Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-166/17 (Z. T.)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-166/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-166/17, rješavajući apelaciju Zoran Tubić, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Zoran Tubić protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 014954 16 Kžž od 24. oktobra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zoran Tubić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, podnio je 16. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 014954 16 Kžž od 24. oktobra 2016. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom apelant je oglašen krivim, da je radnjama bliže opisanim u izreci drugostepene odluke, počinio krivično djelo organizovani kriminal iz člana 250 stav 2. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH) u vezi sa krivičnim djelom neovlašteni promet opojnim drogama iz člana 195. stav 1. istog zakona, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam godina.

2. U predmetnom krivičnom postupku je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da se u radnjama apelanta, bliže opisanim u dispozitivu drugostepene presude, stiču zakonska obilježja krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, te da je u izvršenju predmetnog krivičnog djela postupao sa direktnim umišljajem, dok mu je vrsta i visina krivične sankcije izrečena uzimanjem u obzir olakšavajućih okolnosti (apelantova životna dob i porodično stanje) kao i otežavajućih okolnosti na strani apelanta (da se radi o prometovanju teškim opijatom – heroinom, da je apelant ranije više puta osuđivan, uključujući i osudu za isto krivično djelo, što pokazuje apelantovu naročitu istrajnost u namjeri da nastavi sa vršenjem ovih i sličnih krivičnih djela).

3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo, između ostalog, da nasuprot drugačijim apelantovim prigovorima, da je drugostepeno vijeće u potpunosti i pravilno utvrdilo sve odlučne činjenice u konkretnom predmetu, te je za takvo utvrđenje u obrazloženju pobijane presude dalo valjane razloge koji su u potpunosti prihvatljivi i za Sud BiH. Sud BiH je konstatovao da u potpunosti nalazi pravilnim razloge date u obrazloženju pobijane presude vezano za utvrđenje da je apelant kao pripadnik grupe za organizovani kriminal preduzeo radnje usmjerene na promet opojnom drogom, na način da je nabavio drogu od R. M., prebacio je u BiH na njemu poznat način, dogovorio sa Z. P. angažovanje trećeg lica, I. Š., koji će drogu prodati na prostoru Republike Hrvatske i održavao stalni telefonski kontakt sa Z. P. dok se odvijala prodaja droge na prostoru Republike Hrvatske, kako bi se pobrinuo da se ta prodaja u konačnici i realizuje. Također je Sud BiH naveo da je apelant u žalbi istakao da je došlo do povrede KZ BiH, jer da je pogrešno ocijenjeno postojanje konstitutivnih obilježja bića krivičnog djela organizovani kriminal, za koje je apelant oglašen krivim. Sud BiH je istakao da se u obrazloženju drugostepene odluke dati razlozi na osnovu čega je drugostepeno vijeće našlo dokazanim da je u konkretnom slučaju postojala grupa za organizovani kriminal, od najmanje tri člana, te da je apelant bio pripadnik te grupe, učestvovao u planiranju i neposredno preduzeo krivično pravne radnje za koje je oglašen krivim. Sud BiH je ukazao da je drugostepeno vijeće analiziralo sve navedene činjenice, uključujući i vremenski kontinuitet djelovanja organizovane grupe, polazeći od iskaza svjedoka Z. P. iz istrage, kao i ostvarene komunikacije apelanta i Z. P., iz čijeg sadržaja proizlazi upotreba termina i sintagmi karakterističnih za promet opojnim drogama.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant uopšte ne obrazlaže povredu navedenog prava, osim što navodi da je apelaciju uložio radi „zaštite prava na pravilnu primjenu materijalnog prava i prava na pravično suđenje“, te konstatovao da ga isti sud (Sud BiH) nije mogao jednom osloboditi pa kasnije osuditi na osnovu istih dokaza (prvostepenom presudom oslobođen, a drugostepenom presudom, koja je potvrđena osporenom odlukom osuđen). Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali ni te navode nije posebno obrazlagao, već je samo naveo da drugostepena presuda i osporena presuda Suda BiH „nisu utemeljene na zakonu zbog čega je diskriminisan nepravičnom presudom“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja se apelant pozvao odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje, kao i kršenja zabrane diskriminacije, odnose isključivo na utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, te da apelant ne navodi kršenje bilo kojeg elementa prava na pravično suđenje kako je garantovano članom 6. Evropske konvencije, kao ni zabranom diskriminacije, osim što je nezadovoljan osporenim odlukama. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Ovo osobito imajući u vidu da apelant u apelaciji ponavlja navode koje je isticao u žalbi protiv drugostepene presude, a koje navode je razmotrio Sud BiH prilikom donošenja osporene odluke, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-166/17 (Z. T.) | Sudska praksa | Aktio