sa ½ dijela zaostavštine. Ovo rješenje je postalo pravomoćno.
50. Konačno, analizirajući ukupnu dužinu ostavinskog postupka, Ustavni sud zapaža da je u periodu od četiri godine doneseno pet odluka u kratkim vremenskim rokovima u okviru kojih su učesnici u postupku imali pravo na korišćenje pravnih lijekova, ali da je za njihovo rješavanje sud morao odvojiti određeno vrijeme. Nadalje, kad se uzme u obzir da je u razdoblju od četiri godine žalba izjavljivana dva puta kako od apelantkinje, tako i od učesnika u postupku, te da je to zahtijevalo vrijeme za rješavanje žalbe, i kad se uzme u obzir broj donesenih odluka, proizilazi da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku.
51. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
52. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu ne postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je ostavinski postupak trajao četiri godine, jer su sudovi vodili ostavinski postupak na način koji zadovoljava standarde prava na suđenje u razumnom roku.
53. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
54. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman