Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3775/14 (B. H.)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Propisano zakonom
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3775/14

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3775/14, rješavajući apelaciju Branka Hrvaćanina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Branka Hrvaćanina podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 005218 14 Uvp 2 od 5. juna 2014. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 U 005218 10 U od 15. novembra 2011. godine i Rješenja Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske broj 07.041/034-1895/09 od 15. juna 2009. godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Branko Hrvaćanin (u daljem tekstu: apelant), iz Banje Luke, koga zastupa Vladimir Raosavljević, advokat iz Banje Luke, podnio je 13. augusta 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 005218 14 Uvp 2 od 5. juna 2014. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 005218 10 U od 15. novembra 2011. godine i Rješenja Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske (u daljem tekstu: Ministarstvo) broj 07.041/034-1895/09 od 15. juna 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

1. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog i Vrhovnog suda, te Ministarstva i Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci (u daljem tekstu: Medicinski fakultet) zatraženo je 16. novembra 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

2. Okružni sud je 2. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, Vrhovni sud 30. januara 2017. godine, Ministarstvo također 30. januara 2017. godine, a Medicinski fakultet 27. januara 2017. godine.

III. Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem dekana Medicinskog fakulteta broj 3360/06 od 12. jula 2006. godine apelantu je poništen upis i ocjene na Medicinskom fakultetu, odsjek Stomatologija. Stavom II istog rješenja je, također, poništena Odluka Nastavno-naučnog vijeća Medicinskog fakulteta broj 05-228/02 od 4. jula 2002. godine, o apelantovom izboru u zvanje asistenta na predmetu „Ortopedija vilica“. Stavom III istog rješenja je utvrđeno da se iz nastavnog procesa isključuje apelant, tako što mu se otkazuje ugovor o radu s danom donošenja rješenja.

5. Rješenjem Republičkog prosvjetnog inspektora broj 6-07-1533/06-3 od 13. juna 2006. godine naređeno je Medicinskom fakultetu da odmah po prijemu ovog rješenja apelantu poništi upis i ocjene na Medicinskom fakultetu - Odsjek Stomatologija i poništi odluku o apelantovom izboru na predmetu „Ortopedija vilica“ i istog isključi iz nastavnog procesa.

6. Rješenjem Ministarstva broj 07.1-2903/06 od 10. jula 2006. godine je odbijen kao neosnovan apelantov prigovor, izjavljen na Rješenje republičkog prosvjetnog inspektora broj 6-07- 1533/06-3 od 13. juna 2006. godine.

7. Presudom Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 687 od 22. oktobra 2007. godine apelantova tužba, u dijelu kojim se osporava Rješenje tuženog Ministarstva broj 07.1 2903/06 od 10. jula 2006. godine, je uvažena i osporeni akt poništen. Stavom II dispozitiva iste presude apelantova tužba, u dijelu kojim se osporava Rješenje republičkog prosvjetnog inspektora broj 6-07-1533/06-3 od 13. juna 2006. godine, je odbačena.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je republički prosvjetni inspektor 26. maja 2006. godine (zapisnik broj 6-07-1533/06-2) i 10. jula 2006. godine (zapisnik broj 6-07-1533/06-4) izvršio inspekcijski pregled na Medicinskom fakultetu, u prisustvu dr. Slobodana Bilbije, dekana fakulteta, a bez apelantovog prisustva, kada je utvrđeno, a na osnovu uvida u matičnu knjigu broj 3984/93, da se apelant upisao na isti fakultet, smjer Opšte medicine, u školskoj 1993/94. godini na osnovu svjedočanstva o završenoj srednjoj medicinskoj školi. Nadalje je utvrđeno da se u školskoj 1994/95. godini apelant prepisao s Odsjeka opšte medicine na Odsjek stomatologije, da je na osnovu uvida u matičnu knjigu broj 82/95 i u personalni dosije studenta utvrđeno da je položio 33 ispita, kada je na njegov zahtjev ispisan i nastavio školovanje na Medicinskom fakultetu na studijskoj grupi Stomatologije, i isti fakultet završio 2. marta 2002. godine. Također, iz dokumentacije spisa proizlazi, prema dopisu Medicinsko-tehnološke i građevinske škole iz Prijedora broj 486/06 od 17. maja 2006. godine, da je apelant upisan kao vanredni učenik u školskoj 1999/2000. godini na osnovu svjedočanstva o završenoj trećoj godini Zubotehničke škole iz Sarajeva, zbog čega je polagao razliku predmeta za I, II i III razred, a IV razred je polagao u decembarskom ispitnom roku, dok je maturski ispit položio 18. februara 2000. godine. Rješenjem republičkog prosvjetnog inspektora broj 6-07-1533/06-3 od 13. juna 2006. godine naređeno je zainteresiranom licu da odmah po prijemu rješenja poništi upis i ocjene na Medicinskom fakultetu, Odsjek stomatologije, za apelanta i da poništi odluku o apelantovom izboru u zvanje asistenta na predmetu „Ortopedija vilica“ i istog isključi iz nastavnog procesa.

9. Iz navedenog utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da apelant nije bio prisutan prilikom inspekcijskih pregleda na Medicinskom fakultetu 26. maja 2006. godine i 10. jula 2006. godine, kada je vršena provjera valjanosti apelantovog upisa na Medicinski fakultet, smjer Opšte medicine, u školskoj 1993/94. godini, odnosno kada se raspravljalo o ostvarivanju apelantovog prava. Ta mogućnost mu nije data ni naknadno, što znači da prvostepeni organ nije postupio prema navedenim zakonskim odredbama i nije omogućio apelantu da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje smatra bitnim i na kojima zasniva ostvarivanje i zaštitu svojih prava i pravnih interesa, što u tužbi osnovano ističe. Slijedom toga, po ocjeni Okružnog suda, tuženi organ nije pravilno postupio kada je osporenim aktom odbio apelantov prigovor na prvostepeno rješenje, što znači da je apelantova tužba osnovana, jer su ostvareni razlozi iz člana 10. tač. 2. i 4. Zakona o upravnom sporu (u daljem tekstu: ZUS), pa je Okružni sud tužbu uvažio i osporeni akt poništio na osnovu ovlašćenja iz člana 31. st. 1. i 2. istog zakona. Kako je zaključeno, tuženi je u smislu člana

50. ZUS-a u obavezi da odmah, a najdalje u roku od 30 dana računajući od dana prijema ove presude, donese novi akt pridržavajući se pravnog shvatanja suda i primjedbi suda u pogledu postupka.

10. Rješenjem Ministarstva broj 07.1-2720-1/07 od 12. decembra 2007. godine apelantov prigovor, izjavljen na Rješenje republičkog prosvjetnog inspektora broj 6-07-1533/06 od 13. juna 2006. godine, je uvažen i taj akt poništen, a predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

11. Rješenjem Medicinskog fakulteta broj 01-58/08 od 5. februara 2008. godine apelant je vraćen u nastavni proces na Medicinskom fakultetu, Odsjek stomatologija, Katedra za ortopediju vilica, sa 6. februarom 2008. godine.

12. Rješenjem Republičke prosvjetne inspekcije broj 26.1.120/616-5533-5/08 od 11. februara 2009. godine, naloženo je Univerzitetu u Banjoj Luci da otkloni nedostatke utvrđene inspekcijskim pregledom, i to: 1) poništi upis i ocjene na Medicinskom fakultetu za apelanta, i 2) poništi Odluku broj 05-228/02 od 4. jula 2002. godine o apelantovom izboru u zvanje asistenta na predmetu Ortopedija vilica i apelanta isključi iz nastavnog procesa.

13. Rješenjem Ministarstva broj 07.041/034-1895/09 od 15. juna 2009. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Univerziteta u Banjoj Luci i apelanta protiv Rješenja Republičke prosvjetne inspekcije broj 26.1.120/616-5533-5/08 od 11. februara 2009. godine.

14. Kako navodi Ministarstvo, nesporno je utvrđeno da apelant prilikom upisa na fakultet nije imao završenu srednju zubozdravstvenu školu i da je upisan u prvu godinu osnovnih studija na osnovu svjedočanstva o završenom prvom, drugom i trećem razredu srednje medicinske škole, stoga je upis u prvu godinu studija izvršen suprotno odredbama člana 26. Zakona o univerzitetu („Službeni glasnik RS“ broj 12/93), koji je bio na snazi u vrijeme apelantovog upisa. Tim zakonskim odredbama je propisano da se na prvu godinu osnovnih studija može upisati lice koje ima srednje obrazovanje utvrđeno članom 28. Statuta Medicinskog fakulteta, u kome je propisano da se u prvu godinu osnovnih studija na fakultet može upisati lice koje ima završenu gimnaziju, srednju medicinsku i zubotehničku školu ili drugo srednje obrazovanje u četvorogodišnjem trajanju, a uz obavezno položen latinski jezik. Prvostepeni organ je utvrdio da je u periodu od 26. maja 2006. godine do 10. jula 2006. godine u matičnoj knjizi dopisano da je apelant upisan na fakultet na osnovu svjedočanstva Ugostiteljsko-turističke škole Zenica i Medicinske škole Prijedor. Nesporno je, a što i apelant u svojoj izjavi navodi, da prilikom upisa na fakultet nije dostavio diplomu o završenoj srednjoj stručnoj Ugostiteljsko-turističkoj školi. Uvidom u svjedočanstva i diplomu o završenoj srednjoj stručnoj Ugostiteljsko-turističkoj školi u Zenici se vidi da je apelant prvi, drugi i četvrti razred završio s dovoljnim uspjehom, treći razred s dobrim uspjehom, a da je fiziku, hemiju i biologiju imao samo u prvom i drugom razredu.

15. Nadalje, odredbama člana 74. stav 1. Zakona o univerzitetu je propisano da kandidat, koji konkuriše za upis u prvu godinu osnovnih studija, polaže kvalifikacioni ispit. Pravo rangiranja ima kandidat koji je postigao određeni broj bodova na kvalifikacionom ispitu, a stavom 2. navedenog člana je propisano da se redoslijed kandidata za upis u prvu godinu studija utvrđuje na osnovu rezultata postignutih na kvalifikacionom ispitu i općeg uspjeha postignutog u srednjem obrazovanju, dok je članom 31. stav 1. Statuta propisano da kandidat koji konkuriše za upis u prvu godinu osnovnih studija polaže kvalifikacioni ispit iz hemije, fizike i biologije. Kako zaključuje Ministarstvo, iz navedenog se vidi i da je apelantov upis na Medicinski fakultet izvršen suprotno odredbama Zakona o univerzitetu i Statuta Medicinskog fakulteta.

16. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 005218 10 U od 15. novembra 2011. godine, apelantova tužba u upravnom sporu protiv Rješenja Ministarstva broj 07.041/034-1895/09 od 15. juna 2009. godine, u predmetu vršenja inspekcijskog nadzora nad primjenom Zakona o visokom obrazovanju, je odbijena kao neosnovana. Okružni sud smatra da je osporeni akt pravilan i zakonit, a apelant s prigovorima sadržanim u tužbi ničim ozbiljnim ne dovodi u pitanje tu pravilnost i zakonitost.

17. Kako navodi Okružni sud, neosnovano se u tužbi navodi da obrazloženje pobijanog rješenja nema uporište u zakonu, a iz razloga što je članom 26. Zakona o univerzitetu („Službeni glasnik RS“ broj 12/93), koji je važio u vrijeme apelantovog upisa, propisano da se u prvu godinu osnovnih studija na visokoškolsku ustanovu može upisati lice koje ima srednje obrazovanje, utvrđeno statutom. Članom 28. Statuta Medicinskog fakulteta, a koji je bio na snazi u vrijeme apelantovog upisa, propisano je da se u prvu godinu osnovnih studija mogu upisati lica koja imaju završenu gimnaziju, medicinsku i zubotehničku školu, ili drugo srednje obrazovanje u četvorogodišnjem trajanju, a uz obavezno položen latinski jezik. Dalje se navodi da je nesporno prvostepeni organ utvrdio da je u periodu kontrole, i to 26. maja 2006. godine, dopisano da je apelant upisan na osnovu svjedočanstva Ugostiteljsko-turističke škole Zenica i Medicinske škole Prijedor. Osim toga, iz dokumentacije u spisu predmeta nesporno proizlazi da je, prilikom upisa u školskoj 1993/94. godini na fakultet, apelant imao samo završenu Srednju ugostiteljsko-turističku školu u četvorogodišnjem trajanju, jer se iz diplome, koja je izdata 25. maja 1992. godine, to utvrđuje, a Medicinsku školu u Prijedoru završio je tek 2000. godine. Neosnovano se u tužbi navodi da je tuženi utvrdio da je apelant fakultet upisao 1992/93. godine, iz razloga što se tim navodima u osporenom aktu interpretiraju apelantove izjave koji je u svojoj izjavi, datoj na zapisnik 28. februara 2008. godine, naveo da je ispunjavao uvjete prilikom upisa u prvu godinu Medicinskog fakulteta školske 1992/93. godine, te to potvrdio dva puta, koji je zapisnik lično potpisao u prisustvu svog punomoćnika, a potpisao ga je i punomoćnik pred republičkim prosvjetnim inspektorom, pa sud konstatira tačnost navoda u prvostepenom rješenju i obrazloženju osporenog akta.

18. Kako je apelant završio samo tu školu u momentu upisa na fakultet u školskoj 1993/94. godini, a uz utvrđenje da nikad nije završio četvrti razred, ni položio završni ispit srednje Zubozdravstvene škole u Sarajevu, te da je Medicinsko-tehnološku i građevinsku školu u Prijedoru upisao tek 21. augusta 1999. godine, a na osnovu završenog I, II i III razreda Zubotehničke škole u Sarajevu, i da je tu školu u Prijedoru završio 18. februara 2000. godine, jasno je da nije imao uvjete za upis shodno članu 28. Statuta Medicinskog fakulteta, odnosno članu 26. Zakona o univerzitetu. Na drugačiju odluku nisu od uticaja tvrdnje da mu nije poznato šta sve piše u matičnoj knjizi i ko je odgovoran za takav upis, jer apelant mora steći uvjet za upis, a apelant tokom čitavog upravnog postupka nije dokazao drugačije činjenično stanje od onog utvrđenog prvostepenim rješenjem, odnosno potvrđenog osporenim aktom. U odnosu na takvo utvrđenje, nije od posebnog značaja da li se polagao prijemni ispit prilikom upisa na fakultet, jer apelant nije imao uvjete za upis. Apelant navodi da mu je dozvoljeno da se poslije završene prve godine Medicinskog fakulteta opšteg smjera prepiše na Odsjek stomatologije, koji je otvoren 1994/95. godine, po odobrenju dekana, a da mu nije poznato da li je to bilo u nadležnosti nekog drugog organa, odnosno Naučno-nastavnog vijeća Fakulteta, niti je to morao znati, koje navode sud odbija kao neosnovane. Ovo iz razloga što je prvosetpeni organ utvrdio da je apelantu upis na Odsjek stomatologije izvršen suprotno članu 37. stav 2. Statuta, a za prepis je bila potrebna odluka, koju donosi Nastavno-naučno vijeće fakulteta.

19. Nadalje, neosnovani su i navodi da se nelogičnost odluka prvostepenog i tuženog organa sastoje u tome da se ne poništava apelantova diploma, a poništavaju se ispiti. Apelant nije stekao diplomu visokoškolske ustanove na Medicinskom fakultetu, stoga se prvostepenim rješenjem i nije moglo naložiti fakultetu da takvu diplomu poništi, ali je apelant izvršio upis, bez da je ispunio uvjete za upis na fakultet, pa je pravilna odluka prosvjetnog inspektora. Na kraju, po mišljenju Okružnog suda, nema osnova u tužbenim prigovorima da prvostepeni organ nije imao ovlašćenje narediti fakultetu da poništi radnje, koje je izvršio suprotno Zakonu o univerzitetu, odnosno Statutu visokoškolske ustanove. Naime, republički prosvjetni inspektor postupa u okviru svojih ovlašćenja utvrđenih zakonom, a članom 27. stav 1. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj („Službeni glasnik RS“ br. 113/05 i 1/08), koji je važio u vrijeme izvršene kontrole, propisano je da kada inspektor utvrdi da je povrijeđen zakon, ili drugi propis, ima obavezu da naredi preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji radi otklanjana utvrđenih nepravilnosti, pa shodno mogućnosti da donese rješenje u smislu člana 28. stav 1. istog zakona, to se i u preostalom dijelu navodi tužbe ukazuju neosnovanim, a osporeni akt pravilnim i zakonitim. Zbog svega izloženog, Okružni sud je tužbu odbio kao neosnovanu, jer nisu ispunjeni uvjeti iz člana 10. ZUS-a, a na osnovu ovlašćenja iz člana 31. stav 1. i 2. istog zakona.

20. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 broj 11 0 U 005218 14 Uvp 2 od 5. juna 2014. godine, zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 11 0 U 005218 10 U od 15. novembra 2011. godine, u predmetu inspekcijskog nadzora, je odbijen kao neosnovan. Po ocjeni Vrhovnog suda, s obzirom na činjenice koje su utvrđene u provedenom postupku, a koje apelant nije osnovano osporio, na nesumnjiv način je utvrđeno da apelant nije imao zakonom propisane uvjete za upis na Medicinski fakultet, da se na zakonit način nije prepisao na Odsjek stomatologije tog fakulteta, kao i da se na zakonit način nije prepisao na Stomatološki fakultet u Nišu. Na traženje Okružnog tužilaštva, republički prosvjetni inspektor je 4. novembra 2008. godine izvršio uvid u matičnu knjigu upisanih studenata i u apelantov studentski dosije, te je utvrdio da u studentskom dosijeu nema uvjerenja o položenim ispitima, da za neke ispite ne postoje upisani podaci o tome kada je i u kojem semestru predmet slušan, datum polaganja ispita, kao da su neki ispiti odnosno ocjene brisani korekturnim lakom, a što je sve konstatirano u zapisniku koji je sačinjen nakon te vanredne kontrole (zapisnik broj 26.1.120/616-5533/08 od 4. novembra 2008. godine). Navedene činjenice apelant nije osporio odgovarajućim dokazima, pa je pravilan zaključak upravnih organa i suda da apelant nije dokazao suprotno od onog što je utvrdio republički prosvjetni inspektor, koji je donio prvostepeno rješenje pravilnom primjenom odredaba člana 28. stav 1. i člana 83b stav 1. alineje 2., 3. i 4. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj.

21. Prema mišljenju Vrhovnog suda, ne stoje apelantovi prigovori da mu je onemogućeno pravo na rad i da nema osnova da se poništi diploma doktora stomatologije, jer se predmet inspekcijskog nadzora i nalaganje mjera određenih u dispozitivu prvostepenog rješenja ne odnose na poništenje diplome, koja i nije stečena na Medicinskom fakultetu, već se odnose na utvrđene nedostatke i nepravilnosti utvrđene na osnovu podataka iz matične knjige upisanih studenata na Medicinskom fakultetu, te uvidom u studentski dosije. Činjenice koje su utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju prvostepenog rješenja, a koje su utvrđene naprijed navedenim dokazima (podacima iz službenih evidencija i javnih isprava), apelant nije osporio drugim dokazima čime bi eventualno doveo u sumnju tako utvrđene činjenice. Iz tako provedenog postupka, na nesumnjiv način proizlazi da se apelant nije upisao na Medicinski fakultet na način propisan članom 26. Zakona o univerzitetu i člana 28. Statuta, te da nije na propisan način položio ispite na Medicinskom fakultetu. Otuda je republički prosvjetni inspektor pravilno naložio da se poništi apelantov upis na Medicinski fakultet, ocjene na ispitima na Medicinskom takultetu, te odluka o apelantovom izboru u zvanje asistenta na predmetu „Ortopedija vilica“ i njegovo isključenje iz nastavnog procesa. Kod takvog stanja stvari, Vrhovni sud smatra da je tužba u ovom upravnom sporu pravilno odbijena, za koju odluku je sud u pobijanoj presudi dao jasne i obrazložene razloge koji su zasnovani na navedenim propisima. Iz iznijetih razloga, po ocjeni Vrhovnog suda, u pobijanoj presudi nisu ostvareni razlozi predviđeni odredbama člana 35. stav 2. ZUS-a, pa je apelantov zahtjev za njeno vanredno preispitivanje odbijen kao neosnovan, jer nisu ostvareni razlozi za poništenje osporenog akta iz odredaba člana 10. ZUS-a.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. Apelant smatra da je pobijano rješenje doneseno suprotno ovlašćenju inspekcijskog organa koja mu po Zakonu o inspekciji pripadaju. Navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju koje se ogleda u pogrešnom i paušalnom zaključku inespekcijskog organa da je apelant upisao Medicinski fakultet 1992/93. godine bez polaganja prijemnog ispita, te je to jedan od razloga nezakonitosti samog upisa. Po apelantovom mišljenju, takva ocjena postupajućeg inspekcijskog organa je proizvoljna i netačna iz razloga što uslijed općepoznatih ratnih okolnosti niti jedan kandidat za upis nije polagao kvalifikacioni ispit, jer se radilo o vanrednim okolnostima. Navodi da je uz tužbu priložio ovjerene izjave dr. Aleksandra Stajčića, dr. Nataše Gajić i dr. Valentine Veselinović od 3. jula 2006. godine, a koje uopće nisu cijenjene prilikom donošenja pobijanog rješenja.

24. Apelant nadalje smatra da materijalno pravo, odnosno Statut Medicinskog fakulteta, nije pravilno primijenjeno. Navodi da inspekcijski organ prilikom donošenja pobijanog rješenja uopće nije pravilno primijenio citiranu odredbu Statuta, jer je proizvoljno i paušalno cijenio odlučne činjenice na apelantovoj strani, a to su: da je u trenutku apelantovog upisa 1992/1993. godine u Bosni i Hercegovini bilo ratno stanje, te da je u to vrijeme derogacija propisa bila nužna pojava, te da je Statut Medicinskog fakulteta koji je tad bio na snazi dozvoljavao mogućnost upisa svim kandidatima koji su završili srednju školu u kojoj nema ograničenja vrste škole. Odlukom Vlade RS i Odlukom rektora Univerziteta u Banjoj Luci, sva izbjegla lica na području bivših republika SFRJ mogla su se bez ikakvog problema upisati i na prvu godinu studija, ali i prepisati na ostale godine studija Medicinskog fakulteta u Banjoj Luci, pod uvjetom da do kraja studija podnesu dokaze da ispunjavaju uvjete za upis. Smatra da u vezi s tim potupajući inspekcijski organ uopće nije cijenio odlučnu činjenicu: da je apelant ispunjavao uvjete za upis u trenutku upisa na fakultet, odnosno da nije polagao kvalifikacioni ispit jer ga niko drugi nije polagao, da je imao u trenutku upisa završenu srednju četvorogodišnju školu (mješovita srednja škola hotelsko-turistički tehničar), da je imao dokaz da je položio latinski jezik (što je dokazao svjedočanstvom I i II razreda zubozdravstvene srednje škole), da je, kao i svi drugi studenti koji su bili izbjeglice, sve dokaze priložio nakon završetka rata u BiH i to prilikom rekonstrukcije matičnih knjiga koja je izvršena tek 1998. godine. S obzirom na izneseno, apelant smatra da Okružni i Vrhovni sud uopće nisu primijenili pravilno materijalno pravo, odnosno da proizvoljno i neutemeljeno spominju odredbu člana 28. Statuta, a koji uopće nije bio na snazi u vrijeme apelantovog upisa na fakultet. Apelant također smatra da mu je povrijeđeno i pravo na imovinu koje je zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, a koje se vidi u činjenici da je apelant zbog pobijanog rješenja ostao bez izvora prihoda, što predstavlja umanjenje njegove imovine. Iz navedenih razloga, apelant predlaže da se njegova apelacija usvoji, utvrdi povreda prava na pravičan postupak i imovinu, ukine presuda Vrhovnog suda i tom sudu naloži donošenje nove odluke.

b) Odgovor na apelaciju

25. U odgovoru Okružnog suda se navodi da apelant neosnovano ukazuje na povrede prava na pravično suđenje, jer je o njegovoj tužbi odlučeno u optimalnom roku pravosnažnom presudom Okružnog suda, koji ostaje kod razloga datih u obrazloženju te presude.

26. Vrhovni sud smatra da se na sve navode iz apelacije izjasnio u pobijanoj presudi, zbog čega neće ponavljati razloge odbijanja apelantovog zahtjeva za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda. Vrhovni sud ostaje kod razloga datih u obrazloženju osporene odluke, te se u razlozima ovog odgovora poziva na razloge sadržane u navedenoj presudi.

27. U odgovoru na apelaciju, Ministarstvo navodi da ne postoji povreda prava na pravično suđenje, jer u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi uputilo na zaključak da su Vrhovni i Okružni sud proizvoljno postupali i tako povrijedili apelantova ustavna prava, pa stoga Ministarstvo ostaje kod svojih navoda datih tokom postupka.

28. U odgovoru Medicinskog fakulteta se navodi da u predmetnom slučaju nema očigledne proizvoljnosti (a ista posebno ne proizlazi ni iz apelacionih navoda) jer se iz obrazloženja osporene presude, ali i iz obrazloženja svih odluka koje su joj prethodile, jasno vidi da su postupajući organi detaljno odgovorili na sve apelantove tvrdnje i argumente koje je isticao, navodeći zbog čega se navedeni ne mogu prihvatiti kao osnovani, stoga je ovdje očigledno riječ isključivo o apelantovom nezadovoljstvu načinom na koji je spor riješen. U takvim okolnostima, kada ne postoji očigledna proizvoljnost i kada je apelantu sve vrijeme bilo omogućeno suštinsko učestvovanje u postupku i kada su donesene odluke bile kvalitetno obrazložene (tj. kada su odgovorile na sve žalbene razloge), mišljenja smo da nema prostora da Ustavni sud izlazi iz okvira svoje redovne nadležnosti i iznova, po četvrti put, utvrđuje kako su nižestepeni organi cijenili činjenice ili primijenili zakon.

29. Apelant propisane uvjete za upis na Medicinski fakultet u toku 1992/1993. godine u svemu posmatra kroz prizmu tadašnjeg ratnog stanja, pokušavajući da time konvalidira činjenicu da nije ispunjavao opće uvjete za upis. Na taj način apelant daje i svoje ekstenzivno tumačenje pojedinih propisanih uvjeta, insistirajući na tome da je ispunjavao pojedine uvjete za upis (iako je već dokazano posve suprotno, tj. da nije ispunjavao nijedan uvjet) u datom trenutku, a odbijajući da prihvati da su čak i pri takvom neprihvatljivom tumačenju uvjeta isti bili postavljeni kumulativno i da je slijedom toga morao ispuniti sve, a ne samo pojedine od uvjeta, da bi se zakonito upisao.

V. Relevantni propisi

30. U Zakonu o univerzitetu («Službeni glasnik RS“ broj 12/93), relevantne odredbe glase:

2. Upis Član 26.

U prvu godinu osnovnih studija na visokoškolsku ustanovu može se upisati lice koje ima srednje obrazovanje utvrđeno statutom. (...)

31. U Zakonu o inspekcijama u Republici Srpskoj («Službeni glasnik RS“ broj 12/93), relevantne odredbe glase:

Član 27. stav 1 (Posebna ovlašćenja inspektora) Kada utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima ovlašćenje i obavezu da:

- naredi preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti ili nedostataka u roku koji odredi; (....)

Član 28.

(Rješenje inspektora) Za mjere i radnje iz člana 27. ovog zakona inspektor donosi rješenje.

32. U Zakonu o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS“ br. 109/05 i 63/11), relevantne odredbe glase:

Član 10.

Upravni akt može se pobijati:

(....) 2) ako u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis zasnovan na zakonu ili opći akt; (....)

4) ako u upravnom postupku koji je aktu prethodio nije postupljeno po pravilima postupka, a naročito ako činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja;

Član 31. st. 1. i 2.

Sud rješava spor presudom.

Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana.

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

VI. Dopustivost

33. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

34. U skladu s članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

35. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 11 0 U 005218 14 Uvp 2 od 5. juna 2014. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 1. jula 2014. godine, a apelacija je podnesena 13. augusta 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

37. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

[…]

40. Ustavni sud ističe da se postupak u konkretnom slučaju odnosi na spor u kojem je, u predmetu inspekcijskog nadzora, odlučivano o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke o primjeni Zakona o visokom obrazovanju, drugih propisa i općih akata iz oblasti visokog obrazovanja. Dakle, predmet je građansko-pravne prirode, pa apelant u predmetnom postupku okončanom osporenom presudom uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

41. Apelant smatra da mu je odlukama redovnih sudova prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene materijalnog prava, u predmetu u kojem je odlučivano o apelantovom zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke o primjeni Zakona o visokom obrazovanju, drugih propisa i općih akata iz oblasti visokog obrazovanja. S tim u vezi Ustavni sud, prije svega, ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

42. U pogledu utvrđivanja činjenica navedenog predmeta, Ustavni sud iz obrazloženja osporenih odluka zapaža da je na traženje Okružnog tužilaštva republički prosvjetni inspektor 4. novembra 2008. godine izvršio uvid u matičnu knjigu upisanih studenata i u apelantov studentski dosije, te je utvrdio da u studentskom dosijeu nema uvjerenja o položenim ispitima, da za neke ispite ne postoje upisani podaci o tome kada je i u kojem semestru predmet slušan, datum polaganja ispita, kao da su neki ispiti, odnosno ocjene brisane korekturnim lakom, a što je sve konstatirano u zapisniku koji je sačinjen nakon te vanredne kontrole (broj 26.1.120/616-5533/08 od 4. novembra 2008. godine). Iz predmeta i spisa, kao i osporenih odluka, se može utvrditi da navedene činjenice apelant nije osporio odgovarajućim dokazima, iz čega su upravni organa i sud zaključili da apelant nije dokazao suprotno od onog što je utvrdio republički prosvjetni inspektor koji je donio prvostepeno rješenje primjenom odredaba člana 28. stav 1. i člana b stav 1. alineje 2., 3. i 4. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj.

43. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da su organi uprave i redovni sudovi utvrdili da apelant nije stekao diplomu visokoškolske ustanove na Medicinskom fakultetu, pa se stoga prvostepenim rješenjem i nije moglo naložiti fakultetu da takvu diplomu poništi, ali je utvrđeno da je apelant izvršio upis bez da je ispunio uvjete za upis na fakultet, pa je republički prosvjetni inspektor naložio univerzitetu da otkloni nedostatke utvrđene pregledom poništenjem apelantovog upisa i ocjena iz predmeta, kao i poništenje odluke o apelantovom izboru u zvanje asistenta. Iz toga proizlazi da nema osnova u tužbenim prigovorima da prvostepeni organ nije imao ovlašćenje narediti fakultetu da poništi radnje, koje je izvršio suprotno Zakonu o univerzitetu, odnosno Statutu visokoškolske ustanove. Naime, republički prosvjetni inspektor je postupao u okviru svojih ovlašćenja, utvrđenih članom 27. stav 1. Zakona o inspekcijama u Republici Srpskoj, koji je važio u vrijeme izvršene kontrole, kojim je propisano da kada inspektor utvrdi da je povrijeđen zakon, ili drugi propis, ima obavezu da naredi preduzimanje odgovarajućih mjera i radnji radi otklanjanja utvrđenih nepravilnosti, pa shodno mogućnosti da donese rješenje u smislu člana 28. stav 1. istog zakona.

44. Dalje, Ustavni sud iz obrazloženja osporenih odluka zapaža da su upravni organi i redovni sudovi na nesumnjiv način utvrdili da apelant nije imao zakonom propisane uvjete za upis na Medicinski fakultet, da se na zakonit način nije prepisao na Odsjek stomatologije tog fakulteta, kao i da se na zakonit način nije prepisao na Stomatološki fakultet u Nišu. Nadalje, Ustavni sud primjećuje da su upravni organi (Inspekcija i Ministarstvo) u zakonom propisanoj proceduri nesporno utvrdili da apelant prilikom upisa na fakultet nije imao završenu Srednju zubozdravstvenu školu u Sarajevu i da je upisan u prvu godinu osnovnih studija na osnovu svjedočanstva o završenom prvom, drugom i trećem razredu srednje medicinske škole, pa je stoga utvrđeno da je upis u prvu godinu studija izvršen suprotno odredbama člana 26. Zakona o univerzitetu, koji je bio na snazi u vrijeme apelantovog upisa, kao i člana 28. Statuta Medicinskog fakulteta.

45. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su upravni organi i redovni sudovi, u konkretnom predmetu, u obrazloženju osporenih odluka dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu primjene materijalnog i procesnog prava, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje. Također, Ustavni sud zapaža da su upravni organi i redovni sudovi detaljno ispitali apelantove navode koje je on isticao u toku postupka, dajući za svoje stavove dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja, koja Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, ne smatra proizvoljnim, niti se primjena materijalnog i procesnog prava čini proizvoljnom. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je, osporavanjem zakonitosti njegovog upisa na Medicinski fakultet i poništenjem ispita, na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi o nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni prava u predmetnom postupku, te da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

46. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo imovinu

47. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje je isticao u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII. Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kada su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali iscrpne razloge o neosnovanosti apelantove tužbe u upravnom sporu, uz pozivanje na relevantne odredbe materijalnog prava, a data obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim, jer u cijelosti zadovoljavaju standarde prava na pravično suđenje.

49. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede ni prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada apelant kršenje tog prava vezuje za utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

50. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3775/14 (B. H.) | Sudska praksa | Aktio