Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2255/14 (H. J.)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2255/14
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2255/14, rješavajući apelaciju Hizrefa Jusufovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Hizrefa Jusufovića podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 002991 11 Gž od 28. marta 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Hizref Jusufović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornje Tuzle podnio je 19. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 002991 11 Gž od 28. marta 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 13. decembra 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 30. decembra 2016. godine, a Općinski sud 13. februara 2017. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je podnio Općinskom sudu 19. decembra 2008. godine tužbu protiv „Tuzlaprevoza“ d.o.o (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknada po osnovu neisplaćenih plaća, regresa, prijevoza i razlike plaća za periode precizirane u tužbi a zbog toga što je apelant, nakon što je proglašen invalidom, raspoređen na drugo radno mjesto.
6. Nakon što je tuženi dostavio odgovor na tužbu, Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 17. august 2010. godine i 14. septembar 2010. godine, koja su odgođena na zahtjev apelantovog opunomoćenika. Općinski sud je nakon toga održao pripremno ročište 15. oktobra 2010. godine na kojem je utvrđeno da je potrebno izvršiti vještačenja ekonomske i finansijske struke. Nakon toga zakazano je pet ročišta za glavnu raspravu od kojih su dva odložena (zbog nemogućnosti vještaka da dovrši dopunu nalaza vještačenja, kao i zbog bolesti vještaka). Apelant je nakon izvršenih vještačenja konačno postavio tužbeni zahtjev 18. marta 2011. godine poslije čega je Općinski sud donio Presudu broj 32 0 P 002991 08 P od 30. maja 2011. godine kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev na način preciziran u presudi.
7. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu Kantonalnom sudu.
8. Općinski sud je 12. septembra 2011. godine dostavio spis Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi.
9. Kantonalni sud je rješenjem od 29. januara 2014. godine odlučio da se pred tim sudom održi nova glavna rasprava radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i radi pravilne primjene materijalnog prava.
10. Nakon održane nove glavne rasprave Kantonalni sud je donio Presudu broj 32 0 P 002991 11 Gž od 28. marta 2014. godine kojom je žalbu tuženog djelimično uvažio i prvostepenu presudu preinačio na način i u dijelu preciziranom u presudi dok je u preostalom dijelu presuda ostala neizmijenjena, odnosno potvrđena u dijelu preciziranom u presudi.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da je predmetni postupak, koji je po zakonu hitan jer se radi o parnici iz radnih odnosa, neopravdano trajao šest godina, te da se tolika dužina trajanja postupka može staviti na teret redovnim sudovima. Zbog toga, apelant traži da mu Ustavni sud dosudi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.800,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je naveo hronologiju rješavanja predmeta, te istakao da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku na koje se apelant u apelaciji poziva, kao i da je predmet riješen u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta za 2014. godinu, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
13. Općinski sud je naveo hronologiju postupka, te istakao da smatra da nije bilo kršenja apelantovih prava na pravično suđenje, jer je predmet okončan u razumnom roku, te da apelaciju treba odbiti kao neosnovanu.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br.53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju Ustavni sud, prije svega, zapaža da je predmet osporavanja apelacijom dužina trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 002991 11 Gž od 28. marta 2014. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je predmetna apelacija podnesena kada je navedeni postupak već bio okončan, da je osporenu presudu apelant primio 28. marta 2014. godine a apelacija je podnesena 19. maja 2014. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, prekršeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
[…]
22. Ustavni sud zapaža da je predmet osporavanja apelacijom kršenje prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ u postupku u kojem su utvrđivana apelantova prava u vezi sa novčanim potraživanjima iz radnog odnosa iz čega proizlazi da se radi o sporu građanskopravne prirode, te da su član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjivi.
23. S tim u vezi, Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). a)Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo 19. decembra 2008. godine, kada je apelant podnio tužbu protiv tuženog Općinskom sudu, a da je okončan presudom Kantonalnog suda od 28. marta 2014. godine. Dakle, predmetni postupak je trajao pet godina i tri mjeseca, i to je period koji će Ustavni sud ispitati.
b)Analiza dužine trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je predmet konkretnog postupka bilo pitanje apelantovog prava na naknadu potraživanja iz radnog odnosa (neisplaćene plaće, razlike neisplaćenih plaća, naknada za prijevoz i regres za 2006. godinu, 2007. godinu i dio 2008. godine, jer je apelant, nakon što je proglašen invalidom, raspoređen na drugo radno mjesto). S tim u vezi, te uzimajući u obzir da je u konkretnom slučaju bilo potrebno izvršiti dva vještačenja i dopunu vještačenja, kao i da je trebalo utvrditi i dodatne činjenice vezane za Pravilnik o radu tuženog, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su redovni sudovi trebali razmotriti.
26. Ustavni sud primjećuje da su Općinskom sudu trebale dvije godine i pet mjeseci da bi donio provostepenu presudu, te da iz činjenica predmeta proizlazi da je taj sud aktivno radio na predmetu. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da se činjenica da su ročišta (pripremna i ročište za glavnu raspravu) otkazana na zahtjev apelantovog opunomoćenika, zbog nemogućnosti vještaka da dostavi nalaz i mišljenje i zbog njegove bolesti, te činjenica da je apelant tek nakon izvršenih vještačenja 18. aprila 2011. godine konačno opredijelio svoj tužbeni zahtjev ne mogu staviti na teret tom sudu. Ustavni sud zapaža da je i Kantonalni sud, rješavajući po žalbi tuženog, zakazao i održao ročište za glavnu raspravu pred tim sudom radi dodatnog utvrđivanja činjenica, te da je i taj sud svoju odluku donio u roku od dvije godine i osam mjeseci i to, kako je u svom odgovoru na apelaciju istakao Kantonalni sud, u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta za 2014. godinu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa proizlazi da je i pripremno ročište, kao što je već rečeno, otkazano na zahtjev apelantovog opunomoćenika. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da konkretni slučaj, u kojem se radi o predmetu koji je po zakonu hitan i od posebnog značaja za apelanta, jer se radi o parnici iz oblasti radnih odnosa, koji je ukupno trajao pet godina i tri mjeseca, na dvije sudske instance, u kojem je trebalo izvršiti dva vještačenja i dopunu vještačenja radi utvrđivanja relativno složenih činjenica, ne predstavlja „nerazumo dugo vrijeme“ za rješavanje konkretnog predmeta.
27. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije bilo kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
28. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je postupak za utvrđivanje apelantovog prava na naknade koje proistječu iz radnog odnosa i koji je bio relativno složen, na dvije sudske instance, trajao pet godina i tri mjeseca i u kojem su redovni sudovi aktivno radili na predmetu.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. U smislu člana 43. Pravila Ustavnog suda, sutkinja Seada Palavrić je dala izjavu o neslaganju sa odlukom većine.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman