Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4953/16 (D. K. i Conrast d.o.o. Novi Travnik)
Odluka donesena 28. 02. 2017.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4953/16
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 02. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-4953/16, rješavajući zahtjev Dobroslava Kajića i Contrast d.o.o. Novi Travnik za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Dobroslava Kajića i Contrast d.o.o. Novi Travnik za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Dobroslav Kajić i Contrast d.o.o. Novi Travnik (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Novog Travnika, podnijeli su 20. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 I 089819 14 I od 13. oktobra 2016. godine kojim je dozvoljen nastavak provođenja izvršnih radnji određenih rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine. Apelanti su također predložili donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „odložio provođenje izvršnih radnji do donošenja odluke o apelaciji“.
2. Ustavni sud je odlukom o privremenoj mjeri broj AP-4953/16 od 1. februara 2017. godine odbio zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere.
3. Podneskom od 9. februara 2017. godine apelanti su predložili Ustavnom sudu da preispita odluku kojom je odbijen zahtjev za donošenje privremene mjere i da zbog postojanja nove činjenice donese privremenu mjeru kojom će zahtjev usvojiti „do rješavanja pitanja ustavnosti odluke Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 28 0 I 052479 16 Spp od 5. decembra 2016. godine“.
4. Hypo alpe adria bank dd Mostar (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) podnio je 18. jula 2005. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanata kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja v.sp. 154.598,83 KM sa zateznim kamatama na osnovu sporazuma stranaka o osiguranju novčanog potraživanja, kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama u vlasništvu apelanata. Također je određeno i izvršenje na pokretnim stvarima apelanata zapljenom, procjenom i prodajom stvari opisanih u rješenju, radi osiguranja novčanog potraživanja tražioca izvršenja po osnovu Ugovora o dugoročnom kreditu od 28. novembra 2000. godine u iznosu od 142.000,00 KM sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka.
5. Na prijedlog tražioca izvršenja, Općinski sud je donio rješenje o izvršenju broj I-944/05 od 30. novembra 2005. godine, kojim je određeno predloženo izvršenje na založenim nekretninama u vlasništvu apelanata kao izvršenika. Rješenje je postalo pravosnažno 14. juna 2007. godine.
6. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 12. maja 2008. godine određeno je ročište za javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika, radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 140.000,00 KM. Na ročištu nije bilo ponuđača pa je ono ponovljeno 23. juna 2008. godine.
7. Zaključkom Općinskog suda broj I-944/05 od 23. juna 2008. godine određeno je da će se drugo ročište za javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika održati 21. avgusta 2008. godine. Kako ni na tom ročištu nije bilo ponuđača, ponovo je određeno da će se ročište za drugu prodaju nekretnina održati 18. septembra 2008. godine.
8. Zaključkom Općinskog suda broj I.944/05 od 19. septembra 2008. godine, treća osoba D.K. je upućena da pokrene parnični postupak radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na nekretninama apelanata kao izvršenika (bliže označenim u izreci rješenja).
9. Rješenjem Općinskog suda o privremenoj mjeri broj 51 0 V 014662 08 V od 2. oktobra 2008. godine odloženo je izvršenje u predmetu broj I.944/05 do okončanja parničnog postupka i donošenja odluke o tužbi treće osobe D.K.
10. Presudom Općinskog suda broj 51 0 P 014914 08 P od 30. decembra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 014914 10 Gž od 13. aprila 2011. godine, odbijen je tužbeni zahtjev treće osobe D.K. radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na nekretninama apelanata kao izvršenika.
11. Tražitelj izvršenja je 13. jula 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za nastavak započetog izvršnog postupka protiv apelanata.
12. Zaključkom Općinskog suda broj 51 0 I 089819 14 I od 13. oktobra 2016. godine je određeno da će se ročište za treću javnu prodaju nekretnina apelanata kao izvršenika održati 30. novembra 2016. godine.
13. Apelanti smatraju da su im osporenim zaključkom, kao i prethodnim kojima je u nekoliko navrata zakazivana javna prodaja nekretnina radi namirenja tražioca izvršenja, povrijeđena prava iz čl. II/3. f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Navedene povrede obrazlažu nepravilnim postupanjem suda u konkretnom postupku smatrajući da je sud bio u obavezi postupak obustaviti, budući da su ročišta za javnu prodaju nekretnina zakazivana nekoliko puta, ali bezuspješno. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelanti su detaljno opisali postupanje Općinskog suda u konkretnom izvršnom postupku smatrajući ga nezakonitim, pozivajući se pri tom na stav Ustavnog suda izražen u Odluci broj AP-681/10 iz kog po mišljenju apelanata proizlazi zaključak da je predmetni postupak trebalo obustaviti.
14. Podneskom od 9. februara 2017. godine apelanti su ukazali na novu činjenicu za koju nisu znali prilikom podnošenja apelacije a tiče se, kako su naveli „skandaloznog pravnog shvatanja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) iz odluke broj 28 0 I 052479 16 Spp od 5. decembra 2016. godine“, prema kojem se prodaja nekretnine treba smatrati neuspjelom i u slučaju kada na ročištu za javnu prodaju ne pristupi nijedan ponuđač, jer to znači da za ponuđenu cijenu nema zainteresiranih kupaca. Ovakvim pravnim shvatanjem, Vrhovni sud po mišljenju apelanata želi preuzeti ulogu zakonodavca, koje je kako smatraju, u suprotnosti s odredbama Zakona o izvršnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZIP). Stoga je predloženo da Ustavni sud usvoji privremenu mjeru kojom će se do „rješavanja postupka u vezi s pitanjem ustavnosti odluke Vrhovnog suda“ obustaviti postupak izvršenja u konkretnoj pravnoj stvari.
15. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
16. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
17. U odluci broj AP-4951/16 od 1. februara 2017. godine kojom je odbijen zahtjev apelanaat za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je podsjetio da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga je ocijenjeno da zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. S tim u vezi je zaključeno da su apelanti svoj zahtjev za donošenje privremene mjere u suštini zasnovali na navodima o kršenju ustavnih prava tokom postupka u kojem je donesen osporeni zaključak, što u okolnostima konkretnog slučaja ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere.
18. U vezi navoda istaknutih u zahtjevu za „preispitivanje odluke o privremenoj mjeri“ od 9. februara 2017. godine, Ustavni sud zapaža da apelanti zahtjev obrazlažu tvrdnjama o postojanju nove činjenice, konkretno pravnog shvatanja iz odluke Vrhovnog suda koje je po njihovom mišljenju u suprotnosti s odredbama ZIP-a, iz čega proizilazi da se ova tvrdnja tiče merituma apelacije a ne razloga za privremenu mjeru. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ističe da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni razloge koji se suštinski ne odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu da apelanti pored navoda koji se tiču merituma spora, koje Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije, nisu ponudili argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost djelovanja Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja, ništa ne ukazuje da bi donošenje privremene mjere bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje odredba člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
19. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
20. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman