Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-736/16 (F. D.,M. Š.,H.H.,S. M.,S. B.,M. H.,S. K. i R. Š.)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-736/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-736/16, rješavajući apelacije Fikreta Duratovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Fikret Duratović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 20 0 Mal 027533 14 Rev od 26. oktobra 2015. godine;
Mirza Šabić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 K 021654 16 Kž od 4. marta 2016. godine;
H. H. protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 P 008515 16 Gž 2 od 23. august 2016. godine;
Safija Mustabašić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 I 000962 16 Gž od 9. juna 2016. godine;
Sanja Brekalović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 V 162708 V 11 Gž od 20. jula 2016. godine;
Mirad Hadžiahmetović protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 023216 16 Iž od 5. oktobra 2016. godine;
Salko Kosović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Ps 0666412 13 Rev od 18. oktobra 2016.
godine Rešad Šiljegović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Reg 015658 16 Pž od 27. oktobra 2016. godine;
A.R. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 O 027969 16 Gž od 5. oktobra 2016. godine zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-736/16
1. Fikret Duratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina podnio je 13. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 20 0 Mal 027533 14 Rev od 26. oktobra 2015. godine. U konkretnom slučaju tužitelj JP Elektroprivreda BiH Elektrodistribucija Bihać podnio je tužbu Općinskom sudu u Bihaću protiv apelanta kao tuženog, radi isplate duga, a zatim prijedlog da se kao stvarno nadležni sud odredi Općinski sud u Cazinu. Rješenjem Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 V 008293 13 V od 2. decembra 2013. godine određen je Općinski sud u Cazinu kao stvarno nadležni sud za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 Mal 027533 14 Rev od 26. oktobra 2015. godine apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 01 0 V 008293 13 V od 2. decembra 2013. godine odbačena je kao nedopuštena, uz obrazloženje da je apelant izjavio reviziju protiv drugostepenog rješenja kojim nije pravosnažno završen postupak, što je suprotno odredbama člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
2. AP-2178/16
2. Mirza Šabić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca podnio je 23. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 126 0 K 021654 16 Kž od 4. marta 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 126 0 K 021654 15 Kv od 8. decembra 2015. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 126 0 K 021654 12 K od 10. jula 2015. godine, koje je potvrđeno rješenjem tog suda broj 126 0 K 021654 15 Kv od 8. decembra 2015. godine, apelantu je kao braniocu po službenoj dužnosti određena nagrada u iznosu od 1.500,00 KM, dok je preostali dio zahtjeva za određivanje nagrade odbijen kao neosnovan. Rješenjem Općinskog suda broj 126 0 K 021654 12 K od 29. decembra 2015. godine, koje potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 126 0 K 021654 16 Kž od 4. marta 2016. godine, apelantova žalba protiv rješenja Općinskog suda od 8. decembra 2015. godine odbačena je kao nedopuštena, jer je apelant izjavio žalbu protiv pravosnažnog rješenja.
3. AP-3873/16
3. H. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 27. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnje tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 P 008515 16 Gž 2 od 23. avgusta 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim Rješenjem Kantonalnog broj 23 0 P 008515 16 Gž 2 od 23. avgusta 2016. godine, u parničnom postupku radi diobe nekretnina, žalba apelantice kao umješača na strani tuženog protiv Presude Općinskog suda Velikoj Kladuši broj 23 0 P 008515 10 P od 24. decembra 2015. godine odbačena je kao nedopuštena, jer apelantica nije lice ovlašteno za podnošenje žalbe.
4. AP-3915/16
4. Safija Mustabašić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Maglaja, podnijela je 3. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 I 000962 16 Gž od 9. juna 2016. godine. U konkretnom slučaju Rješenjem Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 1 I 000962 10 I od 25. marta 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 42 1 I 000962 16 Gž od 9. juna 2016. godine, u izvršnom postupku usvojen je prijedlog tražioca izvršenja Općine Maglaj da se za privremenog zastupnika nasljednika I.M., kao izvršenika, postavi apelantica.
5. AP-4035/16
5. Sanja Brekalović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa ZAK Jasmir Muratović, Tanja Hadžagić i Ilvana Bijedić iz Sarajeva, podnijela je 20. oktobra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 V 162708 V 11 Gž od 20. jula 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 162708 10 V od 13. aprila 2011. godine, koje potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 V 162708 V 11 Gž od 20. jula 2016. godine, u vanparničnom postupku radi otvaranja sudskog depozita, odbijen je kao neosnovan apelantičin prijedlog da sud rješenjem primi u sudski depozit nalog apelantice kao predlagača za isplatu certifikata u vrijednosti od 19.760 KM i nalog za isplatu certifikata u vrijednosti od 2.313,24 KM sa računa broj [JMB uklonjen] na račun protivnika predlagača Željezničko štedne zadruge, na ime kupoprodajne cijene stana i da se time smatra da je isplatila ukupnu cijenu stana u certifikatima, jer za polaganje kod suda nisu ispunjeni zakonski uslovi iz člana 327. Zakona o obligacionim odnosima.
6. AP-4381/16
6. Mirad Hadžiahmetović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 22. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 023216 16 Iž od 5. oktobra 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem apelantova žalba protiv obavještenja Centralne izborne komisije BiH (u daljnjem tekstu: CIK) broj 05-01-07-1-1095-4/16 od 26. septembra 2016. godine i obavještenja CIK-a BiH broj 05-01-07-1-1117-2/16 od 27. septembra 2016. godine odbačena je kao nedopuštena, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 213. Zakona o upravnom postupku BiH (jer se žalba može izjaviti samo protiv rješenja CIK-a donesenog u prvom stepenu, a ne protiv obavješenja).
7. AP-4467/16
7. Salko Kosović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 28. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Ps 0666412 13 Rev od 18. oktobra 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem odbačena je kao nedopuštena apelantova revizija protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj: 43 0 Ps 066412 12 Pž od 20. februara 2013. godine kojim je apelantova žalba odbijena i potvrđeno Rješenje Općinskog suda u Zenici broj 43 0 Ps 066412 12 Ps od 13. jula 2012. godine (kojim je apelantov prijedlog za nastavak postupka u predmetnoj pravnoj stvari odbačen kao nedopušten), jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
8. AP 4517/16
8. Rešad Šiljegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 2. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Reg 015658 16 Pž od 27. oktobra 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-Reg-16-001026 od 6. jula 2016. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Reg 015658 16 Pž od 27. oktobra 2016. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev da se u registru poslovnih subjekata Općinskog suda u Tuzli izvrši upis brisanja apelanta kao lica ovlaštenog za zastupanje subjekta upisa Gredelj-Revom d.o.o. Lukavac, jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 39. Zakona o registraciji za promjenu upisa u registru poslovnih subjekata.
9. AP 4678/16
9. A.R. ( u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 8. decembra 2016. godine apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 O 027969 16 Gž od 5. oktobra 2016. godine. Rješenjem Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 O 027969 15 O od 25. aprila 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 23 0 O 027969 16 Gž od 5. oktobra 2016. godine, u ostavinskom predmetu iza ostavioca H.M. odbijen kao neosnovan apelantičin prijedlog za ispravku greške u rješenju u nasljeđivanju Općinskog suda broj O-202/85 od 25. oktobra 1985. godine, jer je sud utvrdio da se ne radi o greški u pisanju i računanju prema odredbama člana 195. stav 1 Zakona o parničnom postupku. Spajanje predmeta
10. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-736/16. Apelacioni navodi
11. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na dom, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.
12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
13. Ustavni sud zapaža da apelanti osporavaju odluke redovnih sudova kojima su odlučivalo o određenim procesnim pitanjima i procesnoj dopustivosti pravnih lijekova koje su apelanti koristili u konkretnim slučajevima.
14. Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupci, u kojima su donesene osporene odluke, uživaju zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav
1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnih postupaka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata.
15. Ustavni sud ukazuje da su osporene odluke donesene u postupcima u kojima su redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima i procesnoj dopustivost korištenih pravnih lijekova tj. ispunjenost zakonskih uslova za primjenu korištenih pravnih lijekova. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «građanskim pravima i obavezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i navodi apelanata o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnim postupcima nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata, niti o ostalim pravima na koja su ukazali u predmetnim apelacijama, slijedom čega su predmetne apelacije i u odnosu na navodne povrede tih prava ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman