Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-426/17 ("Binakom" d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 28. 02. 2017.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-426/17

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 02. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. februara 2017. godine, u predmetu broj AP-426/17, rješavajući zahtjev „Binakom“ d.o.o Banja Luka za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Binakom“ d.o.o za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Binakom“ d.o.o (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dragan Stupar i Aleksandar Čorni iz Banja Luke, podnio je 3. februara 2017. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 024431 16 Rev od 10. novembra 2016. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odgodio izvršenje navedene presude Vrhovnog suda, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 024431 08 P od 14. septembra 2015. godine djelimično je usvojen tužbeni zahtjev Jovane Štrbac (u daljnjem tekstu: tužiteljica) i obavezan apelant da joj po osnovu neosnovanog bogaćenja vrati više plaćeni iznos kupoprodajne cijene u visini od 20.250,00 KM koji mu je uplatila na ime cijene za izgradnju stana preciziranog u presudi, sa zakonskom zateznom kamatom počev od datuma preciziranih u presudi kao dana izrade nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke dok je preostali dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja razliku između zahtijevanog i dosuđenog iznosa i dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate za period preciziran u presudi kao dan izrade nalaza i mišljenja vještaka ekonomske struke, odbija kao neosnovan (stav 1. izreke). Presudom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se obaveže apelant da tužiteljici na ime naknade materijalne štete na stanu nastale usljed poplave isplati iznos preciziran u presudi i to za radove pobliže navedene u presudi sa zakonskim zateznim kamatama od 16.septembra 2007. godine kao dana izrade nalaza vještaka arhitektonsko građevinske struke (stav 2. izreke). Presudom je odbijen protivtužbeni zahtjev apelanta kojim je traženo da se tužiteljica obaveže da mu na ime zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 20.250,00 KM za period preciziran u presudi isplati iznos također preciziran u presudi (stav 3. izreke). Presudom je djelimično usvojen protivtužbeni zahtjev apelanta i obavezana tužiteljica da mu na ime cijene za garažno mjesto na osnovu ugovora o kupoprodaji pobliže navedenog u presudi, isplati iznos preciziran u presudi sa zakonskom zateznom kamatom počev od 20. steptembra 2007. godine (stav 4. izreke). Presudom je također obavezan apelant da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom kamatom sve pobliže navedeno u presudi dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (stav 5. izreke) te je obavezana i tužiteljica da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu preciziranom u presudi sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan (stav 6. izreke).

3. Protiv navedene presude i apelant i tužiteljica su podnijeli žalbe Okružnom sudu u Banja Luci (u daljnjem tekstu:Okružni sud) koji je presudom broj 71 0 P 024431 16 Gž od 8. aprila 2016. godine žalbu tužiteljice odbio i osporenu presudu u odbijajućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu (dio stava 1. izreke) i dosuđujućem dijelu odluke o protivtužbenog zahtjeva apelanta (stav 4. izreke), potvrdio. Presudom je odbijena i žalba apelanta te prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu odluke o tužbenom zahtjevu (dio stava 1. i stav 2. izreke) i odbijajućem dijelu odluke o protivtužbenom zahtjevu apelanta (stav 3. izreke) potvrđena. Presudom su žalbe i apelanta i tužiteljice u odnosu na stav 5. i 6. prvostepene presude odbijene i presuda u tom dijelu potvrđena te su odbijeni i zahtjevi stranaka za nakandu troškova žalbenog postupka.

4. Protiv navedene presude apelant i tužiteljica su izjavili revizije Vrhovnom sudu koji je presudom broj 71 0 P 024431 16 Rev od 10. novembra 2016. godine reviziju tužiteljice djelimično usvojio, obje nižestepene presude preinačio i obavezao apelanta da tužiteljici isplati iznos od 34.793,38 KM umjesto dosuđenog iznosa od 20.250,00 KM. Nižestepene presude su preinačene i u dijelu odluke o troškovima postupka tako što se dosuđeni troškovi postupka sa iznosa preciziranog u presudi povećavaju na iznos također preciziranog u presudi. Presudom je obavezan apelant da tužiteljici na ime naknade troškova žalbenog i revizionog p postupka isplati iznose navedene u presudi. Presudom je revizija tužiteljice u preostalom dijelu odbijena a revizija apelanta odbačena.

5. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje navedenog prava apelant vidi u proizvoljnoj primjeni materijanog prava i nerazumno dugom trajanju postupka. Navodi da nije jasno zašto je Vrhovni sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice jer se iz provedenih dokaza jasno vidi da više ne postoje nikakva međusobna potraživanja između tužiteljice i apelanta te da je postojala pismena izjava na osnovu koje tužiteljica apelantu dala iznos od 33.000,00 EUR uz obavezu da apelant taj iznos vrati tužiteljici čim joj banka odobri kredit za kupovinu stana koji je apelant trebao da izgradi. Apelant navodi da su original navedene izjave tužiteljica i apelant pocijepali kada je u julu 2007. godine tužiteljici odobren kredit i na taj način su sva dugovanja i međusobna potraživanja podmirena. Zbog navedenog kao i činjenice da bi mu izvršenjem osporene presude Vrhovnog suda nastala nenadoknadiva materijalna šteta koja bi mu ugrozila poslovanja, apelant traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odgoditi izvršenje navedene presude do okončanja postupka po apelaciji.

6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud, nadalje, podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP- 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP- 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant postavljenim zahtjevom za donošenje privremene mjere traži od Ustavnog suda da naloži redovnim sudovima da ne provode izvršenje osporene presude Vrhovnog suda kojom bi apelant bio obavezan na isplatu novčanog iznosa tužiteljici od 34.793,38 KM do donošenja odluke o apelaciji. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere u suštini zasniva na navodima o kršenju ustavnih prava tokom predmetnog postupka. Međutim, Ustavni sud smatra da navedeno ne može predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere odnosno da apelant nije ponudio razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnog suda po presudi koja je pravosnažna i izvršna.

10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-426/17 ("Binakom" d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio