Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4685/14 (H. Č.)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4685/14
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4685/14, rješavajući apelacije Hajrudina Čampare na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvajaju apelacije Hajrudina Čampare.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nisu okončani izvršni postupci, koji se trenutno nalaze na rješavanju po tužbama pred Općinskim sudom u Sarajevu - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža u predmetima br. 65 0 Mal 469085 14 Kom, 65 0 Mal 469089 14 Kom, 65 0 Mal 537751 15 Kom, 65 0 Mal 559962 16 Kom, 65 0 Mal 581083 16 Kom, 65 0 Mal 581084 16 Kom i 65 0 Mal 573250 16 Kom.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu - Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča parnične postupke u predmetima br. 65 0 Mal 469085 14 Kom, 65 0 Mal 469089 14 Kom, 65 0 Mal 537751 15 Kom, 65 0 Mal 559962 16 Kom, 65 0 Mal 581083 16 Kom, 65 0 Mal 581084 16 Kom i 65 0 Mal 573250 16 Kom, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu - Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Hajrudina Čampare u odnosu na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1.
Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u izvršnim postupcima, koji se trenutno nalaze na rješavanju po tužbama pred Općinskim sudom u Sarajevu - Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža, zbog toga što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hajrudin Čampara (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je u periodu od 3. novembra 2014. godine do 4. maja 2016. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, koji su odgođeni do okončanja parničnih postupaka po tužbama koji se vode pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) – Odjeljenjem za sporove male vrijednosti pod br. 65 0 Mal 469085 14 Kom, 65 0 Mal 469089 14 Kom, 65 0 Mal 537751 15 Kom, 65 0 Mal 559962 16 Kom, 65 0 Mal 581083 16 Kom, 65 0 Mal 581084 16 Kom i 65 0 Mal 573250 16 Kom, te pogrešno i proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. S obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno sedam apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, u skladu s članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP 4685/14, AP 4901/14, AP 4605/15, AP 1095/16, AP 1503/16, AP 1504/16 i AP 1923/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4685/14.
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je u periodu od 9. juna 2016. godine do 1. februara 2017. godine da dostave odgovore na apelacije.
4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelacije, u periodu od 23. juna 2016. godine do 8. februara 2017. godine a Kantonalni sud u periodu od 23. juna 2016. godine do 9. februara 2017. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
AP 4685/14
6. Tražitelj izvršenja KJKP „Vodovod i kanalizacija” d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) podnio je protiv apelanta prijedlog za izvršenje 18. decembra 2009. godine, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 205,70 KM.
7. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju 2. juna 2010. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.
8. Apelant je protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor 21. juna 2010. godine, koji je Općinski sud usvojio rješenjem broj 065 0 Iv 20056459 10 Iv od 16. decembra 2010. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatovano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
9. Apelant je 18. aprila 2011. godine podnio žalbu protiv rješenja od 16. decembra 2010. godine, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 65 0 I 017496 13 Gz od 14. augusta 2014. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
10. Predmetni spis je 10. novembra 2014. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža Općinskog suda (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 469085 14 Kom.
11. Nakon što je tražitelj izvršenja uredio prijedlog za izvršenje kao tužbu, tužba je dostavljena apelantu na odgovor 27. novembra 2016. godine.
12. Odjeljenje je zakazalo pripremno ročište za 23. januar 2017. godine.
13. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
AP 4901/14
14. Tražitelj izvršenja KJKP „Toplane” d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 21. novembra 2002. godine podnio protiv apelanta prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 1.022,40 KM.
15. Općinski sud je 6. januara 2003. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje.
16. Apelant je 9. juna 2011. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio rješenjem broj 065 0 It 00375615 02 It od 7. jula 2011. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatovano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
17. Apelant je 11. oktobra 2011. godine podnio žalbu protiv rješenja od 7. jula 2011. godine, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 09 0 I 020605 14 Gži od 22. jula 2014. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
18. Predmetni spis je 10. novembra 2014. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 469089 14 Kom.
19. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
AP 4605/15
20. Tražitelj izvršenja KJKP „Toplane” d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 17. juna 2003. godine podnio protiv apelanta prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 539,00 KM.
21. Općinski sud je 22. marta 2004. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje.
22. Apelant je 14. aprila 2004. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio rješenjem broj It-1019/04 od 20. maja 2009. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatovano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
23. Apelant je 9. juna 2011. godine podnio žalbu protiv rješenja od 20. maja 2009. godine, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 09 0 I 023414 15 Gži od 3. juna 2015. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
24. Predmetni spis je 18. novembra 2015. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 537751 15 Kom.
25. Nakon što je tražitelj izvršenja uredio prijedlog za izvršenje kao tužbu, tužba je 27. novembra 2016. godine dostavljena apelantu na odgovor.
26. Odjeljenje je zakazalo pripremno ročište za 6. februar 2017. godine.
27. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
AP 1095/16
28. Tražitelj izvršenja KJKP „Vodovod i kanalizacija” d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 30. oktobra 2006. godine podnio protiv apelanta prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 128,45 KM.
29. Općinski sud je 25. maja 2011. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje.
30. Apelant je 13. jula 2011. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio rješenjem broj 065 0 Iv 00694019 06 Iv od 25. februara 2014. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatovano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
31. Apelant je 27. marta 2014. godine podnio žalbu protiv rješenja od 25. februara 2014. godine, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 09 0 I 021908 14 Gž od 2. decembra 2015. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
32. Predmetni spis je 10. marta 2016. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 559962 16 Kom.
33. Rješenjem Odjeljenja od 15. marta 2016. godine naloženo je tražitelju izvršenja da podneseni prijedlog za izvršenje označi kao tužbu, što on nije učinio.
34. Odjeljenje je zakazalo pripremno ročište za 28. februar 2017. godine.
35. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
AP 1503/16
36. Tražitelj izvršenja KJKP „Toplane” d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) 21. novembra 2001. godine podnio je protiv apelanta prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 474,00 KM.
37. Općinski sud 6. decembra 2001. godine donio je rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje.
38. Apelant je 30. aprila 2003. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio rješenjem broj I-17005/01 od 21. maja 2003. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatovano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
39. Apelant je 15. oktobra 2003. godine podnio žalbu protiv rješenja od 21. maja 2003. godine, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 09 0 I 020603 14 Gži od 25. januara 2016. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
40. Predmetni spis je 13. juna 2016. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 581083 16 Kom.
41. Rješenjem Odjeljenja od 9. novembra 2016. godine naloženo je tražitelju izvršenja da podneseni prijedlog za izvršenje označi kao tužbu, što je on učinio 15. novembra 2016. godine.
42. Odjeljenje je 30. januara 2017. godine poslalo tužbu apelantu na odgovor.
43. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
AP 1504/16
44. Tražitelj izvršenja KJKP „Toplane” d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) 19. novembra 2007. godine podnio je protiv apelanta prijedlog za izvršenje, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 802,90 KM.
45. Općinski sud 6. oktobra 2010. godine donio je rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje.
46. Apelant je 28. decembra 2010. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio rješenjem broj 065 0 It 00299684 07 It od 26. maja 2011. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatovano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
47. Apelant je 8. juna 2011. godine podnio žalbu protiv rješenja od 26. maja 2011. godine, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 09 0 I 020607 14 Gži od 25. januara 2016. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
48. Predmetni spis je 13. juna 2016. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 581084 16 Kom.
49. Rješenjem Odjeljenja od 9. novembra 2016. godine naloženo je tražitelju izvršenja da podneseni prijedlog za izvršenje označi kao tužbu, što je on učinio 15. novembra 2016. godine.
50. Odjeljenje je 30. januara 2017. godine poslalo tužbu apelantu na odgovor.
51. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
AP 1923/16
52. Tražitelj izvršenja KJKP „Toplane” d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 23. aprila 2009. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta, na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosu od 825,60 KM.
53. Općinski sud je 6. novembra 2009. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje.
54. Apelant je 23. novembra 2009. godine protiv rješenja o izvršenju podnio prigovor, koji je Općinski sud usvojio rješenjem broj 065 0 It 20000070 09 It od 31. maja 2013. godine, te odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom, a nakon pravomoćnosti tog rješenja predmet će biti dostavljen Parničnom odjeljenju Općinskog suda na daljnji postupak. Nadalje, konstatovano je da se izvršenje određeno rješenjem o izvršenju odgađa do okončanja parničnog postupka po tužbi, te da će se izvršenje nastaviti na prijedlog tražitelja izvršenja nakon pravomoćnosti odluke parničnog suda, ako tražitelj izvršenja uspije sa tužbom.
55. Apelant je 22. juna 2013. godine podnio žalbu protiv rješenja od 31. maja 2013. godine, koju je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 09 0 I 020500 14 Gži od 24. februara 2016. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.
56. Predmetni spis je 10. maja 2016. godine dostavljen na postupanje Odjeljenju i zaveden pod poslovnim brojem 65 0 Mal 573250 16 Kom.
57. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
58. Apelant, u suštini, smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka koji se trenutno nalaze u fazi parničnog postupka, te pogrešno i proizvoljno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog toga što izvršni postupci nisu završeni u razumnom roku. Uz to, apelant traži od Ustavnog suda da ukine rješenja Kantonalnog suda i predmete vrati tom sudu na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
59. Općinski sud je, između ostalog, naveo da je postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku FBiH i odredbama Evropske konvencije, i to u najkraćim mogućim rokovima. Nadalje, Općinski sud istakao je da je zadužen velikim brojem predmeta, te da se po tim predmetima postupa po starosti, koliko je objektivno moguće, te u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta.
60. Kantonalni sud je istakao da je, očitujući se na dužinu trajanja postupaka, opterećen velikim brojem predmeta i obavezom da predmete rješava prema Planu za rješavanje starih i zaostalih predmeta na Kantonalnom sudu, koji donosi svaka tri mjeseca na osnovu datuma podnošenja inicijalnog akta.
V.Relevantni propisi
61. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
62. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
63. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacija u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i pravo na imovinu
64. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i navode o povredi prava na imovinu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
65. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
66. U vezi s apelantovim navodima iz apelacija, Ustavni sud zapaža da postupci pred nadležnim organima o ovom pitanju nisu okončani, odnosno da se nalaze pred Odjeljenjem, iz čega slijedi da su apelacije u tom dijelu preuranjene.
Dopustivost apelacija u odnosu na dužinu trajanja postupka
67. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
68. Budući da navodi iz apelacija ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnih postupaka, pokrenutih na osnovu vjerodostojnih isprava, a koji se nakon usvajanja apelantovih prigovora nalaze u fazi parničnih postupaka, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
69. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su apelacije, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Konačno, apelacije u ovom dijelu ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neutemeljene, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
VII.Meritum
70. Apelant smatra da mu je, zbog neokončanja postupaka u kojima se odlučuje o osnovanosti potraživanja podnositelja prijedloga za izvršenje, odnosno tužitelja protiv apelanta, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
71. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
72. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
73. U konkretnim slučajevima apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnih postupaka koji su u toku pred Općinskim sudom i koji se trenutno nalaze u fazi parničnog postupka nakon usvajanja apelantovih prigovora, gdje apelant ima procesnu poziciju tuženog.
74. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
75. Ustavni sud zapaža da su tražitelji izvršenja 21. novembra 2001. godine, 21. novembra 2002. godine, 17. juna 2003. godine, 30. oktobra 2006. godine, 19. novembra 2007. godine, 23. aprila 2009. godine i 18. decembra 2009. godine podnijeli prijedloge za izvršenje protiv apelanta i da ti postupci, prema stanju spisa, još traju. Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnih postupaka jesu više od sedam godina (AP 4685/14 i AP 1923/16), više od devet godina (AP 1504/16), više od deset godina (AP 1095/16), više od 13 godina (AP 4605/15), više od 14 godina (AP 4901/14), odnosno više od 15 godina (AP 1503/16). Analiza razumnosti trajanja postupka
76. U konkretnim slučajevima se radi o izvršnim postupcima pokrenutim na osnovu vjerodostojne isprave, a radi namirenja novčanog potraživanja u iznosima pobliže navedenim u prijedlozima za izvršenje. Prema stanju spisa, Ustavni sud smatra da se u konkretnim slučajevima ne radi o naročito složenim predmetima.
77. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi, Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina).
78. U pogledu ponašanja Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je taj sud donio rješenja o izvršenju 2. juna 2010. godine (odnosno šest mjeseci nakon što je prijedlog podnesen), 6. januara 2003. godine (odnosno mjesec dana nakon što je prijedlog podnesen), 22. marta 2004. godine (odnosno devet mjeseci nakon što je prijedlog podnesen), 25. maja 2011. godine (odnosno četiri godine i sedam mjeseci nakon što je prijedlog podnesen), 6. decembra 2001. godine (odnosno 15 dana nakon što je prigovor podnesen), 6. oktobra 2010. godine (odnosno dvije godine i deset mjeseci nakon što je prijedlog podnesen) i 6. novembra 2009. godine (odnosno šest mjeseci nakon što je prijedlog podnesen). Nadalje, Općinski sud je o apelantovim prigovorima riješio 16. decembra 2010. godine (odnosno pola godine nakon što je prigovor podnesen), 7. jula 2011. godine (odnosno jedan mjesec nakon što je prigovor podnesen), 20. maja 2009. godine (odnosno pet godina i jedan mjesec nakon što je prigovor podnesen), 25. februara 2014. godine (odnosno dvije godine i sedam mjeseci nakon što je prigovor podnesen), 21. maja 2003. godine (odnosno 20 dana nakon što je prigovor podnesen), 26. maja 2011. godine (odnosno pet mjeseci nakon što je prigovor podnesen) i 31. maja 2013. godine (odnosno tri godine i šest mjeseci nakon što je prigovor podnesen). Odlučujući o apelantovim žalbama protiv rješenja Općinskog suda, kojima su apelantovi prigovori usvojeni, pa se prijedlozi od 18. decembra 2009. godine, 21. novembra 2002. godine, 17. juna 2003. godine, 30. oktobra 2006. godine, 21. novembra 2001. godine, 19. novembra 2007. godine i 23. aprila 2009. godine imaju smatrati tužbama, Kantonalni sud ih je odbio rješenjima od 14. augusta 2014. godine, 22. jula 2014. godine, 3. juna 2015. godine, 2. decembra 2015. godine, 25. januara 2016. godine, 25. januara 2016. godine i 24. februara 2016. godine i potvrdio prvostepena rješenja. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud o apelantovim žalbama odlučivao tri godine i četiri mjeseca, dvije godine i devet mjeseci, četiri godine, jednu godinu i osam mjeseci, 12 godina i tri mjeseca, četiri godine i sedam mjeseci, odnosno dvije godine i osam mjeseci. U trenutku donošenja ove odluke predmetni postupci se nalaze u postupanju pred Odjeljenjem.
79. Očitujući se o dužini predmetnih izvršnih postupaka, Ustavni sud zapaža da su Općinski sud i Kantonalni sud u odgovorima na apelacije kao opravdanje za svoju neaktivnost naveli Plan rješavanja starih predmeta, ukazavši na enormno visok broj predmeta koji se nalaze pred tim sudovima. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova ne opravdava, dok trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan naprimjer recesijom, može se opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi, Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi, Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnih slučajeva, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da su preduzeti određeni koraci na organiziranju rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje po navedenom planu rezultiralo je neokončavanjem predmetnih izvršnih postupaka u periodu više od sedam, devet, deset, 13, 14, odnosno 15 godina. Imajući u vidu navedeno, u okolnostima konkretnih slučajeva Ustavni sud ne može prihvatiti ovakvo objašnjenje kao opravdanje za neokončavanje predmetnih izvršnih postupaka u periodu dužem od sedam, devet, deset, 13, 14, odnosno 15 godina.
80. Iako su u međuvremenu nastupile okolnosti zbog kojih Općinski sud ne može nastaviti započete izvršne postupke, budući da su predmeti upućeni Odjeljenju na rješavanje po tužbama, nesporno je da su do tog trenutka postupci trajali vrlo dugo i da argumenti izneseni u odgovorima na apelacije ne mogu opravdati ovako dugo trajanje predmetnih postupaka.
81. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatira da su u postupcima provedene određene radnje, međutim Ustavni sud nalazi da je redovnim sudovima trebalo duže od sedam, devet, deset, 13, 14, odnosno 15 godina da odluče o pomenutim prijedlozima za izvršenje, a što je sve rezultiralo neokončanjem izvršnih postupaka u višegodišnjem trajanju, pa, shodno tome, Ustavni sud zapaža da se cjelokupni period od 2001. godine (u predmetu broj AP 1503/16), 2002. godine (u predmetu broj AP 4901/14), 2003. godine (u predmetu broj AP 4605/15), 2006. godine (u predmetu broj AP 1095/16), 2007. godine (u predmetu broj AP 1504/16), odnosno 2009. godine (u predmetima br. AP 4685/14 i AP 1923/16) do dana donošenja ove odluke ne može smatrati razumnim u pogledu člana
6. Evropske konvencije.
82. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
83. Iako nije utvrdio odgovornost Odjeljenja za dužinu trajanja postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Odjeljenju da po hitnom postupku donese odluke u apelantovim predmetima, posebno zbog toga što je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijele konačne odluke, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka bila bi dovedena u pitanje.
Pitanje naknade nematerijalne štete
84. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog dužine trajanja izvršnih postupaka. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava i izdavanje naloga Odjeljenju da po hitnom postupku okonča predmetne postupke dovoljna satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
85. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupci pred redovnim sudovima traju sedam, devet, deset, 13, 14, odnosno 15 godina i kada još nisu okončani, iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu su evidentni duži periodi neaktivnosti u postupanju Općinskog suda i Kantonalnog suda, te je neizvjesno kada će predmetni postupci biti okončani, jer primjena Plana za rješavanje starih predmeta rezultira time da svaki novi predmet, dok dođe na red, postaje stari.
86. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka l), 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
87. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman