Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-200/16 (K. K.)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Materijalna šteta
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-200/16

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 200/16, rješavajući apelaciju Kemije Klimentić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Kemije Klimentić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 185352 13 P, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli pod brojem 32 0 P 185352 14 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 32 0 P 185352 14 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Kemiji Klimentić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Kemija Klimentić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mramora, koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 12. januara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 185352 13 P, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 P 185352 14 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 5. februara 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 22. decembra 2016. godine. Takođe, od Kantonalnog suda je zatraženo 30. novembra 2016. godine da obavijesti Ustavni sud da li je odlučeno po žalbi protiv presude Općinskog suda.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. februara 2016. godine, dok je 5. decembra 2016. godine dostavio informaciju o stanju predmetnog postupka. Općinski sud je 10. februara 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 20. novembra 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo, ZD „Rudnici Kreka“ d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete.

6. Općinski sud je 28. novembra 2013. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor, a tuženi je 24. decembra 2013. godine dostavio odgovor na tužbu.

7. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 3. mart 2014. godine, koje je odgodio jer apelanticin punomoćnik nije dostavio punomoć za zastupanje.

8. Općinski sud je 7. marta 2014. godine održao pripremno ročište.

9. Općinski sud je ročište za glavnu raspravu, koje je bilo zakazano za 15. april 2014. godine, odgodio za 27. maj 2014. godine, jer nisu bili završeni nalazi i mišljenja vještaka (ročište zakazano za 27. maj 2014. godine je odgođeno iz istog razloga).

10. Općinski sud je 9. jula 2014. godine održao ročište za glavnu raspravu, dok je ročište za glavnu raspravu, koje je bilo zakazano za 18. septembar 2014. godine, odgodio zbog zdravstvenih problema apelanticinog punomoćnika.

11. Općinski sud je 1. oktobra 2014. godine zaključio glavnu raspravu.

12. Općinski sud je Presudom broj 32 0 P 185352 13 P od 30. oktobra 2014. godine djelimično usvojio apelanticin tužbeni zahtjev, te je obavezao tuženog da joj na ime naknade štete na objektu – stanu isplati iznos od 500,00 KM i nadoknadi troškove postupka u iznosu od 121,38 KM, dok je apelanticin zahtjev, preko dosuđenog iznosa na ime naknade štete i na ime troškova postupka, odbio.

13. Apelantica je 18. novembra 2014. godine protiv navedene presude podnijela žalbu, a predmetni spis je 26. decembra 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na nadležno postupanje.

14. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da nije u prilici da ostvari svoje pravo na naknadu štete iz razloga što od dana pokretanja parničnog postupka ne raspolaže pravosnažnom sudskom odlukom, odnosno što Kantonalni sud do dana podnošenja apelacije nije donio odluku po podnesenoj žalbi na prvostepenu presudu. Apelantica smatra da su, zbog naprijed navedenog, redovni sudovi prekršili odredbe člana 10. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, apelantica zahtijeva naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 450,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. Općinski sud je, u odgovoru na apelaciju, naveo hronologiju postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud smatra da je na dužinu trajanja postupka utjecala činjenica da su u toku postupka odlagana uredno zakazivana ročišta, te da je relevantan period koji treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja postupka pred tim sudom jedanaest mjeseci i deset dana. Općinski sud smatra da je postupao u skladu sa odredbama člana 10. Zakona o parničnom postupku i predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu.

17. Kantonalni sud je naveo da je predmet dostavljen tom sudu na odlučivanje po žalbi 26. decembra 2014. godine. Kantonalni sud je istakao da navedeni predmet nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za I kvartal 2016. godine, te da se ne radi o predmetu hitne prirode. Osim toga, Kantonalni sud je ukazao da se radi o predmetu naknade štete, započetom 20. novembra 2013. godine i koji je uveden u CMS sistem evidencije kod tog suda i da je evidentiran u Listi predmeta za sudiju i sortiran po datumu početka faze predmeta (ukupno zaduženje sudije sa predmetima sa januarom 2016. godine iznosi 535 predmeta). Kantonalni sud smatra da nije povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu.

18. U obavještenju od 5. decembra 2016. godine, Kantonalni sud je naveo da je predmet evidentiran u Listi predmeta za sudiju i sortiran po datumu početka faze predmeta (ukupno zaduženje sudije sa predmetima sa novembrom 2016. godine iznosi oko 490 predmeta). Takođe, Kantonalni sud je naveo da predmet nije evidentiran u Planu rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju za IV kvartal 2016. godine i da se ne radi o predmetu hitne prirode, te da shodno tome nisu povrijeđena apelanticina prava na koja je ukazala podnesenom apelacijom.

V.Relevantni propisi

19. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

20. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

22. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

24. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njenog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21. stav 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku po njenoj žalbi, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantni principi

28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

29. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica 20. novembra 2013. godine pokrenula predmetni postupak i da taj postupak još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od tri godine i tri mjeseca. Analiza dužine trajanja postupka

30. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi naknade štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o složenom predmetu.

31. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud aktivno postupao u predmetnom postupku, da je u primjerenim rokovima preduzimao procesne radnje u cilju vođenja i okončanja postupka, te da je, bez obzira što je nekoliko puta (iz objektivnih razloga) odgodio ročišta, ipak okončao prvostepeni postupak u periodu od 11 mjeseci. Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud u periodu od dvije godine i dva mjeseca, koliko je proteklo od dostavljanja predmeta na odlučivanje po apelanticinoj žalbi, nije uzeo predmet u rad. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju pozvao na Plan rješavanja predmeta za postupajućeg sudiju i u vezi s tim ukazao na veliki broj predmeta (koji su "sortirani po datumu početka faze predmeta"), te da konkretan predmet nije predviđen za rad u toku 2016. godine. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Takođe, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25–32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. S obzirom na to, Ustavni sud ne može prihvatiti objašnjenje Kantonalnog suda kao opravdanje za nepostupanje u apelanticinom predmetu, tim prije što Kantonalni sud nije učinio vjerovatnim da će navedeni predmet biti uzet u rad u skorije vrijeme. Stoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-903/16 od 15. septembra 2016. godine, tač. 21., dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.

34. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04 objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak traje duže od tri godine i tri mjeseca, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantici trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 450,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelanticine navode o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak nije okončan nakon više od tri godine i tri mjeseca, niti je izvjesno kada će biti okončan, pri čemu se bilježi potpuna neaktivnost žalbenog suda periodu dužem od dvije godine i dva mjeseca, tako da se ne mogu prihvatiti kao valjani razlozi koje je ponudio Kantonalni sud, budući da taj sud i pored preduzetih mjera za otklanjanje zaostataka u radu, nije postigao potrebnu ažurnost.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-200/16 (K. K.) | Sudska praksa | Aktio