Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2719/16 (S. P.)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Apelacija preuranjena
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2719/16
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2719/16, rješavajući apelaciju Senije Puzić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Senije Puzić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine kao predmet broj 29 0 Rs 009881 16 Rev.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 29 0 Rs 009881 16 Rev u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantici Seniji Puzić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.800,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantici Seniji Puzić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Tuzlanskog kantona da u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senije Puzić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 Rs 009881 13 Rsž od 10. maja 2016. godine i Presude Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 Rs 009881 11 Rs od 30. novembra 2012. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Senija Puzić (u daljem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 27. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se nakon izjavljene revizije na drugostepenu odluku nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), predmet broj 29 0 Rs 009881 16 Rev, te protiv Presude Kantonalnog suda broj 29 0 Rs 009881 13 Rsž od 10. maja 2016. godine i Presude Općinskog suda broj 29 0 Rs 009881 11 Rs od 30. novembra 2012. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda i Vrhovnog suda zatraženo je 19. januara 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud 23. januara 2017. godine dostavio je odgovor na apelaciju, Vrhovni sud 26. januara 2017. godine, a Općinski sud 2. februara 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 10. decembra 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv Tuzlanskog kantona radi potraživanja iz radnog odnosa, vsp. 13.200,00 KM.
6. Općinski sud je 30. novembra 2012. godine donio Presudu broj 29 0 Rs 009881 11 Rs.
7. Protiv navedene presude apelantica je izjavila žalbu 19. decembra 2012. godine.
8. Kantonalni sud je 10. maja 2016. godine donio Presudu broj 29 0 Rs 009881 13 Rsž.
9. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je protiv navedene drugostepene presude apelantica izjavila reviziju 20. juna 2016. godine, da je predmet dostavljen Vrhovnom sudu i zaveden pod brojem 29 0 Rs 009881 16 Rev i nije dat sudiji izvjestiocu u rad.
10. Prema stanju spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njezinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica opisuje hronološki tok postupka i tvrdi da su redovni sudovi pokazali proizvoljnost prilikom odlučivanja s obzirom da osporene presude nemaju jasnih razloga za odluku, da odluke nisu dovoljno jasno obrazložene, te da su nerazumljive. Apelantica, također, napominje i to da je predmetna parnica iz radnog odnosa, za koju je relevantnom zakonskom odredbom jasno propisana obaveza sudova za hitno postupanje, što su redovni sudovi u potpunosti zanemarili. Shodno tome, apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.800,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Uz to, apelantica traži od Ustavnog suda da ukine presudu Kantonalnog suda i predmet vrati tom sudu na ponovni postupak.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je istakao da u cijelosti ostaje pri stavovima i razlozima iznesenim u svojoj presudi od 10. maja 2016. godine jer smatra da je ta presuda donesena uz pravilnu primjenu odgovarajućih propisa procesnog i materijalnog prava, kao i uz poštovanje apelanticinih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Vrhovni sud je naveo da je navedeni predmet na postupanje po reviziji primio 2. augusta 2016. godine i da još nije dat sudiji izvjestiocu u rad.
14. Općinski sud je ukratko opisao hronologiju postupka pred tim sudom i istakao da smatra da apelanticina apelacija nije osnovana.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost - apelacija je preuranjena
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu u kojem apelantica osporava Presudu Kantonalnog suda broj 29 0 Rs 009881 13 Rsž od 10. maja 2016. godine i Presudu Općinskog suda broj 29 0 Rs 009881 11 Rs od 30. novembra 2012. godine, Ustavni sud je pošao od odredbe člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, koja glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
19. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
20. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak u kojem se osporava Presuda Kantonalnog suda broj 29 0 Rs 009881 13 Rsž od 10. maja 2016. godine i Presuda Općinskog suda broj 29 0 Rs 009881 11 Rs od 30. novembra 2012. godine, nakon izjavljene revizije od strane apelantice, u toku pred Vrhovnim sudom, a iz stanja u spisu proizlazi da Vrhovni sud nije donio odluku o reviziji.
21. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uvjeti dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja apelantovog prava u skladu s pozitivnim propisima je iscrpljivanje svih mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku FBiH prema kojem nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.
22. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija u ovom dijelu preuranjena jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom vanrednom pravnom sredstvu - reviziji.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost - razuman rok
24. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od šest godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
26. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
Relevantna načela
29. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
30. Apelantica je podnijela tužbu 10. decembra 2010. godine. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 10. decembra 2010. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od šest godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
31. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Vrhovnim sudom, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi o naročito složenom postupku.
32. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je u pitanju radni spor, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu.
33. Ocjenjujući ponašanje Općinskog i Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža neaktivnost tih sudova u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku. Naime, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud pripremno ročište održao približno godinu i po nakon podnošenja tužbe, da je prvostepenu presudu donio približno dvije godine nakon podnošenja tužbe, odnosno da je o žalbi odlučeno u drugom stepenu nakon tri godine i pet mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su Općinski sud i Kantonalni sud bili u obavezi da na odgovarajući način upravljaju predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzimaju procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravomoćne sudske odluke kojom bi bilo riješeno pitanje iz radnog odnosa. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostepene presude izjavila reviziju i da se predmetni postupak nalazi pred Vrhovnim sudom koji apelanticin predmet nije uzeo u rad, tj. predmet još nije dostavljen sudiji izvjestiocu. Iako Vrhovni sud nije odgovoran za dužinu trajanja predmetnog postupka Ustavni sud je našao opravdanim naložiti Vrhovnom sudu hitno okončanje apelanticinog predmeta jer je u pitanju radni spor koji je po zakonu hitan postupak i ukupno traje duže od šest godina.
34. S obzirom na naprijed navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
35. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni parnični postupak, u predmetu koji se po zakonu smatra hitnim, traje više od šest godina, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 1.800,00 KM.
38. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak, koji je po zakonu hitne prirode, traje duže od šest godina, a ni Općinski sud ni Kantonalni sud, koji su u odlučujućoj mjeri odgovorni za dužinu trajanja predmetnog postupka, u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdanje za dužinu trajanja postupka.
40. Na osnovu člana 18. stav 3. tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman