Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2402/16 (M. O., A. Z., V. R., M. Š. i D. P.)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2402/16

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2402/16, rješavajući apelacije Marinka Obradovića i drugih, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. ožujka 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvajaju se apelacije Marinka Obradovića, Alije Zubovića, Vinka Raguža, Marinka Šušnje i Dalibora Perutine.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nisu okončani izvršni postupci koji su se vodili pred Općinskim sudom u Čapljini kao predmeti br. 53 0 P 000433 10 I, 53 0 P 013820 10 I, 53 0 P 000432 10 I, 53 0 I 008144 I 07 i 53 0 I 007983 07 I a koji se trenutačno vode kao predmet broj 53 0 P 000274 07 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Čapljini da, sukladno članku 62.

stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršne postupke koji su se vodili u predmetima br.

53 0 P 000433 10 I, 53 0 P 013820 10 I, 53 0 P 000432 10 I, 53 0 I 008144 I 07 i 53 0 I 007983 07 I a koji se trenutačno vode kao predmet broj 53 0 P 000274 07 I, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Čapljini da, sukladno članku 72.

stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Marinko Obradović, Alija Zubović, Vinko Raguž, Marinko Šušnja i Dalibor Perutina (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Stoca, koje zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnijeli su 8. i 9. lipnja 2016. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nisu okončani izvršni postupci koji su se vodili pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmeti br. 53 0 P 000433 10 I, 53 0 P 013820 10 I, 53 0 P 000432 10 I, 53 0 I 008144 I 07 i 53 0 I 007983 07 I a koji se trenutačno vode kao predmet broj 53 0 P 000274 07 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Obzirom na to da je Ustavnom sudu dostavljeno pet apelacija iz njegove nadležnosti o istom pitanju, Ustavni sud je odlučio da, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, spoji predmete br. AP 2402/16, AP 2407/16, AP 2408/16, AP 2409/16 i AP 2410/16 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2402/16.

3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 6. srpnja, te 4. i 15. kolovoza 2016. godine da dostavi odgovore na apelacije.

4. Općinski sud je dostavio odgovore na apelacije 27. srpnja, 17. kolovoza i 2. rujna 2016. godine.

5. Ustavni sud je telefonskim putem zatražio dodatne informacije u predmetu 21. veljače 2017. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata, navoda Općinskog suda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Apelanti su 11, 20. i 25. siječnja 2010. godine, te 25. srpnja 2007. godine i 27. kolovoza 2008. godine Općinskom sudu, na temelju pravomoćnih i izvršnih presuda Općinskog suda br. 07 53 P 000433 05 P od 7. rujna 2006. godine (dijelom preinačena presudom Kantonalnog suda u Mostaru, u daljnjem tekstu: Kantonalni sud broj 007-0-Gž-06-001252 od 15. ožujka 2007. godine), 53 0 P 013820 08 P od 30. listopada 2009. godine, 07 53 P 000432 05 P od 7. rujna 2006. godine (dijelom preinačena presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-08-000409 od 13. studenog 2009. godine), 07 53 P 000275 06 P od 2. listopada 2006. godine i P-138/05 od 7. ožujka 2006. godine (dijelom preinačena presudom Kantonalnog suda broj 007-0-Gž-06-000495 od 14. rujna 2006. godine) podnijeli prijedloge za izvršenje protiv izvršenika TGA d.d. Stolac (u daljnjem tekstu: izvršenik).

8. Apelanti su kao sredstva izvršenja opredijelili: a) novčana sredstva izvršenika koja su se nalazila na računima otvorenim kod poslovnih banaka izvršenika, b) popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika i prijenos sredstava na račun opunomoćenika apelanata, c) zabilješka izvršenja u zemljišnoj knjizi glede određenih nekretnina, utvrđivanje vrijednosti predmetnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenje apelanata iz iznosa dobivenog prodajom.

9. Općinski sud je rješenjima o izvršenju br. 53 0 P 000433 10 I od 2. veljače 2010. godine, 53 0 P 013820 10 I od 2. veljače 2010. godine, 53 0 P 000432 10 I od 5. veljače 2010. godine, 53 0 I 008144 07 I od 3. rujna 2007. godine i 53 0 I 007983 07 I od 18. rujna 2008. godine dozvolio predložena izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika. Navedena rješenja su dostavljena na provođenje bankama kod kojih je izvršenik imao otvorene račune. Međutim, navedena izvršenja se nisu mogla provesti zbog nepostojanja sredstava na računima banaka.

10. Apelanti navode da su brojnim podnescima urgirali zakazivanje popisa pokretnih stvari izvršenika.

11. Općinski sud je donio zaključke br. 53 0 P 000433 10 I od 29. lipnja 2012. godine, 53 0 P 013820 10 I od 11. listopada 2011. godine, 53 0 P 000432 10 I od 4. srpnja 2012. godine, 53 0 I 008144 07 I od 1. listopada 2009. godine i 53 0 I 007983 07 I od 10. prosinca 2010. godine kojima je na temelju predmetnih rješenja o izvršenju odredio da će se pljenidbeni popis pokretnih stvari u posjedu izvršenika, radi prinudne naplate duga, izvršiti 16. listopada 2012. godine, 12. siječnja 2012. godine, 25. rujna 2012. godine, 15. prosinca 2009. godine i 26. siječnja 2011. godine. Međutim, izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika se nije moglo provesti, jer su sve pokretnine bile založene u korist T.M.T.I. Trade d.o.o. Grude sukladno odredbama Okvirnog zakona o zalozima, i to od 2005. godine pa dalje.

12. Nakon toga, apelanti navode da su podnescima predložili provođenje izvršenja prodajom predmetnih nekretnina izvršenika.

13. Općinski sud je donio zaključke br. 53 0 P 000433 10 I od 26. prosinca 2014. godine, 53 0 P 013820 10 I od 26. prosinca 2014. godine, 53 0 P 000432 10 I, 53 0 I 008144 I 07 od 26. prosinca 2014. godine i 53 0 I 007983 07 I od 8. siječnja 2015. godine kojima je odredio da apelanti, za čija je potraživanja kasnije određeno izvršenje, stupaju u već pokrenuti izvršni postupak koji se vodi kod istog suda pod brojem P 000274 I, sukladno odredbi članka 73. st. 1, 2. i 3. ZIP-a u svezi sa člankom 135. ZIP-a. Nadalje, određeno je da je izvršenje pod toč. a) i b) bilo neprovodivo, te da će se izvršenje nastaviti na predmetnim nekretninama izvršenika koje se već provodi pod navedenim brojem P 000274 I.

14. Općinski sud je potom donio rješenja, pobliže precizirana u spisima predmeta, kojima je određeno da apelanti iz predmetnih izvršnih postupaka pristupaju u ranije pokrenuti izvršni postupak pod brojem P 000 274/07 I zbog toga što se istodobno vodilo više izvršnih postupaka radi naplate duga protiv istog izvršenika i stoga je određeno da se svi ti postupci spoje u jedinstven postupak.

15. Općinski sud je donio zaključak broj 53 0 P 000274 07 I od 8. veljače 2016. godine kojim je pozvao apelante i ostale tražitelje izvršenja da u određenom roku specificiraju svoja potraživanja, visinu duga, zakonsku zateznu kamatu, troškove izvršnog postupka i sl., da bi sud mogao donijeti zaključak o prodaji predmetnih nekretnina.

16. Vještak građevinske struke 7. travnja 2016. godine utvrdio je vrijednost svih založenih nekretnina, te dopunio svoj nalaz 6. lipnja 2016. godine.

17. Općinski sud je održao 8. srpnja 2016. godine zadnje ročište oko utvrđivanja visine duga u predmetu broj 53 0 IP 043648 11 (u kojem je tražitelj izvršenja „Bora“ d.o.o. Banjaluka, koji ima pravo prvenstvenog namirenja, obavijestio sud da je sporna visina duga po tri odobrena kredita i predložio da se sačeka sa rješenjem ovog prethodnog pitanja dok se u tom predmetu ne utvrdi visina duga), te u tom predmetu još nije odlučeno o visini duga.

18. Prema stanju spisa i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, proizlazi da Općinski sud nije donio odluku, odnosno da predmetni izvršni postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelanti smatraju da je, zbog duljine trajanja izvršnih postupaka, tj. predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija) zbog čega potražuju naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

20. Općinski sud je naveo tok predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je istina da izvršni postupak dugo traje, ali da se kod tog suda vodilo 26 izvršenja protiv istog izvršenika u kojim su tražitelji izvršenja bili bivši radnici izvršenika radi naplate neisplaćenih plaća i uplate doprinosa, te je stoga, u smislu članka 73. ZIP-a, 22. siječnja 2015. godine spojio sve navedene predmete. Nadalje, nije bilo moguće zakazati prvo ročište za prodaju predmetnih nekretnina zbog toga što je tražitelj izvršenja koji ima pravo prvenstvenog namirenja obavijestio sud da je u predmetu istog suda broj 53 0 IP 043648 11 sporna visina duga po tri odobrena kredita i predložio da se sačeka sa rješenjem ovog prethodnog pitanja dok se u tom predmetu ne utvrdi visina duga (a koji je 12. ožujka 2015. godine odlukom Kantonalnog suda ukinut i vraćen na ponovni postupak). Općinski sud je dalje naveo da su razlozi objektivne prirode, jer je postupak veoma složen, da se provode vještačenja i da je izvršenik dulje vremensko razdoblje blokiran, kao i računi tvrtke na kojima nema financijskih transakcija. Nadalje, Općinski sud tvrdi da je u svemu postupio sukladno zakonskim propisima, poštujući ljudska prava iz Europske konvencije, posebno pravo na pravično suđenje, i načela izvršnog postupka, te da Općinski sud nije mogao utjecati na razloge koji su uzrokovali dugo trajanje samog postupka.

V.Relevantni propisi

21. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 5.

Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.

(2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Članak 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Članak 34. st. 1. i 2.

Prekid postupka Sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog tijela o prethodnom pitanju.

U drugim slučajevima prekida postupka, predviđenim odredbama Zakona o parničnom postupku, sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odlučiti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka.

Članak 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Članak 65.

Opseg izvršenja novčanih potraživanja Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u opsegu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.

VI.Dopustivost

22. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, sukladno članku II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Europskom konvencijom i njezinim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Budući da navodi iz apelacija ukazuju na to da apelanti pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreću pitanje duljine trajanja izvršnih postupaka, pokrenutih na temelju pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelanti pozivaju na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

25. Polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz članka 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Europski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. ožujka 1991. godine, Serija A broj 200, stavak 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Europski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980. godine, Serija A broj 40, stavak 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove osobne prilike.

26. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije.

27. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od temeljnih načela Europske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi, Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, Serija A broj 194, stavak 21).

28. U konkretnom slučaju apelanti su se obratili Ustavnom sudu zbog duljine trajanja izvršnih postupaka koji su se vodili pred Općinskim sudom kao predmeti br. 53 0 P 000433 10 I, 53 0 P 013820 10 I, 53 0 P 000432 10 I, 53 0 I 008144 I 07 i 53 0 I 007983 07 I a trenutačno se vode kao predmet broj 53 0 P 000274 07 I.

29. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

30. Apelanti smatraju da je, zbog neokončanja izvršnih postupaka, tj. predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

31. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz stavka 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

32. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

33. U konkretnom slučaju apelanti smatraju da je do povrede njihovog prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Europskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

34. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26). Period koji se uzima u obzir

35. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 21. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelanti nisu obavijestili Ustavni sud je li u međuvremenu Općinski sud okončao izvršne postupke, tj. predmetni izvršni postupak. Ustavni sud konstatira da, prema dobivenim informacijama od 21. veljače 2017. godine, Općinski sud nije okončao postupak. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, duljinu postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata, raspoloživim dokazima iz spisa i dobivenim informacijama.

36. Ustavni sud zapaža da su apelanti 11, 20. i 25. siječnja 2010. godine, te 25. srpnja 2007. godine i 27. kolovoza 2008. godine podnijeli prijedloge za izvršenje protiv izvršenika i da ti postupci, prema stanju spisa i dobivenim informacijama, još traju. Dakle, relevantni periodi koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine predmetnih postupaka jesu više od sedam godina (AP 2402/16, AP 2407/16 i 2408/16), više od devet godina (AP 2409/16), odnosno više od osam godina (AP 2410/16).

Analiza razumnosti trajanja postupka

37. U konkretnom slučaju radi se o izvršnim postupcima, odnosno izvršnom postupku, koje su apelanti pokrenuli radi izvršenja pravomoćnih i izvršnih presuda. Obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata potraživanja apelanata na novčanim sredstvima popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari ili procjenom i prodajom nekretnina, kao i da je naknadno izvršeno pripajanje predmeta pristupanjem drugom izvršnom postupku), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku koji je pri tome od značaja za apelante, jer se radi o naplati novčanog potraživanja po osnovi radnog odnosa.

38. U pogledu ponašanja apelanata, Ustavni sud konstatira da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli duljini trajanja postupka. Naprotiv, apelanti su podnescima u više navrata urgirali postupanje Općinskog suda i izvršavali naloge suda. Dakle, apelanti su poduzimali radnje koje su im bile na raspolaganju kako bi ubrzali postupak izvršenja.

39. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi članka 5. stavak 1. ZIP-a i praksi Europskog suda (vidi, Europski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državno tijelo), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84- 86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

40. Promatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što su apelanti podnijeli prijedloge za izvršenje, u relativno kratkim rokovima donio rješenja o izvršenju kojima je dozvolio predložena izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika. Nakon što navedena izvršenja nisu bila moguća, iako su apelanti kao sredstva za izvršenje u prijedlogu za izvršenje opredijelili i popis, procjenu i prodaju pokretnih stvari izvršenika i prijenos sredstava na račun opunomoćenika apelanata, Općinski sud je dvije godine, odnosno više od dvije godine kasnije donio zaključke kojima je odredio pljenidbeni popis pokretnih stvari izvršenika. Nadalje, prema stanju spisa, Općinski sud nakon toga nije poduzimao procesne radnje u predmetima sve do 2014. godine, odnosno 2015. godine, kada je donio zaključke kojim je odredio da apelanti stupe u već pokrenuti izvršni postupak. Nakon toga, u jedinstvenom postupku više tražitelja izvršenja, Općinski sud je u sljedećih šest mjeseci poduzimao određene procesne radnje, kao što je pozivanje tražitelja izvršenja da specificiraju svoja potraživanja i utvrđivanje vrijednosti založenih nekretnina u vlasništvu izvršenika. Međutim, prema navodima samog Općinskog suda, još uvijek nije zakazano prvo ročište za prodaju predmetnih nekretnina.

41. U svezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku predmetnih izvršnih postupaka poduzimao procesne radnje u relativno kratkim rokovima. Međutim, nakon toga, Općinski sud u razdoblju dužem od dvije, odnosno više od dvije godine, a nakon toga dulje od dvije, odnosno dulje od tri godine nije poduzimao procesne radnje. Nadalje, nesporno je da je duljini trajanja predmetnih postupaka nakon spajanja sa drugim izvršnim predmetom doprinijela i njihova očigledna složenost (veliki broj tražitelja izvršenja i sporna visina duga). S tim u svezi, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije naveo je li poduzimao bilo kakvu procesnu radnju nakon prijedloga jednog od tražitelja izvršenja da se sačeka sa predmetnim izvršnim postupkom dok se ne utvrdi visina duga u drugom sudskom predmetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, prema izričitoj zakonskoj odredbi, sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog tijela o prethodnom pitanju (članak 34. stavak 1. ZIP-a). Stoga, Ustavni sud smatra da veća efikasnost Općinskog suda na početku vođenja predmetnog postupka i određene objektivne okolnosti koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu (nedostatak sredstava na izvršenikovim računima i zalog na pokretnim stvarima izvršenika) ne mogu nadoknaditi pasivnost Općinskog suda, gdje je između pojedinih procesnih radnji prolazilo dulje vremensko razdoblje, a u pitanju je izvršni postupak koji je po zakonu hitne prirode. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira radi li se o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi, Europski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stavak 23, 2000. godina), što je i regulirano člankom 5. ZIP-a. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena duljina trajanja izvršnih postupaka ne može smatrati razumnom sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.

42. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene činjenice, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

43. Apelanti su zatražili da im se naknadi šteta zbog duljine trajanja izvršnih postupaka, tj. predmetnog izvršnog postupka. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja prava apelanata i izdavanje naloga Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršne postupke, tj. predmetni izvršni postupak, dovoljna satisfakcija za apelante. VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada izvršni postupci, odnosno izvršni postupak, traje više od sedam godina, više od osam godina, odnosno više od devet godina i kada još uvijek nije okončan i u kojem su postojale određene objektivne okolnosti, jer je Općinski sud nepoduzimanjem izvršnih radnji u značajnom vremenskom razdoblju propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak.

45. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2402/16 (M. O., A. Z., V. R., M. Š. i D. P.) | Sudska praksa | Aktio