Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2770/16 (Mikrokreditna fondacija „Melaha“ Sarajevo)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2770/16

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2770/16, rješavajući apelaciju Mikrokreditne fondacije „Melaha“ Sarajevo na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mikrokreditne fondacije „Melaha“ Sarajevo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Ps 137478 14 Pž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 65 0 Ps 137478 14 Pž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mikrokreditna fondacija „Melaha“ Sarajevo (u daljem tekstu: apelantica), koju zastupa Adina Buzurović, advokatica iz Sarajeva, podnijela je 29. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 Ps 137478 10 Ps, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 65 0 Ps 137478 14 Pž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 24. januara 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 31. januara 2017. godine, a Općinski sud 6. februara 2017. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 16. aprila 2010. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv S.U.R. „La Scala“ vl. Borisa Danona (u daljnjem tekstu: tuženi), radi namirenja duga nastalog zbog neizmirenih obaveza proisteklih iz Ugovora o mikrokreditu, vsp. 16.780,80 KM.

6. Općinski sud je 5. jula 2010. godine donio presudu zbog propuštanja broj 65 0 Ps 137478 10 Ps.

7. Tuženi je 14. jula 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud zakazao je ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje, te taj prijedlog usvojio, predmetnu presudu zbog propuštanja stavio van snage i predmet vratio u fazu prije donošenja presude zbog propuštanja.

8. Pripremno ročište Općinski sud je održao 3. jula 2012. godine, a ročište za glavnu raspravu 5. jula 2013. godine.

9. Općinski sud je 15. augusta 2013. godine donio presudu broj 65 0 Ps 137478 10 Ps.

10. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu 11. septembra 2013. godine i predmet je 14. februara 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu i zaveden pod brojem 65 0 Ps 137478 14 Pž.

11. Apelantica je 10. novembra 2015. godine urgirala postupanje Kantonalnog suda.

12. Prema stanju spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je naveo da je apelanticin predmet radi postupanja u drugom stepenu primio 14. februara 2014. godine. Također, Kantonalni sud je istakao da je predmet dat sudiji u rad i po naredbi sudije stavljen u evidenciju, te da predmet ranije nije uzet u rad s obzirom da referat sudije prelazi 900 spisa. Nadalje, Kantonalni sud je konstatirao da su među tim spisima stari predmeti koji se prioritetno rade od 70% u mjesečnoj normi, u skladu sa Uputstvom o izradi Plana rješavanja predmeta prema starosti inicijalnog akta, koji je 1. decembra donijelo VSTV BiH. Najzad, Kantonalni sud je naveo da preostali dio norme čine predmeti koji zahtijevaju hitnost po zakonu i kojih u svakom referatu ima veliki broj, te da je shodno tome apelacija neosnovana.

15. Općinski sud je ukratko naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine F BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od šest i po godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

Relevantni principi

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

26. Apelantica je podnijela tužbu 16. aprila 2010. godine. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 16. aprila 2010. godine kao dana podnošenja tužbe pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od šest i po godina. Analiza razumnosti trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.

28. Ocjenjujući apelanticino ponašanje Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka u kojem potražuje namirenje duga, već je urgencijama tražila hitno okončanje postupka.

29. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova Ustavni sud zapaža određenu neaktivnost Općinskog suda u preduzimanju procesnih radnji, gdje je sud gotovo dvije odnosno tri godine, nakon vraćanja predmeta u fazu prije donošenja presude zbog propuštanja održao pripremno ročište, odnosno ročište za glavnu raspravu, nakon čega je donio prvostepenu presudu. Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu i predmet je 14. februara 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu. Ustavni sud zapaža potpunu neaktivnost u preduzimanju procesnih radnji kod Kantonalnog suda koji u periodu od tri godine nije odlučio o žalbi tuženog, opravdavajući svoju neaktivnost time što predmet prema Planu rješavanja starih predmeta nije hitan za rješavanje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organizovanju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanje povodom žalbe tuženog u periodu od tri godine, odnosno da parnične stranke u periodu dužem od šest i po godina ne dođu do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

30. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kome i nakon vremenskog perioda dužeg od šest i po godina apelantica nije došla do konačne odluke suda, odnosno u kome Kantonalni sud u periodu od tri godine od prijema predmeta na postupanje po žalbi nije donio odluku, ne zadovoljava zahtjev razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantičinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

31. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelanticinih prava i izdavanje naloga Kantonalnom sudu da po hitnom postupku okonča predmetni postupak dovoljna satisfakcija za apelanticu.

Ostali navodi

33. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju koji se, u suštini, odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka. VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer u predmetnom parničnom postupku, koji traje duže od šest i po godina, nije donesena konačna odluka kojom bi bilo riješeno pravno pitanje apelantice koja svojim postupcima nije uticala na dužinu trajanja postupka, a čijoj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud koji u periodu dužem od tri godine nije donio odluku, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetu.

35. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2770/16 (Mikrokreditna fondacija „Melaha“… | Sudska praksa | Aktio