Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-511/16 (M.G.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-511/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-511/16, rješavajući apelaciju M.G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.G. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 254476 15 Pžp od 27.

novembra 2015. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M. G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Republike Hrvatske, kojeg zastupa Amir Omerćehajić, advokat iz Tuzle podnio je 2. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Pr 254476 15 Pžp od 27. novembra 2015. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Pr 254476 15 Pr od 6. novembra 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 32 0 Pr 254476 15 Pžp od 27. novembra 2015. godine, apelantu je zbog osnovane sumnje da je počinio radnje nasilja u porodici iz člana 7. stav 2. tač. 1., 2., 4., 5. i 7. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja i uhođenja lica S.Dž. izloženog nasilju i zaštitnu mjeru udaljenje iz kuće i zabrana vraćanja u istu kuću na adresi označenoj u izreci rješenja u trajanju od šest mjeseci.

Apelacioni navodi

3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Apelant smatra da mu je u postupku izricanja zaštitne mjere povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

6. U vezi sa navedenim, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak izricanja zaštitnih mjera shodno odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, nije postupak koji se odnosi na odlučivanje o «krivičnoj optužbi» protiv okrivljenog, imajući u vidu da se radi o postupku u kojem...sud ima veliku slobodu u odlučivanju o izricanju zaštitne mjere, koja je opravdana ciljem odnosno činjenicom da je suština izricanja zaštitne mjere sprečavanje nasilja, a ne sankcionisanje počinioca. Sud ne utvrđuje odgovornost počinioca nasilja u porodici, već na osnovu diskrecione ocjene priloženih dokaza samo utvrđuje da li postoji „osnova sumnje“ da je osoba počinila nasilje u porodici, te da li postoje uslovi za izricanje pojedinih zaštitnih mjera propisanih zakonom. U ovom postupku se, dakle, ne dokazuje da je počinilac učinio djelo nasilja u porodici, pa čak se ne utvrđuje nivo osnovane sumnje, nego je za izricanje ovih mjera dovoljno utvrditi manji nivo dokazanosti djela nasilja u porodici (osnova sumnje) koji proizlazi iz priloženih dokaza, na koji način bi se obezbijedila hitnost postupanja sudova u postupku… (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 4043/14 od 9. decembra 2014. godine i AP-2813/13 od 12. februara 2014. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud nadalje ukazuje i na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koji je zaključio da mjere donesene radi sprečavanja nereda ili kriminala nisu pokrivene garancijama člana 6. Evropske konvencije. Tako je u predmetu u kojem je apelantu određen poseban nadzor policije od strane suda, po prijedlogu tužilaštva (vidi Evropski sud, Raimondo protiv Italije, presuda od 22. februara 1994. godine) Evropski sud zaključio da se specijalni nadzor ne može usporediti sa krivičnom sankcijom zato što je osmišljen da bi spriječio izvršenje krivičnih djela. Ustavni sud smatra da se isti zaključak može izvesti i u konkretnom slučaju u primjeni Zakona o zaštiti od nasilja u porodici gdje država ima potrebu da promptno interveniše između članova porodice.

7. Na osnovu iznesenog, Ustavni sud zaključuje da postupak izricanja zaštitnih mjera, u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, ne uživa garancije prava na pravično suđenje. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-511/16 (M.G.) | Sudska praksa | Aktio