Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1958/16 (M. H.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1958/16

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1958/16, rješavajući apelaciju Mustafe Huskovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. veljače 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Mustafe Huskovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na duljinu trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 115791 12 P.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mustafa Husković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Branislav Kolovrat, odvjetnik iz Mostara, podnio je 5. svibnja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 P 115791 12 P.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. srpnja 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio 9. rujna 2016. godine odgovor na apelaciju.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 30. srpnja 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Hate Ćišić i Zlatka Ćišića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.

6. Općinski sud je pokušao dostaviti tuženim tužbu na odgovor, ali dostava nije izvršena, jer su se tuženi nalazili u Švedskoj.

7. Općinski sud je rješenjem od 9. listopada 2012. godine vratio apelantu tužbu da izvrši ispravak i dopunu adrese za tužene, te je apelantov opunomoćenik podneskom od 29. listopada 2012. godine dostavio adrese tuženih kao iz tužbe.

8. Nakon ponovnog pokušaja uručenja tužbe 8. ožujka 2013. godine i vraćanja povratnica sa naznakom da se tuženi ne nalaze na naznačenoj adresi, Općinski sud je rješenjem od 8. svibnja 2013. godine vratio tužbu apelantu da izvrši ispravak i dopunu adrese za tužene.

9. Apelantov opunomoćenik je dopisom od 15. svibnja 2013. godine obavijestio Općinski sud da je uputio dopis Agenciji za identifikaciju dokumenata, evidenciju i razmjenu podataka BiH (u daljnjem tekstu: Agencija) radi dostave adrese tuženih i molio produljenje roka za uređenje tužbe, dostavom točnih adresa za tužene.

10. Apelantov opunomoćenik je podneskom od 17. svibnja 2013. godine dostavio novu adresu za tužene, te je Općinski sud ponovno 18. lipnja 2013. godine pokušao uručiti tužbu. Međutim, povratnice su se vratile sa naznakom da adresa tuženih nije valjana.

11. Općinski sud je rješenjem od 1. prosinca 2015. godine vratio tužbu apelantu da izvrši ispravak adrese za tužene.

12. Apelant je podnio zahtjev za izuzeće uredujućeg suca, koji je predsjednik Općinskog suda rješenjem od 14. prosinca 2015. godine odbio.

13. Postupajući po apelantovom prijedlogu od 7. prosinca 2015. godine za postavljanje privremenog zastupnika tuženim, Općinski sud je dopisom od 8. veljače 2016. godine zatražio od apelantovog opunomoćenika da dostavi obavijest Agencije o točnoj adresi tuženih. Apelantov opunomoćenik je podnescima iz veljače 2016. godine obavijestio sud da se obratio Agenciji i da ga je ona obavijestila da za tužene nije bilo podataka evidentiranih za prebivalište/boravište u Bosni i Hercegovini.

14. Apelantov opunomoćenik je u podnesku od 26. veljače 2016. godine predložio Općinskom sudu da, obzirom da tuženi očigledno nisu prijavljeni u Bosni i Hercegovini, postavi privremenog zastupnika tuženim, jer se radilo o osobama nepoznatog prebivališta/boravišta.

15. Općinski sud je rješenjem od 30. ožujka 2016. godine tuženim postavio privremenog zastupnika, te je apelant pozvan izvršiti uplatu radi objave oglasa o postavljanju privremenog zastupnika u službenim glasilima, što je apelant uradio.

16. Apelant navodi da je nekoliko puta podnosio urgencije za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari i predlagao Općinskom sudu da se tuženima tužba dostavi putem oglasne ploče suda i objavom oglasa u jednim dnevnim novinama u FBiH.

17. Prema stanju spisa, postupak je još u tijeku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

18. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija), te traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

19. Općinski sud navodi kronologiju predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, te ističe da apelant, prilikom podnošenja prijedloga da se tuženima tužba dostavi putem oglasne ploče suda i objavom oglasa u jednim dnevnim novinama FBiH, nije pružio dokaz o posljednjoj poznatoj adresi prebivališta ili boravišta tuženih, da bi tražio primjenu članka 348. stavak 3. Zakona o parničnom postupku. Općinski sud smatra da apelantovi navodi o navodnom kršenju pravu nisu točni i da nisu ničim dokazani, te da se upravo kod apelantovog opunomoćenika mogu naći propusti u radu, što je prouzročilo da sud nije mogao dostaviti tuženim tužbu tri godine. S tim u svezi, Općinski sud smatra da je opunomoćenik morao znati da se sudu moraju pružiti dokazi o točnoj adresi prebivališta/boravišta tuženih, odnosno dostavljanje posljednje poznate adrese prebivališta/boravišta tuženih, uz prethodno obraćanje Agenciji.

V. Relevantni propisi

20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06 u daljnjem tekstu: ZPP) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 296.

Ako se tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastati i štetne posljedice, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.

Uz uvjet iz stavka 1. ovog članka, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika osobito u slučajevima:.

1) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika, 2) ako postoje protivni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika, 3) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika, 4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika, 5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Federaciji, nalaze u inozemstvu, a dostava se nije mogla obaviti.

21. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» broj 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 3.

U članku 10. dodaje se novi stavak 1. koji glasi:

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Dosadašnji stavak (1) postaje stavak (2).

Članak 66.

U članku 296. u stavku 2. točka 4) mijenja se i glasi:

"4) ako je prebivalište i boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika; [...] Članak 106. stavak 1.

Postupci u predmetima u kojima do dana stupanja na snagu ovog zakona ne bude donesena prvostupanjska odluka suda provest će se prema odredbama ovog zakona.

VI. Dopustivost

22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak prema stanju spisa i nakon četiri i pol godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

27. Apelant ukazuje da je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelant 30. srpnja 2012. godine podnio tužbu radi naknade štete, ali da taj postupak još uvijek nije okončan i da traje dulje od četiri i pol godine. Analiza razumnosti trajanja postupka

31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi naknade štete nastale zbog pucanja vodovodne cijevi u stanu tuženih. Obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

33. Analizirajući duljinu trajanja predmetnog parničnog postupka, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je apelant 30. srpnja 2012. godine podnio tužbu protiv tuženih, te da je Općinski sud kontinuirano, u duljim vremenskim razmacima, poduzimao procesne radnje koje su bile usmjerene na uručenje tužbe tuženim i vraćanje tužbe apelantu na ispravak i dopunu u pogledu adrese tuženih. S tim u svezi, iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u više navrata pokušavao uručiti tuženim tužbu na odgovor na adrese koje je dao apelant, a koja pismena su vraćana sudu sa naznakom da se tuženi ne nalaze na naznačenoj adresi. Nadalje, postupajući po apelantovom prijedlogu za postavljanje privremenog zastupnika, Općinski sud je 8. veljače 2016. godine zatražio od apelanta dostavljanje obavijesti Agencije o točnoj adresi tuženih, te je rješenjem od 30. ožujka 2016. godine postavio privremenog zastupnika tuženim. S druge strane, promatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da okolnost što je apelant podnio tužbu, koja nije sadržavala točnu adresu tuženih, u određenoj mjeri je utjecala na duljinu predmetnog postupka. Ustavni sud, također, uvažava činjenicu da je okolnost da se tuženi navodno nalaze u inozemstvu i da su postojale smetnje u uručenju tužbe tuženim objektivno utjecala na duljinu predmetnog postupka, koja je u određenoj mjeri otklonjena postavljanjem privremenog zastupnika tuženim. Stoga, iako je na temelju dokaza spisa i odgovora na apelaciju primjetno da je Općinski sud procesne radnje poduzimao u nešto duljim vremenskim intervalima, Ustavni sud smatra da se odgovornost za duljinu predmetnog postupka ne može pripisati postupanju Općinskog suda, jer je kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti i pokušavao ostvariti procesne pretpostavke za održavanje pripremnog ročišta i vođenje daljnjeg postupka.

34. Stoga, imajući u vidu da se radi o postupku u kojem je podnesena neuredna tužba, da su postojale objektivne okolnosti (nepoznate adrese tuženih koji navodno borave u inozemstvu) i da nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud bezrazložno odugovlačio postupak, Ustavni sud smatra da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

35. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM. U svezi sa tim Ustavni sud ukazuje da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, to apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije iako parnični postupak nije okončan ni nakon četiri i pol godine, jer je Općinski sud kontinuirano poduzimao radnje iz svoje nadležnosti, a nema elemenata koji bi ukazivali da je Općinski sud odugovlačio postupak.

37. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1958/16 (M. H.) | Sudska praksa | Aktio