Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-235/17 (D. T.)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Vanbračna zajednica
  • Penzija
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-235/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-235/17, rješavajući apelaciju Daliborke Topalović, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Daliborka Topalović protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 041940 16 Gž 2 od 20. oktobra 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Daliborka Topalović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Damir S. Sprečo, advokat iz Doboja, podnijela je 17. januara 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 041940 16 Gž 2 od 20. oktobra 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina žalba i potvrđena prvostepena odluka, kojom je utvrđeno da je tužitelj (S. K.) 1992. godine zasnovao vanbračnu zajednicu sa D. S., koja je postojala sve do njene smrti 10. oktobra 2013. godine.

2. U obrazloženju odluke prvostepeni sud je naveo da prema odredbi člana 54. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), tužilac može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, povredu prava ličnosti ili istinitosti, odnosno neistinitosti neke isprave. Prvostepeni sud je istakao da u konkretnom slučaju tužilac traži utvrđenje postojanja vanbračne zajednice za života apelantičine prednice, tj. traži utvrđenje postojanja pravnog odnosa koji je postojao između tužioca i apelantičine prednice, te dovodeći to u vezu sa odredbom člana 12. Porodičnog zakona, kojom je definisana vanbračna zajednica, sa odredbom člana 70. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, kojom je propisano ko ostvaruje pravo na porodičnu penziju, proizlazi da bi tužilac pravo na porodičnu penziju mogao ostvariti tek ukoliko pravosnažnom presudom utvrdi da je vanbračna zajednica postojala, a što isti i traži svojim tužbenim zahtjevom. Prvostepeni sud je zaključio da kod takvog stanja stvari tužilac ima pravni interes za podnošenje tužbe kojom se traži utvrđenje postojanja vanbračne zajednice kao pravnog posla.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je naveo da je prema izvedenim dokazima, tj. iskaza tužioca, kao parnične stranke, iskaza saslušanih svjedoka S. P., S. R., M. B., Z. S. i Z. V., prvostepeni sud utvrdio, da je tužilac u ljeto 1992. godine, zasnovao vanbračnu zajednicu sa D. S., koja je trajala sve do njene smrti 2013. godine, da se ta vanbračna zajednica ogleda u emotivnoj vezi, zajedničkom življenju, međusobnoj brizi i njezi i poštivanju, te ekonomskoj zajednici i da je ista predstavljala zajednicu života žene i muškarca koji nisu sklopili brak. S obzirom na navedeno Okružni sud je ukazao da je prvostepeni sud pozivom na odredbe člana 54. stav 1. ZPP, člana 12. Porodičnog zakona i člana 70. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju i odlučio kao u izreci pobijane presude. Okružni sud je konstatovao da je tužba u konkretnom slučaju dopuštena, a shodno odredbi člana 54. stav 1 ZPP, jer u predmetnoj pravnoj stvari tužilac traži utvrđenje postojanja vanbračne zajednice za života apelantičine prednice, tj. traži utvrđenje postojanja pravnog odnosa koji je postojao između tužioca i apelantičine prednice, pa se suprotni apelantičini žalbeni prigovori smatraju neosnovanim. Okružni sud je naglasio da je prvostepeni sud prihvatajući iskaz tužioca kao parnične stranke i iskaze saslušanih svjedoka i po prijedlogu tužioca pravilno izveo zaključak o odlučnoj činjenici, a to jest da je tužilac dokazao da je u ljeto 1992. godine zasnovao vanbračnu zajednicu sa D. S., koja je trajala sve do njene smrti, slijedom čega se ukazuju neosnovani apelantčini žalbeni prigovori zbog povrede odredaba parničnog postupka, kada je u pitanju ocjena dokaza i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi da se sudovi nisu upuštali u utvrđivanje relevantnog materijalnog prava na kojem tužilac zasniva tužbeni zahtjev u konkretnoj pravnoj stvari, te da tužilac nije dokazivao pravni interes koji je morao dokazati da bi raspravljanje o tužbenom zahtjevu bilo dopušteno. Apelantica, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da su proizvoljno primijenjeni pozitivno-pravni propisi.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na utvrđeno činjenično stanje i primjenu pozitivno-pravnih propisa, te da apelantica ne navodi kršenje bilo kojeg elementa prava na pravično suđenje kako je garantovano članom 6. stav 1. Evropske konvencije, osim što je nezadovoljna osporenim odlukama. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi. Ovo osobito imajući u vidu da apelantica u apelaciji ponavlja navode koje je isticala u žalbi protiv prvostepene presude, a koje navode je razmotrio Okružni sud prilikom donošenja osporene odluke o žalbi, te jasno i detaljno objasnio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u predmetnom slučaju. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-235/17 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio