Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2072/16 (P. K.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Građanski postupak
- Prekid postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2072/16
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2072/16, rješavajući apelaciju Petra Kezića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Petra Kezića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 V 021872 06 V, koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 V 021872 06 V od 18. oktobra 2012. godine.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nakon što nasljednici preuzmu postupak, ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 V 021872 06 V u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Petru Keziću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Petar Kezić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zadra, Republika Hrvatska, kojeg zastupa Rade K. Ćulibrk, advokat iz Banje Luke, podnio je 12. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 V 021872 06 V a koji je prekinut Rješenjem Osnovnog suda od 18. oktobra 2012. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 17. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 28. oktobra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant, kao predlagač, podnio je 16. augusta 2006. godine Osnovnom sudu prijedlog protiv protivpredlagača Ante Kezića, Vlade Kezića i Marijana Kezića radi fizičke diobe nekretnina.
6. Osnovni sud je 1. augusta 2011. godine održao ročište u predmetnoj pravnoj stvari. U zapisniku je konstatirano da je na ročište pristupio apelant, koji je izjavio da su protivpredlagači u inozemstvu, nakon čega je na tom ročištu doneseno rješenje kojim je određeno da će sud zakazati ročište nakon što se dostave adrese protivpredlagača.
7. Osnovni sud je 18. oktobra 2012. godine održao ročište na koje je pristupio apelant i koji je na zapisnik izjavio da su protivpredlagači Marijan Kezić i Vlado Kezić preminuli.
8. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 V 021872 06 V od 18. oktobra 2012. godine prekinuo postupak u predmetnoj pravnoj stvari zbog smrti protivpredlagača Marijana Kezića i Vlade Kezića. Navedenim rješenjem je određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak, ili kada ih sud, na prijedlog protivne strane, pozove da to učine.
9. Apelant je 10. novembra 2015. godine predložio nastavak vanparničnog postupka, odnosno predložio je da Osnovni sud donese rješenje o fizičkoj diobi nekretnina. Uz predmetni prijedlog apelant je dostavio rješenje Komisije za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima Područne jedinice Banja Luka od 30. oktobra 2015. godine kojim je određeno da se na predmetnim nepokretnostima utvrđuje pravo susvojine u korist apelanta, Ante Kezića, Vlade Kezića i Marijana Kezića sa dijelovima 1/6.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju postupanja u predmetu, ukazavši da vanparnični postupak, koji je pokrenut 16. augusta 2006. godine, nije okončan do podnošenja apelacije. Također, apelant je istakao da vanparnični postupak neopravdano dugo traje, te da za to nema opravdanih razloga. Apelant je naveo da je 10. novembra 2015. godine podnio prijedlog za nastavak postupka, te da je 11. januara 2016. godine urgirao kod Osnovnog suda da se predmetni postupak nastavi i okonča. Stoga, apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava, naloži Osnovnom sudu da nastavi vanparnični postupak i donese rješenje o fizičkoj diobi nekretnina. Osim toga, apelant zahtijeva naknadu štete zbog povrede prava na pravično suđenje.
b) Odgovor na apelaciju
11. Osnovni sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. Osnovni sud je, između ostalog, naveo da je apelant 10. novembra 2015. godine dostavio tom sudu zemljišnoknjižne izvatke na imena umrlih i posjedovne listove na imena umrlih. U vezi s tim, Osnovni sud je naveo da se u konkretnom slučaju radi o predmetu fizičke diobe, te da je doneseno rješenje o prekidu postupka. S obzirom na to, Osnovni sud smatra da su neosnovani razlozi za apelaciju, jer je trebalo podnijeti prijedlog za raspravljanje zaostavštine iza preminulih, pa tek nakon toga podnijeti prijedlog za nastavak postupka diobe sa pravilno označenim diobničarima. Dalje, Osnovni sud je ukazao da je za diobu potrebna i saglasnost za cijepanje nekretnina i da sud sasluša sve zakonske nasljednike koji treba da budu upisani u odgovarajuće evidencije. Osnovni sud je naveo da nije nužno da zakonski nasljednik bude diobničar kada postoji testamentarno nasljeđivanje, te zbog navedenog, smatra da predmetna apelacija nije osnovana.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Član 378. stav 1.
Postupak se prekida:
1) stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici.
Član 380.
Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.
Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio poslije zaključenja glavne rasprave, sud može na osnovu te rasprave donijeti odluku.
Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo. Njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.
Član 381.
Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačkama od 1 do 4 ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
16. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja vanparničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant 16. augusta 2006. godine pokrenuo vanparnični postupak radi fizičke diobe nekretnina i da je taj postupak prekinut rješenjem od 18. oktobra 2012. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je apelant 10. novembra 2015. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za nastavak vanparničnog postupka, ali da nisu bili ispunjeni uvjeti za nastavak tog postupka, kako to proizlazi iz odgovora Osnovnog suda, jer je rješenjem o prekidu postupka od 18. oktobra 2012. godine određeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak, ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Pri tome Ustavni sud ukazuje da je odredbom člana 380. Zakona o parničnom postupku, koja se primjenjuje shodno odredbi člana 2. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku, propisano da za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine postupka jeste period od podnošenja prijedloga za fizičku diobu nekretnina do donošenja rješenja o prekidu postupka, to jest šest godina i dva mjeseca. Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku (radi diobe nekretnina) iz čega proizlazi da je postupak značajan za apelanta. Ustavni sud smatra da eventualna "složenost predmeta", kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine postupka, nije utjecala na trajanje postupka pred tim sudom (osim zakazanih ročišta u postupku, nisu preduzimane druge procesne radnje), te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
24. Analizirajući predmetni vanparnični postupak, Ustavni sud zapaža da je taj postupak pokrenut apelantovim prijedlogom za fizičku diobu nekretnina od 16. augusta 2006. godine. Pri tome Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud tek 1. augusta 2011. godine održao ročište u predmetnoj pravnoj stvari, a sljedeće ročište 18. oktobra 2012. godine. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je, zbog smrti dvojice protivpredlagača, rješenjem Osnovnog suda od 18. oktobra 2012. godine postupak prekinut i određeno da će se nastaviti kada nasljednici preuzmu postupak, ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. Shodno navedenom, Ustavni sud zapaža da je Osnovnom sudu bilo potrebno oko pet godina, nakon podnesenog prijedloga za diobu, da održi prvo ročište u predmetnoj pravnoj stvari. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se Osnovni sud u odgovoru na apelaciju (osim što je naveo razloge zbog čega nije mogao postupati u predmetnom postupku nakon što je doneseno rješenje o prekidu postupka od 18. oktobra 2012. godine) nije izjašnjavao o tome zašto mu je bilo potrebno gotovo pet godina da održi prvo ročište u predmetnoj pravnoj stvari. Imajući u vidu navedeno, te ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud smatra da dužina trajanja postupka od šest godina i dva mjeseca (do trenutka prekida postupka) prelazi granice razumnog roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta i odredbe člana 380. Zakona o parničnom postupku prema kojim za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za vršenje parničnih radnji, a sud ne može poduzimati bilo kakve radnje u postupku, Ustavni sud je naložio Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča postupak kada se steknu uvjeti za njegov nastavak, odnosno kada nasljednici preuzmu postupak, ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine, a očigledno je apelant kao protivna strana još 2015. godine to predložio sudu. Pitanje naknade nematerijalne štete
26. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
27. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je vanparnični postupak do prekida trajao duže od šest godina, te da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 900,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište Osnovnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada je vanparnični postupak, računajući samo do prekida tog postupka, trajao šest godina i dva mjeseca, a ne postoje razlozi koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za tako dugo trajanje postupka.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman