Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4903/16 (D. I.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prekršajni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4903/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-4903/16, rješavajući apelaciju Damira Idrizovića, na osnovu člana 18. stav 4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Damir Idrizović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Pr 067692 16 Pžp od 26. septembra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Damir Idrizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Ismet Beganović advokat iz Tuzle, podnio je 20. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Pr 067692 16 Pžp od 26. septembra 2016. godine.

2. U konkrentom slučaju, Rješenjem Oćinskog suda u Živinicama od 31. marta 2016. godine apelant je proglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 49. stav 1. Zakona o osnovama sigurnosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZOOBS), pobliže označen u izreci rješenja, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM, te mu je određen jedan kazneni bod i izrečena zaštitna mjera zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca, uz obavezu apelanta da naknadi troškove prekršajnog postupka u novčanom iznosu od 50,00 KM.

3. Odlučujući o žalbi apelanta (zbog povrede odredaba postupka, povrede materijalnog propisa o prekršaju i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja) Kantonalni sud je osporenom odlukom „odbacio kao nedopuštenu“ žalbu apelanta podnesenu protiv prvostepenog rješenje. U obrazloženju osporene odluke je navedeno da je odredbom člana 84. Zakona o prekršajima F BiH određeno je da se rješenje o prekršaju može pobijati zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog propisa o prekršajima ili zbog odluke o prekršajnoj sankciji, zaštitnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi, troškovima prekršajnog postupka i imovinsko pravnom zahtjevu, ali ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, na osnovu izvedenih dokaza, utvrđenih činjenica, koje je prvostepeni sud cijenio, sve dokaze pojedinačno i u međusobnoj vezi jedne sa drugima, kako one koji idu u prilog apelantu tako i one koje ga terete, te u njihovoj sveukupnosti, pa je utvrdio da je prekršaj koji se stavlja na teret apelantu (iz člana 49. stav 1. ZOOBS) u cijelosti dokazan i da ga je apelant počinio na opisani način. Dalje, prvostepeni sud je apelanta oglasio odgovornim i na osnovu člana 235. st. 3. i 4. a u vezi sa stavom 1. tačke 4. ZOOBS-a i izrekao mu minimalnu novčanu kaznu i odredio jedan kazneni bod i izrekao mu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom ,,B“ kategorije u trajanju od jednog mjeseca, dok je primjenom odredbe člana 246. ZOOBS-a odgodio izvršenje zaštitne mjera zabrane upravljanja motornim vozilom ,,B“ kategorije na period od šest mjeseci pod uslovom da ne učini prekršaj za koji se može izreći ta zaštitna mjera. Kantonalni sud navodi da je pravilna odluka prvostepenog suda o vrsti i visini sankcije, odnosno da je prvostepeni sud cijenio sve okolnosti iz člana 22. stav 3. Zakona o prekršajima F BiH (težinu učinjenog prekršaja, stepen odgovornosti, lične i materijalne prilike okrivljenog, da do sada nije kažnjavan za ovakve prekršaje, da je porodičan i da po ocjeni suda nije sklon činjenju prekršaja), pa obzirom da nije nastupila teža posljedica činjenjem predmetnog prekršaja apelantu je izrekao minimalnu novčanu kaznu, minimalnu zaštitnu mjeru pod uslovom i odredio jedan kazneni bod. Također, pravilna je i odluka prvostepenog suda o troškovima prekršajnog postupka koja je donesena primjenom relevantnih odredbi Zakona o prekršajima F BiH, Zakona o krivičnom postupku F BiH i Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je odlučio kao u izreci osporenog rješenja.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na imovinu, pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4903/16 (D. I.) | Sudska praksa | Aktio