Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-171/17 (S. K.,A. L. i D. M.)

Odluka donesena 15. 02. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-171/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-171/17, rješavajući apelaciju Salmira Kaplana, Ahmeta Ljubovića i Demira Mahmutćehajića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Salmira Kaplana, Ahmeta Ljubovića i Demira Mahmutćehajića podnesene protiv:

- rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 024062 16 Iž od 28. decembra 2016. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-5-1128/16 od 14. decembra 2016.

godine;

- rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 024063 16 Iž od 28. decembra 2016. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-5-1130/16 od 14. decembra 2016.

godine; i

- rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 024061 16 Iž od 28. decembra 2016. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine broj 05-1-07-5-1129/16 od 14. decembra 2016.

godine;

zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Salmir Kaplan (u daljnjem tekstu: apelant S.K.), Ahmet Ljubović (u daljnjem tekstu: apelant A.LJ.) i Demir Mahmutćehajić (u daljnjem tekstu: apelant D.M.), svi iz Stoca, podnijeli su 16. januara 2017. godine pojedinačne apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 Iž 024062 16 Iž od 28. decembra 2016. godine i Odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK BiH) broj 05-1-07-5-1128/16 od 14. decembra 2016. godine; rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 024063 16 Iž od 28. decembra 2016. godine i Odluke CIK BiH broj 05-1-07-5-1130/16 od 14. decembra 2016. godine; i rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 024061 16 Iž od 28. decembra 2016. godine i Odluke CIK BiH broj 05-1-07-5-1129/16 od 14. decembra 2016. godine. Ove apelacije su zavedene pod br. AP-171/17, AP-172/17 i AP-173/17.

2. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istom ili sličnom činjeničnom osnovu i istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1). Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-171/17.

3. Odlukama CIK BiH br. 05-1-07-5-1128/16, 05-1-07-5-1130/16 i 05-1-07-5-1129/16, sve od 14. decembra 2016. godine, utvrđeno je da su politički subjekti „Za bolji Stolac (koalicija SDA- Stranka demokratske akcije i Savez za bolju budućnost BiH – Fahrudin Radončič)“ (u daljnjem tekstu: politički subjekt „Za bolji Stolac“) i „Inicijativa za Stolac (koalicija Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i Građanski savez)“ (u daljnjem tekstu: politički subjekt „Inicijativa za Stolac“) odgovorni za kršenje Izbornog zakona Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16; u daljnjem tekstu: Izborni zakon) na dan provođenja Lokalnih izbora 2016. godine, koje su počinili apelant S.K. kao kandidat političkog subjekta „Za bolji Stolac“ za načelnika Općine Stolac, a apelanti A.LJ. i D.M. kao kandidati političkog subjekta „Inicijativa za Stolac“ za Općinsko vijeće Stolac.

4. Zbog postupanja suprotnog odredbama čl. 7.4. stav (1) tačka 5. i 7.3. stav (1) tačka 7. Izbornog zakona, političkom subjektu „Za bolji Stolac“ izrečena je novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM, a političkom subjektu „Inicijativa za Stolac“ novčana kazna u iznosu od po 5.000,00 KM (u dva navedena rješenja). Imena kandidata političkog subjekta „Za bolji Stolac“, apelanta S.K, te kandidata političkog subjekta „Inicijativa za Stolac, apelanata A.LJ. i D.M., uklonjena su sa liste ovih političkih subjekata, jer je utvrđena njihova lična odgovornost za povrede Izbornog zakona. Također, utvrđeno je da su svi apelanti, kao kandidati navedenih političkih subjekata, odgovorni za kršenje odredaba čl. 7.4. stav (1) tačka 5. i 7.3. stav (1) tačka 7. Izbornog zakona, pa im je na osnovu čl. 6.7. stav (1) i 19.9. stav 4. Izbornog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od po 5.000,00 KM.

5. Sud BiH je, odlučujući o žalbama koje su izjavili politički subjekti „Za bolji Stolac“ i „Inicijativa za Stolac“, donio osporena rješenja br. S1 3 Iž 024062 16 Iž, S1 3 Iž 024063 16 Iž i S1 3 Iž 024061 16 Iž, sve od 28. decembra 2016. godine, kojima je sve žalbe odbio. Apelanti nisu izjavljivali žalbe Sudu BiH protiv rješenja CIK BiH kojima su i oni sankcionisni.

6. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama prekršena sljedeća prava: pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava BiH, člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo da se ne bude suđen ili kažnjen dvaput po istom predmetu iz člana 4. Protokola broj 7, te prava iz člana 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (pravo na sudjelovanje u javnim poslovima, te pravo da bira i bude biran na fer izborima), člana 21. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima (pravo na sudjelovanje u javnim poslovima neposredno ili preko izabranih predstavnika), te iz člana 1, 2, i 5.(c)-učešće na izborima.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.

8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. [...] (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

[...]

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud konstatuje da, prema odredbi člana 6.6 Izbornog zakona, CIK BiH ima prvostepenu nadležnost za odlučivanje po prigovorima uloženim, između ostalog i zbog povrede iz člana 7.3 stav (1) tačka 3) i 7), člana 7.3 stav (2) i člana 7.4 stav (1) tačka 3) toga zakona, za koje je utvrđena odgovornost apelanata u konkretnom slučaju. Dalje, članom 6.9 stav 1) Izbornog zakona je propisano da je Apelacioni odjel Suda BiH nadležan da rješava po žalbama na odluke Centralne izborne komisije BiH. Također, Ustavni sud zapaža da su apelantima uručene osporene odluke CIK BiH sa pravnom poukom da je protiv tih odluka dozvoljena žalba „Apelacionom vijeću [Suda BiH] u roku od dva dana od dana prijema ove odluke“, te da se žalba podnosi preko CIK BiH u skladu sa članom 6.6. stav (2) Izbornog zakona. Odluke CIK BiH su nesporno dostavljene apelantima i političkim subjektima „Za bolji Stolac“ i „Inicijativa za Stolac“.

11. Dalje, Ustavni sud konstatuje da su samo navedeni politički subjekti izjavili žalbe Apelacionom odjeljenju Suda BiH, dok apelanti nisu izjavljivali žalbe protiv odluka CIK BiH kojima su uklonjeni sa izbornih listi i novčano kažnjeni. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da žalba Sudu BiH nesumnjivo predstavlja djelotvoran pravni lijek propisan zakonom. Ovo je vidljivo kako iz navedenih odredaba Izbornog zakona, tako i iz dosadašnje prakse Suda BiH koja je bila predmetom ispitivanja pred Ustavnim sudom u drugim predmetima. Npr. u predmetu broj AP- 3804/08 Ustavni sud je razmatrao apelaciju apelanta V.P. protiv rješenja Suda BiH kojim je njegova žalba protiv odluke CIK BiH (kojom je bio uklonjen sa liste političke stranke) bila odbijena kao neosnovana; ili u predmetu AP 5745/10 u kojem je Ustavni sud razmatrao apelaciju apelanta M.A. protiv rješenja Suda BiH kojom je njegova odluka protiv odluke CIK BiH (kojom je bio novčano kažnjen) također bila odbijena kao neosnovana (vidi, Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP- 3804/08 od 15. juna 2010. godine i AP-5745/10 od 10. aprila 2014. godine, dostupne na stranici Ustavnog suda: www.ccbh.ba). Dakle apelanti su imali i de jure i de facto mogućnost da se žalbom obrate Sudu BiH, ali tu mogućnost nisu iskoristili, niti su u apelaciji pokušali obrazložiti zbog čega to nisu uradili. Također, apelanti nisu osporili da zakonom propisana žalba Sudu BiH ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, u kom slučaju bi na njima bio teret dokazivanja te tvrdnje.

12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, zbog čega se apelacije ne mogu razmatrati.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-171/17 (S. K.,A. L. i D. M.) | Sudska praksa | Aktio