Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1386/14 („ŠIPAD-KOMERC“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1386/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-1386/14, rješavajući apelaciju „ŠIPAD-KOMERC“ d.d. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „ŠIPAD-KOMERC“ d.d. Sarajevo protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 Ps 008736 13 Pž od 4.

februara 2014. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „ŠIPAD-KOMERC“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 28. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 Ps 008736 13 Pž od 4. februara 2014. godine.

2. Odjeljenje-Odjel za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Brčko distrikta Bosne i Hercegovine objavilo je 14. marta 2007. godine Javni konkurs za prikupljanje pismenih ponuda radi zaključenja ugovora o osnivanju i prodaji prava građenja za izgradnju poslovnih objekata (u daljnjem tekstu: Javni konkurs).

3. Javni konkurs je objavljen u smislu člana 11. Zakona o javnoj imovini u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine, člana 17. Zakona o izvršnoj vlasti Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, Odluke Gradonačelnika o raspisivanju Javnog konkursa o prodaji prava građenja od 14. marta 2007. godine, čl. 2.-5. Pravilnika o postupku javne prodaje nekretnina, prava građenja i pokretnih stvari i zakupu nekretnina u vlasništvu Brčko distrikta Bosne i Hercegovine od 8. februara 2006. godine (u daljnjem tekstu: Pravilnik) i Saglasnosti Supervizora za Brčko od 2. februara 2007. godine.

4. Apelant je podnio tužbu kojom je tražio poništenje Javnog konkursa (objavljenog 16. marta 2007. godine u dnevnim listovima u Bosni i Hercegovini), te poništenje svih pravnih posljedica koje su nastale nakon objave Javnog konkursa do dana poništenja.

5. Osnovni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je Rješenje broj 96 0 Ps 008736 07 Ps od 7. marta 2013. godine kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za raspravljanje i odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari, slijedom čega je apelantova tužba podnesena protiv tuženih (Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, EG „Energogroup“ d.o.o. Ilidža, PSC „Babić“ d.o.o. Brčko, „Mercator BiH“ d.o.o. Sarajevo i „Deling“ d.o.o. Tuzla) odbačena, a sve preduzete procesne radnje ukinute.

6. U obrazloženju prvostepenog rješenja, Osnovni sud je naveo da se konkretna situacija može podvesti pod odredbe Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine koji bio na snazi u vrijeme objavljivanja Javnog konkursa i podnošenja predmetne tužbe. Dalje je istakao da je odredbom člana 16. stav 1. Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP Bd BiH) propisano da sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost, a odredbom člana 16. stav 3. tog Zakona je propisano da kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi organ vlasti oglasiti će se nenadležnim, ukinuti radnje sprovedene u postupku i odbaciti tužbu. Zatim je Osnovni sud ukazao i na odredbe člana 22. st. 1. i 2. ZPP Bd BiH, kojima je propisano da u parničnom postupku Osnovni sud ima opštu stvarnu nadležnost, te da Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, Osnovni sud nalazi da razrješenje spornog odnosa, pokrenutog predmetnom apelantovom tužbom, ne spada u nadležnost tog suda, zbog čega odlučeno kao u dispozitivu prvostepenog rješenja. Osim toga, Osnovni sud je istakao da, ukoliko bi se raspravljajući o poništenju navedenog Javnog konkursa donijela odluka od strane za to nadležnih organa, u tom slučaju bi Osnovni sud eventualno mogao odlučivati o naknadi štete koju je apelant zbog toga pretrpio.

7. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 Ps 008736 13 Pž od 4. februara 2014. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

8. U obrazloženju drugostepenog rješenja, Apelacioni sud je naveo da je prvostepeni sud u obavezi da, kada se radi o sporu koji nije iz nadležnosti suda, donese odluku kao u dispozitivu prvostepenog rješenja. S tim u vezi drugostepeni sud je konstatovao da se prvostepeni sud pozvao na odredbe Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine, a da bi sud eventualno mogao odlučivati o naknadi štete, koju je apelant pretrpio u slučaju da u vezi poništenja Javnog konkursa ukoliko bude donesena odluka od strane nadležnih organa (uprave), koje razloge kao pravilne prihvata i drugostepeni sud. Iako je, po ocjeni Apelacionog suda, prvostepeno rješenje trebalo biti zasnovano na odredbama Zakona o javnoj imovini Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, te Pravilniku (koji su bili na snazi u vrijeme kada je Javni konkurs raspisan od strane Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta BiH i objavljen u dnevnim listovima) to nije dovelo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja.

9. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je, nakon podnošenja predmetne apelacije, Apelacioni sud Rješenjem broj 96 0 Ps 08736 14 Pvl od 6. novembra 2014. godine odbio apelantov prijedlog za ponavljanje postupka podnesen protiv osporenog rješenja Apelacionog suda od 4. februara 2014. godine.

Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u načinu na koji su redovni sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno i procesno pravo, te smatra da su ga sudovi nezakonito spriječili da raspravlja pred sudom. Apelant se, također, pozvao i na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao i zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Slijedom navedenog, apelant je predložio Ustavnom sudu da predmetnu apelaciju usvoji u cjelosti i donese odluku o dopustivosti i meritumu da je apelacija osnovana. Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ( „Službeni glasnik BD BIH br. 8/09 i 52/10) relevantne odredbe glase:

Član 2. st. 1. i 2.

1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

2) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za navode stranaka u pogledu materijalnog prava.

Član 16. st. 1. i 3.

1) Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li rješavanje spora spada u sudsku nadležnost.

3) Kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi organ vlasti, oglasit će se nenadležnim, ukinuti radnje provedene u postupku i odbaciti tužbu.

Član 22. st. 1. i 2.

1) U parničnom postupku Osnovni sud ima opću stvarnu nadležnost.

2) Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

13. Ustavni sud zapaža da apelant osporava odluke redovnih sudova donesene u parničnom postupku, kojima je odbačena njegova tužba za poništenje Javnog konkursa (zajedno sa svim njegovim posljedicama), kojeg je objavio nadležni upravni organ, tj. Odjeljenje-Odjel za prostorno planiranje i imovinsko pravne poslove Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

14. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član

6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag protiv Švedske, presuda od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim.

15. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost apelantove tužbe. S tim u vezi redovni sudovi su, u smislu odredbi čl. 2., 16. i 22. ZPP Bd BiH, zauzeli identičan stav da parnični sud nije nadležan odlučivati o predmetnom apelantovom tužbenom zahtjevu, a da bi sud mogao eventualno odlučivati o naknadi štete koju je apelant pretrpio u slučaju da nadležni organi uprave donesu odluku kojom se poništava Javni konkurs. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred Osnovnim i Apelacionim sudom nije odlučivalo o bilo kakvom apelantovom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u postupku koji se osporava apelacijom utvrđena stvarna nenadležnost redovnih sudova.

16. Imajući u vidu navedeno, slijedi da ishod postupka u kojem je donesena osporena odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

17. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Dalje, u vezi sa navodima apelanta o diskriminaciji, Ustavni sud podsjeća da član 14. Evropske konvencije osigurava zaštitu od diskriminacije u pitanjima koja potpadaju pod okvir drugih članova Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Marckx protiv Belgije, presuda od 13. juna 1979., serija A, broj 31, stav 32). Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na diskriminaciju u vezi sa pravom na pravično suđenje. Imajući u vidu zaključak, do kojeg je Ustavni sud došao u pogledu navodne povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju pitanje diskriminacije, u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. u vezi sa članom 6. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. U odnosu na navode apelacije u pogledu zabrane zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1386/14 („ŠIPAD-KOMERC“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio