Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2395/14 (N.M.)
Odluka donesena 15. 02. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Bračna stečevina
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2395/14
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2395/14, rješavajući apelaciju N. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija N. M.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Tešnju u predmetu broj 39 0 P 006887 95 P, koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 39 0 P 006887 14 Gž 2 od 2. decembra 2014. godine.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine apelantici N.
M. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici N. M. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Zeničko-dobojskog kantona da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. N. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja podnijela je 23. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 39 0 P 006887 95 P, a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 P 006887 14 Gž 2 od 2. decembra 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 5. februara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 19. oktobra 2016. godine.
3. Općinski sud je 12. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud 24. oktobra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 30. juna 1995. godine podnijela Općinskom sudu tužbu protiv Dž. M., A. M., N. M., Dž. P. i S. P. (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom je, između ostalog, tražila da se utvrdi zajednički stečena imovina u braku, v.s. 50.000,00 KM.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 39 0 P 006887 95 P od 14. marta 2011. godine.
7. Odlučujući o žalbama apelantice i tuženih, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 39 0 P 006887 11 Gž od 31. oktobra 2011. godine kojim je uvažio žalbe, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
8. Općinski sud je u ponovljenom postupku donio Presudu broj 39 0 P 006887 95 P 2 od 30. juna 2014. godine kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev.
9. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan Presudom tog suda broj 39 0 P 006887 14 Gž 2 od 2. decembra 2014. godine. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je ukratko opisala hronologiju predmetnog postupka, istakavši da se parnična stvar po njezinoj tužbi rješava punih 18 godina i 11 mjeseci od podnošenja tužbe. Apelantica je navela da je starija osoba i slabog zdravstvenog stanja, pa je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da bez odlaganja završi predmetni postupak, te da naloži Vladi Zeničko-dobojskog kantona da joj na ime duševnih boli zbog nedonošenja odluke u razumnom roku za svaku godinu isplati po 500,00 KM, odnosno ukupno 9.000,00 KM za period od 18 godina.
b)Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud je naveo da su tačni apelanticini navodi o trajanju postupka, ali je istakao da je apelantica u posjedu sporne nekretnine, da je predmet vraćen na ponovno odlučivanje 31. oktobra 2011. godine zbog neurednosti tužbe, što je jednako propust apelantice kao i suda, kao i da je apelantica na svakom ročištu nakon ukidanja presude mijenjala tužbeni zahtjev tako da je njezina tužba konačno opredijeljena tek na ročištu za glavnu raspravu održanom 23. maja 2014. godine, čime je, također, doprinijela odugovlačenju postupka. Općinski sud je, također, istakao da apelantici ne pripada pravo na naknadu štete.
12. Kantonalni sud je opisao hronologiju predmetnog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te istakao da apelantici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
17. U konkretnom slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 39 0 P 006887 14 Gž 2 od 2. decembra 2014. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Relevantna načela
22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b)Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud konstatira da je apelantica pokrenula predmetni postupak tužbom od 30. juna 1995. godine, a da je konačna odluka Kantonalnog suda donesena 2. decembra 2014. godine. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 30. juna 1995. godine, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju apelanti ukazuju Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37). Dakle, Ustavni sud će, iako postupak ukupno traje skoro 19 i po godina, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period duži od 18 godina. c)Analiza razumnosti trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju radi se o postupku u kojem je apelantica prema tuženim istakla više tužbenih zahtjeva, kao i da je apelantica u više navrata mijenjala tužbeni zahtjev, iz čega proizlazi da se radi o relativno složenom postupku. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da se radi o predmetu u kojem je apelantica, između ostalog, tražila da se utvrdi zajednički stečena imovina u braku, što ukazuje da je od značaja za apelanticu.
25. S druge strane, analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon 15 godina i osam mjeseci od podnošenja tužbe donio presudu (14. marta 2011. godine). Nakon toga, Kantonalni sud je nakon sedam mjeseci (31. oktobra 2011. godine) donio rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio tom sudu na ponovno suđenje. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u ponovljenom postupku donio presudu nakon dvije godine i sedam mjeseci (30. juna 2014. godine), kao i da je Kantonalni sud nakon pet mjeseci (2. decembra 2014. godine) potvrdio prvostepenu presudu. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud se nije posebno očitovao o navodima o dužini predmetnog postupka, već je samo naveo da apelantici nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku, te predložio da se apelacija odbije kao neosnovana, dok je Općinski sud naveo da je istina da je postupak dugo trajao, ali da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela odugovlačenju postupka. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku s većom efikasnošću preduzimao procesne radnje budući da je odluke donosio u veoma kratkim rokovima, dok je, nasuprot tome, Općinski sud u predmetnom postupku pokazao određenu neefikasnost, imajući u vidu da se predmetni postupak najduže nalazio na rješavanju pred tim sudom, a što je imalo odlučujući utjecaj na ukupnu dužinu postupka, zbog čega Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji odgovornost Općinskog suda za ovako dugo trajanje predmetnog postupka. Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao imati u vidu okolnost na koju je apelantica podsjetila u apelaciji, a koje je morao biti svjestan i prvostepni sud, a to je da se radi o starijoj i bolesnoj osobi, te da je predmet za nju izuzetno značajan, pa je Općinski sud, s obzirom na to, morao biti posebno senzibilan za predmet. Dakle, sagledavši predmetni prvostepeni postupak u svjetlu konkretnih okolnosti i odredbe člana
10. ZPP kojom je propisano da je sud dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog prvostepenog postupka, koji je trajao duže od 18 godina, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Pored toga, Ustavni sud ukazuje da je, prije svega, dužnost suda da osigura vođenje postupka bez odugovlačenja, odnosno za pravni sistem je od ključne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je trajanje postupka duže od 18 godina nerazumno, te da se, s obzirom na ulogu sudova da osiguraju vođenje postupka bez nepotrebnih odugovlačenja, mora njima i pripisati.
27. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanata za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je parnični postupak, u predmetu koji se po zakonu ne smatra hitnim, trajao više od 18 godina, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 2.700,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Zeničko-dobojskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada je parnični postupak, na dvije instance, trajao duže od 18 godina, s tim da je dužini trajanja postupka u najvećoj mjeri doprinio Općinski sud koji nije djelotvorno kontrolirao postupak i nije preduzeo adekvatne mjere za ubrzanje postupka koje su mu bile na raspolaganju prema procesnom zakonu.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman