Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-197/17 (I. B. iz Bihaća)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-197/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, Valerija Galić, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-197/17, rješavajući apelacije Idriza Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Idriza Begića podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 081476 17 Kv 2 od 12. januara 2017. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 081476 16 Kž od 10. januara 2017. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 K 081476 16 Kv od 30. decembra 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Idriz Begić iz Bihaća (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sabina Ćatović Hota, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. januara 2017. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) podnesak označen kao „dopuna apelacije AP-4804/16“ protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 081476 17 Kv 2 od 12. januara 2017. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 K 081476 16 Kž od 10. januara 2017. godine i rješenja Općinskog suda broj 17 0 K 081476 16 Kv od 30. decembra 2016. godine, koja su donijeta u postupku odlučivanja o produženju mjere pritvora apelantu.

2. Ustavni sud je u međuvremenu Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-4804/16 od 1. februara 2016. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovanu apelaciju apelanta podnesenu protiv inicijalnih rješenja Općinskog suda u Sarajevu od 14. decembra 2016. godine i 9. decembra 2016. godine, o određivanja mjere pritvora apelantu, u odnosu na navode o povredi prava iz člana II/3.d) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz člana 5. stav 1. tačka c) i stav 4. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Istom odlukom apelacija je odbačena je kao nedopuštena jer je preuranjena u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije pojedinačno i u vezi sa pravo iz člana 13. Evropske konvencije.

3. Slijedom navedenog, apelantov podnesak od 17. januara 2017. godine kojim je osporio rješenje Općinskog suda broj 17 0 K 081476 17 Kv 2 od 12. januara 2017. godine, rješenja Kantonalnog suda broj 17 0 K 081476 16 Kž od 10. januara 2017. godine i rješenja Općinskog suda broj 17 0 K 081476 16 Kv od 30. decembra 2016. godine, a koja rješenja su donijeta u postupku odlučivanja o produženju mjere pritvora apelantu, registrovan je kao posebna apelacije pod brojem AP-197/17.

4. Općinski sud je rješenjem broj 17 0 K 081476 16 Kv od 30. decembra 2016. godine djelimično uvažio prijedlog Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) u odnosu na posebne pritvorske razloge iz člana 146. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), pa je apelantu produžen pritvor za jedan mjesec tako da po ovom rješenju pritvor može trajati najduže do 2. februara 2017. godine.

5. Kantonalni sud je rješenjem broj 17 0 K 081476 16 Kž od 10. januara 2017. godine djelomično uvažio apelantovu žalbu, rješenje Općinskog suda od 30. decembra 2017. godine ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje ovom sudu.

6. Općinski sud je rješenjem broj 17 0 K 081476 17 Kv 2 od 12. januara 2017. godine odbio prijedlog Kantonalnog tužilaštva za produženje pritvora apelantu iz razloga utvrđenih članom 146. stav 1. tačka b) ZKP FBiH, ukinuo pritvor i odredio da se apelant odmah pusti na slobodu.

7. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je na temelju analize predočenih dokaza koja su pobrojani u rješenju, te koje je opširno cijenio pojedinačno i uzajamnoj vezi, Općinski sud zaključio da postoje osnovi sumnje da je apelant počinio krivično djelo – primanje dara i drugih oblika koristi iz člana 380. stav 1. Krivičnog zakona BiH, u vezi sa članom 55. istoga zakona. Međutim, Općinski sud je, detaljno cijeneći predočene dokaze i razloge Kantonalnog tužilaštva, zaključio da se nisu stekli uslovi za određivanje pritvora iz člana 146. stav 1. tačka b) ZKP FBiH. Najzad, u pouci o pravnom lijeku je konstatovano da je protiv ovog rješenja dozvoljena žalba Kantonalnom sudu u roku od tri dana od njegovog prijema, kao i da žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

8. Apelant tvrdi da su mu osporenim odlukama povrijeđena prava iz člana II/3. d), e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine, te prava iz člana 5. st. 1. i 4., te čl. 6., 8. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. U prilog navedenog apelant je istakao da mu je pritvor određen po prijedlogu tužilaštva koje nije imalo legitimitet za postupanje, da je zaključak o postojanju osnovane sumnje zasnovan na nezakonitiju pribavljenim dokazima, te da prekoračen rok za odlučivanje po njegovoj žalbi.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“

10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

11. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenje koja su donijeta u postupku odlučivanja o produženju mjere pritvora apelantu. Ustavni sud zapaža da je osporeno rješenje Općinskog suda broj 17 0 K 081476 16 Kv od 30. decembra 2016. godine u postupku odlučivanja po apelantovoj žalbi rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 K 081476 16 Kž od 10. januara 2017. godine ukinuto i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje Općinskom sudu. Imajući u vidu naprijed navedeni stav prema kom konačnu odluku predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu, Ustavni sud ukazuje da navedena osporena rješenja očigledno ne predstavljaju konačnu odluku koja može biti predmet preispitivanja u postupu pred Ustavnim sudom.

12. Nadalje, apelant je osporio i rješenje Općinskog suda broj 17 0 K 081476 17 Kv 2 od 12. januara 2017. godine kojim je odbijen prijedlog Kantonalnog tužilaštva za produženje pritvora apelantu. Međutim, apelant pri tom nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu. Naime, u skladu sa članom 149. stav 2. ZKP FBiH protiv rješenja kojim se odlučuje o prijedlogu za produženje pritvora može se izjaviti žalba koja ne zadržava njegovo izvršenje. Pri tom, Ustavni sud zapaža i da je osporeno rješenje Općinskog suda sadržalo jasnu i nedvosmislenu uputu o pravnom lijeku u tom smislu. Slijedom navedenog, apelant ne može tražiti supsidijarnu zaštitu pred Ustavnim sudom jer prije toga nije iscrpio sve raspoložive pravne lijekove pred redovnim sudovima, a zbog čega ni osporeno rješenje Općinskog suda broj 17 0 K 081476 17 Kv 2 od 12. januara 2017. godine ne predstavlja konačnu odluku o apelantovim pravima koja može biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-197/17 (I. B. iz Bihaća) | Sudska praksa | Aktio