Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-75/17 (F. G.)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-75/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-75/17, rješavajući apelaciju Fikreta Ganića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Fikret Ganić protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 057104 16 Kž 2 od 6. oktobra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Fikret Ganić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Midhat Skenderović, advokat iz Gradačca, podnio je 6. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 057104 16 Kž 2 od 6. oktobra 2016. godine.
2. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, te mu je izrečena uslovna osuda, kojom mu se kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca (koja mu je izrečena Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 K 057104 15 K 2 od 5. oktobra 2015. godine) uzima kao utvrđena, ali se istovremeno određuje da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo. Osim toga, apelantu je naloženo da plati iznos od 1.637,00 KM na ime troškova provedenog krivičnog postupka, od čega iznos od 1.437,00 KM predstavlja troškove provedenih vještačenja u istrazi, a iznos od 200,00 KM predstavlja paušalni iznos troškova provedenog postupka, dok je oštećena E. Đ. upućena da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parničnom postupku.
3. U toku postupka je utvrđeno, između ostalog, da je apelant, upravljajući putničkim motornim vozilom na relaciji Banja Luka – Prijedor i dolaskom u mjesto Ramiće, prešao u lijevu saobraćajnu traku, te desnim čeonim bočnim dijelom udario u prednji desni dio putničkog motornog vozila kojim je upravljao oštećeni R. C., koji se iz suprotnog smjera pravilno kretao svojom saobraćajnom trakom. Dalje je utvrđeno da je saputnik u apelantovom vozilu K. Đ. zadobio teške tjelesne povrede opasne po život, u vidu tamponade srca, usljed kojih je istog dana preminuo u Kliničkom centru Banja Luka, dok je oštećeni R. C. zadobio tešku tjelesnu povredu u vidu preloma čašice desnog kuka. Okružni sud je naveo da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da prilikom utvrđivanja uzroka saobraćajne nezgode prvostepeni sud smatra da apelant nije vodio računa o oštećenjima na kolovozu, o neispravnosti svog vozila i stanju puta, što je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću, koji zaključak je suprotan uzroku opisanom u izreci presude, gdje se kao uzrok opisuje prelazak apelantovog vozila na lijevu stranu. S tim u vezi, OKružni sud je ukazao da obrazloženje prvostepenog suda, da brzina kretanja vozila od 70 km/h, u uslovima mokrog kolovoza sa vidljivim kolotrazima i utvrđenim tehničkim nedostacima na apelantovom vozilu mogu doprinijeti destabilizaciji vozila i njegovom prelasku na lijevu stranu (gledano iz pravca kretanja apelanta), ne znači da je prvostepeni sud navedeno označio kao uzrok saobraćajne nesreće, kako to želi prikazati apelant. Takođe, Okružni sud je naveo da je proizvoljan i neosnovan apelantov prigovor da je prvostepeni sud došao do zaključka „da bez obzira na stanje teške opitosti vozača R. C., koji nije imao orijentaciju ni u prostoru ni u vremenu, nije mogao skriviti ili doprinijeti uzroku saobraćajne nesreće“. Naime, Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud ovu činjenicu obrazložio na sljedeći način „činjenica da je od strane vještaka V. B., u toku postupka, utvrđena alkoholisanost vozača R. C. od 2,36 promila alkohola u krvi, pri utvrđenoj brzini od 60 km/h, a koje vozilo se kretalo svojom kolovoznom trakom, na kojoj je i došlo do sudara usljed prelaska vozila optuženog, ne zahtijeva posebnu analizu, obzirom da provedeni dokazi ne ukazuju na eventualnu mogućnost da bi se uzrok nesreće mogao povezati sa alkoholisanošću oštećenog R. C., iako se radi o visokom stepenu alkoholisanosti, tzv. teškom pijanstvu“. Pored toga, Okružni sud je istakao da je prvostepeni sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice u predmetnoj pravnoj stvari, o čemu je dao jasne i uvjerljive razloge, te da nisu učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, kao i da je apelant, pravilnom primjenom odredaba Krivičnog zakona, oglašen krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se u predmetnoj apelaciji poziva na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentira tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman