Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1193/16 (D.R: i D.R.,A. D.,Z. S.,A. H.,Goran Pranjić M. Lukić i drugi)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1193/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-1193/16, rješavajući apelacije D. R. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
D.R. i D.R. protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka broj T13 0 Ktp 0028394 16 od 25. februara 2016. godine;
Amir Delić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 K 032459 14 Kž od 26. januara 2016. godine;
Zorica Simeunović protiv Naredbe Okružnog tužilaštva u Bijeljini broj T14 0 KTA 0015717 15 od 21. decembra 2015. godine;
Azra Hadžić protiv protiv Naredbe Tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KT 0003039 16 od 26. maja 2016. godine;
Goran Pranjić M. Lukić protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 K 915803 15 Kž 2 od 6. septembra 2016. godine;
Radovan Popović protiv Rješenja Okružnog tužilaštva u Doboju broj T15 0 KTP 0018258 16 od 16. novembra 2016. godine i Fehim Zuhrić protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci broj T13 0 KTP 0030859 16 od 27. oktobra 2016. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1193/16
1. D. R. i D. R. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, podnijeli su 17. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T13 0 Ktp 0028394 16 od 25. februara 2016. godine. Okružno tužilaštvo donijelo je 21. januara 2016. godine naredbu o obustavi istrage broj T13 0 KT 0028394 15 protiv I.M. zbog krivičnog djela falsifikovanje ili uništavanje službene isprave iz člana 379. Krivičnog zakona Republike Srpske, jer djelo koje osumnjičeni učinio nije krivično djelo. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Okružnog tužilaštva broj T13 0 KTP 0028394 16 od 25. februara 2016. godine pritužba apelanata kao oštećenih protiv naredbe Okružnog tužilaštva o obustavi istrage broj T13 0 KT 0028394 15 od 21. januara 2016. godine odbijena je kao neosnovana.
2. AP-1707/16
2. Amir Delić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Enver Hogić, advokat iz Tuzle, podnio je 14. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 K 032459 14 Kž od 26. januara 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 28 0 K 032459 13 K od 11. juna 2014. godine, optuženi J.Đ., I.B.., B.Z., i N.Đ., primjenom odredaba člana 299. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), oslobođeni su od optužbe da su počinili krivično djelo oštećenje tuđe stvari iz člana 293. stav 1 u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. U konkretnom slučaju osporenom Presudom Kantonalnog suda broj 28 0 K 032459 14 Kž od 26. januara 2016. godine žalba apelanta kao oštećenog protiv Presude Općinskog suda broj 28 0 K 032459 13 K od 11. juna 2014. godine odbačena je kao nedopuštena, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje žalbe iz člana 308. ZKP FBiH, odnosno žalbu protiv presude zbog bitne odredaba krivičnog postupka mogu izjaviti samo stranke (tužilac i optuženi), ali ne i apelant kao oštećeni.
3. AP-2589/16
3. Zorica Simeunović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, podnijela je 15. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Okružnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T14 0 KTA 0015717 15 od 21. decembra 2015. godine. U konkretnom slučaju Okružno tužilaštvo donijelo je Naredbu broj T14 0 KTA 0015717 15 od 21. decembra 2015. godine o nepokretanju istrage protiv M.S., R.J. i Z.J. zbog krivičnog djela krađe iz člana 231. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske počinjenog na štetu apelantice, jer ne postoji osnovi sumnje da su navedena lica počinila navedeno ili neko drugo krivično djelo.
4. AP-2599/16
4. Azra Hadžić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Vogošće, podnijela je 14. juna 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Naredbe Tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KT 0003039 16 od 26. maja 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom Naredbom Tužilaštva broj T09 0 KT 0003039 16 od 26. maja 2016. godine utvrđeno je da po apelanticinoj prijavi protiv J.P., S.P. i V.M. zbog krivičnog djela narušavanja nepovredivosti doma iz člana 184. stav 1. Krivičnog zakona FBiH neće se sprovesti istraga, jer iz prijave i pratećih spisa očigledno proizlazi da prijavljeno djelo nije krivično djelo. Apelantica je takođe tražila da Ustavni sud naloži Vladi Kantona Sarajevo da apelantici isplati naknada nematerijalne štete u iznosu od 2.500,00 KM.
5. AP-4303/16
5. Goran Pranjić M. Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 14. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 K 915803 15 Kž 2 od 6. septembra 2016. godine. Presudom Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 K 915803 05 K od 27. februara 2009. godine optuženi P.R. i Ž.C. oglašeni su krivim zbog krivičnog djela laka tjelesna ozljeda iz člana 173. stav 1. Krivičnog Zakona Federacije BiH i osuđeni na novčane kazne od po 200,00 KM. U konkretnom slučaju osporenom Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 K 915803 15 Kž 2 od 6. septembra 2016. godine žalba apelanta kao oštećenog odbijena je kao neosnovana, dok je po službenoj dužnosti presuda Općinskog suda broj 07 58 K 915803 05 K od 27. februara 2009. godine preinačena na način da je, na osnovu člana 298. točka e) Zakona o krivičnom postupku FBiH, odbijena kao neosnovana optužba protiv P.R. i Ž.C. zbog zastarjelosti krivičnog gonjenja.
6. AP-4734/16
6. Radovan Popović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 12. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Obavijesti Republičkog javnog tužilaštva Banjaluka broj T12 0 KTP 0000569 16 od 6. decembra 2016. godine, Rješenja Okružnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T15 0 KTP 0018258 16 od 16. novembra 2016. godine i Naredbe Okružnog tužilaštva broj T15 0 KTA 0018258 14 od 27. jula 2016. godine. Osporenom Naredbom Okružnog tužilaštva broj T15 0 KTA 0018258 14 od 27. jula 2016. godine odlučeno je da se po apelantovoj krivičnoj prijavi protiv B.R. i R.R. zbog krivičnog djela prevara iz člana 239. Krivičnog zakona BiH neće sprovesti istraga, jer prijavljeno krivično djelo nije krivično djelo. Osporenim Rješenjem Okružnog tužilaštva broj T15 0 KTP 0018258 16 od 16. novembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe Okružnog tužilaštva broj T15 0 KTA 0018258 14 od 27. jula 2016. godine. Osporenom Obavijesti Republičkog javnog tužilaštva Banjaluka broj T12 0 KTP 00000569 16 od 6. decembra 2016. godine apelant je obaviješten da je odbijena kao neosnovana apelantova pritužba protiv Rješenja Okružnog tužilaštva Doboj broj T15 0 KTP 0018258 16 od 16. novembra 2016. godine i Naredbe o nesprovođenju istrage od 27. jula 2014. godine zbog nelegalnog postupka kancelarije tužioca u Doboju i nelegalnog postupka Okružnog tužilaštva.
7. AP 214/17
7. Fehim Zuhrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 16. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) broj T13 0 KTP 0030859 16 od 27. oktobra 2016. godine i Naredbe o obustavi istrage Okružnog tužilaštva broj T13 0 KT 0030859 16 od 20. septembra 2016. godine. Osporenom Naredbom Okružnog tužilaštva broj T13 0 KT 0030859 16 od 20. septembra 2016. godine obustavljena je istraga po osnovu apelantove krivične prijave protiv R.M. zbog krivičnog djela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 410. stav
2. Krivičnog zakona RS, jer nije bilo dokaza da je osumnjičeni počinio krivično djelo. Osporenim Rješenjem Okružnog tužilaštva broj T13 0 KTP 0030859 16 od 27. oktobra 2016. godine odbijen je kao neosnovana apelantova pritužba protiv Naredbe o obustavi istrage Okružnog tužilaštva broj T13 0 KT 0030859 16 od 20. septembra 2016. godine.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-1193/16. Apelacioni navodi
9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnim slučajevima primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno u pogledu navoda apelanata da im je osporenim odlukama nadležnih organa povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovim slučajevima zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
12. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećih lica, te da se apelanti ne žali na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacija u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnim postupcima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanata o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U pogledu navoda pojedinih apelanata o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije, Ustavni sud ističe da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno o kršenju prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom imovinu, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman