Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-530/16 (I.I.J.)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-530/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-530/16, rješavajući apelaciju I.I.J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1) i (3). tač. c) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.I.J. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 17. septembra 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.I.J. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 19. novembra 2015. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I.I.J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, podnio je 2. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 17. septembra 2015. godine i rješenja Vrhovnog suda broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 19. novembra 2015. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 Rs 013103 14 Rsž 2 od 2. decembra 2014. godine, u parničnom postupku koji se tiče radno-pravnog spora, apelantova žalba je odbijena i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Rs 013103 10 Rs 2 od 15. marta 2013. godine kojim su odbijeni apelantovi prigovori koji se odnose na smetnje za daljnji tok postupka (stav I rješenja) i utvrđeno da se tužba smatra povučenom (jer je apelant napustio pripremno ročište) (stav II rješenja).

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 17. septembra 2015. godine odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija protiv rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 013103 14 Rsž 2 od 2. decembra 2014. godine u dijelu u kojem je odlučeno o apelantovoj žalbi protiv stava I izreke prvostepenog rješenja, dok je odbijena kao neosnovana apelantova revizija protiv rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 013103 14 Rsž 2 od 2. decembra 2014. godine u dijelu u kojem je odlučeno o apelantovoj žalbi protiv stava II izreke prvostepenog rješenja. Istim rješenjem odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija protiv rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 013103 10 Rsz od 9. septembra 2010. godine, jer je Vrhovni sud rješenjem broj 64 0 Rs 013103 13 Rev od 4. marta 2014. godine već odlučio o reviziji protiv rješenja Kantonalnog suda broj 64 0 Rs 013103 10 Rsz od 9. septembra 2010. godine.

4. Apelant je protiv rješenja Vrhovnog suda broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 17. septembra 2015. godine, koje je primio 9. novembra 2015. godine, izjavio prigovor Vrhovnom sudu i predložio da Vrhovni sud preispita navedeno rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 19. novembra 2015. godine odbačen je kao nedopušten apelantov prigovor, jer prema odredbama člana 247. Zakona o parničnom postupku protiv odluke Vrhovnog suda koja je donesena povodom izjavljene revizije nije dopušten pravni lijek, pa ni izjavljivanje prigovora.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da joj osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

h) ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine;

Protek roka

8. U pogledu osporenog rješenja Vrhovnog suda broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 17. septembra 2015. godine, Ustavni sud ukazuje da je apelant 9. novembra 2015. godine primio navedeno rješenje, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 2. februara 2016. godine, iz čega proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Vrhovnog suda broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 17. septembra 2015. godine.

Dopustivost ratione materiae

9. U pogledu osporenog rješenja Vrhovnog suda broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 19. novembra 2015. godine, Ustavni sud ukazuje da je tim rješenjem odbačen kao nedopušten apelantov prigovor protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 64 0 Rs 013103 15 Rev 2 od 17. septembra 2015. godine, jer prema odredbama člana 247. Zakona o parničnom postupku protiv odluke Vrhovnog suda koja je donesena povodom izjavljene revizije nije dopušten pravni lijek, pa ni izjavljivanje prigovora.

10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

11. Ustavni sud ukazuje da apelant osporava odluku donesenu u postupku u kojem je Vrhovni sud odlučivao samo o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud ističe da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno da ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-530/16 (I.I.J.) | Sudska praksa | Aktio