Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1552/16 („Slobodna zona Vogošća“ d.o.o. Vogošća)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1552/16
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1552/16, rješavajući apelaciju „Slobodne zone Vogošća“ d.o.o. Vogošća, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Slobodne zone Vogošća“ d.o.o. Vogošća podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ip 421132 14 Ip.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Slobodna zona Vogošća“ d.o.o. Vogošća (u daljem tekstu: apelantica), koju zastupa Almir Gagula, advokat iz Sarajeva, podnijela je 5. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Ip 421132 14 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 12. januara 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na traženje Ustavnog suda, Općinski sud je 17. februara 2017. godine dostavio spis predmeta Općinskog suda broj 65 0 Ip 421132 14 Ip na uvid.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelantica je 24. marta 2014. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Kemex auta“ d.o.o. Ramići bb, Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik), a na osnovu izvršne odluke-pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj 65 Ps 155630 10 Ps od 7. decembra 2011. godine, radi naplate iznosa od 16.426,80 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 16. maja 2009. godine pa do isplate i troškova parničnog postupka u iznosu od 1.435,20 KM, predlažući izvršenje popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koje se nalaze u skladištu izvršenika u „Slobodnoj zoni Vogošća“ d.o.o.
7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 65 0 Ip 421132 14 Ip od 26. marta 2014. godine odredio predloženo izvršenje.
8. Apelantica je podneskom od 5. maja 2014. godine urgirala kod Općinskog suda tražeći da taj sud počne da provodi rješenje o izvršenju.
9. Općinski sud je dopisom od 14. maja 2014. godine obavijestio apelanticu da je izvršenik nepoznat/odselio se sa adrese Ramići bb, Banja Luka, te da je sudski izvršitelj upućen na adresu u Vogošći, Igmanska broj 36, radi uručenja rješenja o izvršenju izvršeniku i pokušaja zapljenskog popisa pokretnih stvari.
10. Apelantica je podneskom od 8. aprila 2015. godine obavijestila Općinski sud da su sudski izvršitelji dolazili na adresu naznačenu u predmetnom prijedlogu, te da su direktoru apelantice saopćili kako neće vršiti popis stvari izvršenika, i to zbog toga što se nad osnivačem izvršenika vodi stečajni postupak.
11. Općinski sud je dopisom od 23. juna 2015. godine dostavio apelantici kopiju zapisnika ovlaštenog sudskog izvršitelja od 23. marta 2015. godine na uvid i očitovanje u roku od osam dana u pogledu tačne adrese izvršenika i mjesta gdje se nalaze stvari izvršenika. U protivnom, Općinski sud je naveo da će obustaviti postupak zbog nemogućnosti provođenja izvršenja.
12. Apelantica je podneskom od 2. jula 2015. godine obavijestila Općinski sud da se u skladištu na predmetnoj adresi u Vogošći nalaze izvršenikove pokretne stvari, te je apelantica upravo u tom smislu i zamolila Općinski sud da provede rješenje o izvršenju u cijelosti, na način kako je to i predloženo i prihvaćeno od suda, jer je ona već ranije dostavila tačno mjesto gdje se nalaze stvari izvršenika, pa je stoga i predložila, u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), provođenje ponovne pljenidbe pokretnih stvari izvršenika.
13. Općinski sud je dopisom od 29. oktobra 2015. godine pozvao apelanticu da dostavi tačnu adresu izvršenika radi dostavljanja rješenja o izvršenju (prije obavljanja zapljenskog popisa pokretnih stvari izvršenika na preciziranoj lokaciji) uz napomenu da je na datoj adresi - Ramići bb, Banja Luka - izvršenik nepoznat.
14. Apelantica je podneskom od 11. novembra 2015. godine Općinskom sudu dostavila izvod iz sudskog registra za izvršenika od 5. novembra 2015. godine, gdje je kao adresa izvršenika navedena adresa koja je navedena i u prijedlogu za izvršenje. Apelantica je istim podneskom predložila da Općinski sud postupi u smislu člana 10. stav 2. ZIP-a i obavi dostavu rješenja putem oglasne ploče suda.
15. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud naredbom od 4. februara 2016. godine odredio da se ponovo rješenje o izvršenju dostavi izvršeniku – putem oglasne table suda, dok je naredbom od 20. aprila 2016. godine rješenje o izvršenju dostavio Službi sudskih izvršitelja na provođenje.
16. Sudski izvršitelji su 25. maja 2016. godine izvršili popis pokretnih stvari izvršenika.
17. Općinski sud je zaključkom broj 65 0 Ip 421132 14 Ip od 8. septembra 2016. godine odredio vještačenje vještaka za oblast mašinstva u konkretnom izvršnom predmetu.
18. Općinski sud je zaključkom broj 65 0 Ip 421132 14 Ip od 2. februara 2017. godine utvrdio vrijednost pokretnih stvari, na osnovu nalaza sudskog vještaka za oblast vještačenja mašinstva, u određenom novčanom iznosu, te odredio da će se prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika usmenim javnim nadmetanjem održati 28. marta 2017. godine.
19. Prema stanju spisa i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, izvršni postupak još nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
20. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da je Općinski sud u predmetnoj pravnoj stvari postupao krajnje inertno o čemu najilustrativnije govori činjenica da, nakon ponovnog dostavljanja podatka o tačnoj adresi izvršenika i prijedloga apelantice da Općinski sud postupi u skladu sa članom 10. stav
2. ZIP-a, sud nije donio bilo kakvu odluku. Također, apelantica navodi da do dana podnošenja apelacije Općinski sud izvršeniku nije dostavio rješenje o izvršenju. S druge strane, apelantica ističe da sa svoje strane nije ni na koji način doprinijela da postupak traje ovoliko dugo, jer je u odnosu na sve zahtjeve Općinskog suda postupala blagovremeno i nije dala povod za bezrazložno odugovlačenje u bilo kojoj fazi postupka. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud utvrdi povredu prava, naloži postupanje kojim će ispraviti kršenje prava, te naloži isplatu naknade štete apelantici u iznosu od 300,00 KM godišnje za svaku godinu trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
21. Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
V.Relevantni propisi
22. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 10. stav 2.
Dostavljanje (2) Kod izvršenja na osnovu izvršne isprave ukoliko se stranka kojoj pisano treba dostaviti ne nalazi na adresi naznačenoj u prijedlogu, niti na adresi odnosno sjedištu prijavljenom kod nadležnog organa, dostava se vrši putem oglasne table suda i za slučaj dostave odluka navedenih u stavu 1. ovog člana.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
25. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
26. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelantica pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka pokrenutog na osnovu pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
27. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
28. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantici da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utječu na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
29. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).
30. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 65 0 Ip 421132 14 Ip.
31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
32. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
35. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je apelantica 24. marta 2014. godine podnijela prijedlog za izvršenje Općinskom sudu i da, prema stanju spisa, postupak još uvijek nije okončan do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine postupka jesu gotovo tri godine.
Analiza dužine trajanja postupka
38. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojemu je izvršenje predlagano na pokretnim stvarima izvršenika, te u kojemu su se pojavile poteškoće sa otkrivanjem tačne adrese izvršenika, tako da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim.
39. Posmatrajući apelanticino ponašanje, Ustavni sud konstatira da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelantica je urgirala, zatim, dostavljala izvod iz sudskog registra za izvršenika sa njegovom adresom, te predlagala da se rješenje o izvršenju dostavi izvršeniku putem oglasne ploče suda u smislu člana 10. stav 2. ZIP-a, čime je poduzela sve radnje kako bi svoje potraživanje naplatila.
40. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. ZIP-a i praksi Evropskog suda (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84- 86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
41. Posmatrajući ponašanje redovnog suda, Ustavni sud zapaža da je, prema apelanticinim navodima, Općinski sud veoma brzo odredio predloženo izvršenje (26. marta 2014. godine), te da je nakon toga u razumnim vremenskim rokovima poduzeo veliki broj izvršnih radnji bliže opisanih u činjeničnom dijelu odluke, ali da izvršni postupak ni nakon perioda od gotovo tri godine od pokretanja nije dovršen. Naime, predmetnim zaključkom Općinskog suda za 28. mart 2017. godine određeno je prvo ročište za prodaju pokretnih stvari izvršenika. Imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju u suštini radi o specifičnom postupku izvršenja u kojemu su se pojavile poteškoće sa otkrivanjem tačne adrese izvršenika, zbog čega Ustavni sud smatra da su u postupku postojale objektivne okolnosti zbog kojih izvršni postupak nije okončan. Navedeno razdoblje trajanja izvršnog postupka se, prema ocjeni Ustavnog suda, ne može staviti na teret Općinskom sudu. Naime, taj sud je kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti i u razumnim rokovima odlučivao o apelanticinim prijedlozima, što sve ukazuje da je sud vodio postupak tako da se njegov tok ne ometa, odnosno da se efektivno okonča, poduzimajući pri tome sve radnje kako bi razumno pomogao izvršenju presude u apelanticinu korist. U tom smislu Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za djelotvorno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
42. Stoga, imajući u vidu da se radi o postupku koji nije okončan zbog postojanja objektivnih okolnosti i da nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak, Ustavni sud smatra da u predmetnom izvršnom postupku još uvijek nije došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
43. Apelantica je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražila naknadu štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantici ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII.Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim nije okončan ni nakon perioda od gotovo tri godine, jer su objektivne okolnosti u tom postupku presudno utjecale na njegovu dužinu, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman