Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2093/14 (L. D.)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2093/14
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2093/14, rješavajući apelaciju Ljube Dragojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ljube Dragojevića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci i koji je okončan sudskim poravnanjem kod Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 045970 05 Mal od 22. aprila 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ljubo Dragojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 6. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljem tekstu: Osnovni sud), prvo kao izvršni postupak u predmetu broj I-3527/02, a nastavljen kao parnični postupak u predmetu broj 71 0 Mal 045970 05 Mal i koji je okončan sudskim poravnanjem parničnih stranaka na ročištu održanom pred Osnovnim sudom 22. aprila 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 26. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 1. novembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na traženje Ustavnog suda, Osnovni sud je 6. februara 2017. godine dostavio spis broj 71 0 Mal 045970 05 Mal.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. ODP „Zavod za izgradnju“ p.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužitelj) je 29. maja 2002. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodstojne isprave protiv apelanta, kao izvršenika, radi isplate duga u iznosu od 1.342,82 KM, te je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju, broj I-3527/02 od 30. jula 2003. godine, kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
7. Postupajući po apelantovom prigovoru, Osnovni sud je 23. augusta 2005. godine donio zaključak kojim je odgodio izvršenje predmetnog rješenja o izvršenju, te odredio da će se izvršni postupak nastaviti po pravosnažnosti okončanja parničnog postupka, na prijedlog tražitelja izvršenja (tužitelja), ukoliko isti uspije sa tužbom.
8. Postupak u ovoj pravnoj stvari je nastavljen kao parnični postupak i predmet je zaveden i vođen kod Osnovnog suda pod brojem 71 0 Mal 045970 05 Mal.
9. Osnovni sud je rješenjem od 28. januara 2014. godine vratio tužbu tužitelju radi ispravke ili dopune, te je tužitelj u ostavljenom roku dostavio traženo.
10. Osnovni sud je 24. marta i 22. aprila 2014. godine održao pripremna ročišta, te su tužitelj i apelant na ročištu od 22. aprila 2014. godine zaključili sudsko poravnanje kojim se apelant obavezao tužitelju isplatiti iznose od 516,19 KM po osnovu neplaćene stanarine i 516,19 KM po osnovu zakonske zatezne kamate.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te je zbog dužine predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
12. Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, te istaknuo da kako je postupak završen sudskim poravnanjem, tj. slobodno izraženom voljom parničnih stranaka, predmetna apelacije je potpuno neosnovana.
V. Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje
14. Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
15. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je okončan sudskim poravnanjem parničnih stranaka. Ustavni sud zapaža da je apelant sudsko poravnanje pred Osnovnim sudom zaključio 22. aprila 2014. godine, a apelaciju zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, podnio je Ustavnom sudu 6. maja 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Osnovnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je tužitelj 29. maja 2002. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta, te da je Osnovni sud, postupajući po apelantovom prigovoru, stranke uputio na parnični postupak, a predmetno izvršenje odgodio do okončanja predmetnog parničnog postupka. U toku parničnog postupka tužitelj i apelant su, na pripremnom ročištu održanom 22. aprila 2014. godine, sklopili sudsko poravnanje, kojim je okončan predmetni postupak. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja postupka jeste period od gotovo 12 godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji je pokrenut kao izvršni postupak, a koji je nastavljen u parničnom postupku, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
26. Posmatrajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je tužitelj 29. maja 2002. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave i da je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju godinu dana kasnije, te postupajući po apelantovom prigovoru dvije godine kasnije stranke uputio na parnični postupak, a predmetno izvršenje odgodio do okončanja parničnog postupka. Osnovni sud je u parničnom postupku prvu procesnu radnju preduzeo 28. januara 2014. godine, kada je vratio tužitelju tužbu radi ispravke ili dopune, nakon čega je održao pripremna ročišta, te su stranke na zapisnik na ročištu održanom 22. aprila 2014. godine, zaključile sudsko poravnanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je predmetni postupak nastavljen po odredbama Zakona o parničnom postupku, prvu procesnu radnju u cilju daljeg nastavka i vođenja predmetnog postupka, preduzeo 28. januara 2014. godine vraćanjem tužbe tužitelju na ispravku ili dopunu. Osnovni sud, dakle, u vremenskom periodu od gotovo osam i po godina u predmetnom parničnom postupku nije preduzeo niti jednu procesnu radnju u cilju njegovog okončanja, a cijeli postupak okončan je sudskim poravnanjem nakon skoro 12 godina. Pri tome Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje, odnosno razlog za dužinu trajanja predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je apelant u predmetnom postupku bio izvršenik a zatim i dužnik te da je postupak okončan sudskim poravnanjem. S obzirom na navedeno, očito je da je apelant mogao imati aktivniju ulogu u predmetnom postupku pa kod suda ili vansudski postići sa tražiteljem izvršenja odnosno tužiteljem poravnanje koje je u konačnici i postigao. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za vlastitu neaktivnost u dugom vremenskom periodu u predmetnom postupku, iako je i apelant svojom neaktivnošću i mogućnošću da kao dužnik svoju obavezu prije okonča poravnanjem koje je u konačnici postigao sa povjeriteljem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju ipak došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
28. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U konkretnom slučaju Ustavni sud uočava da je tužitelj, tada tražitelj izvršenja, podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodstojne isprave protiv apelanta kao izvršenika, radi toga što apelant nije plaćao naknadu na ime stanarine. Sud je donio rješenje o izvršenju na koje je apelant izjavio prigovor, koji je usvojen i predmet je nastavljen kao parnični postupak. Tokom tog postupka tužitelj i apelant postigli su sporazum, te predložili sudsko poravnanje kojim se apelant obavezao tužitelju isplatiti iznose od 516,19 KM po osnovu neplaćene stanarine i 516,19 KM po osnovu zakonske zatezne kamate. Ustavni sud je prethodno utvrdio da je postupak trajao gotovo 12 godina (najprije kao izvršni postupak, a zatim kao parnični postupak), u kojem je apelant na kraju kao dužnik dobrovoljno prihvatio izmirenje duga što je mogao učiniti znatno ranije. Ustavni sud ponavlja da naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Imajući u vidu prethodno navedene okolnosti ovog predmeta Ustavni sud smatra da ovo nije poseban slučaj kršenja zagrantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda te da bi dosuđivanje naknade nematerijalne štete u okolnostima konkretnog slučaja bilo suprotno suštini ovog instituta. Stoga Ustavni sud smatra da činjenica da je predmetni postupak okončan i da je utvrđeno kršenje apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku dovoljna satisfakcija apelantu.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «suđenje u razumnom roku» iako je i apelant svojim ponašanjem doprinio takvoj dužini postupka jer je kao dužnik poravnanje koje je u konačnici postigao sa tužiteljem mogao postići znatno ranije, jer je Osnovnom sudu bilo potrebno gotovo 12 godina da bi okončao predmetni postupak, a u odgovoru na apelaciju nije dao bilo kakvo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka, koji je prvobitno vođen kao izvršni postupak, a okončan kao parnični.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman