Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3390/16 (A. A.)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3390/16

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3390/16, rješavajući apelaciju Albinke Artuković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Albinke Artuković.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Tešnju u predmetu broj 39 0 I 004228 09 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 39 0 I 004228 09 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tešnju da, u skladu s članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Albinka Artuković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tešnja, koju zastupa Drinka Lekić, advokat iz Tešnja, podnijela je 9. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 39 0 I 004228 09 I.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. decembra 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 17. juna 2009. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, protiv H. M. (u daljnjem tekstu: izvršenik), na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 39 0 Mal 000546 08 Mal od 16. marta 2009. godine, radi isplate duga, vrijednost spora 1.252,30 KM. Apelantica je predložila da se izvršenje sprovede pljenidbom jedne polovine plate koju izvršenik ostvaruje u preduzeću „PAMGLASS“ d.o.o. Doboj Jug ( u daljnjem tekstu: poslodavac).

6. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 39 0 I 004228 09 I od 19. juna 2009. godine dozvolio predloženo izvršenje.

7. Apelantica je, nakon donošenja rješenja o izvršenju, obavijestila Općinski sud da je izvršenik 24. avgusta 2009. godine isplatio iznos od 800,00 KM.

8. Općinski sud je rješenje o izvršenju 30. aprila 2010. godine dostavio izvršenikovom poslodavcu.

9. Dopisom od 20. maja 2010. godine, poslodavac je obavijestio Općinski sud da će se ugroziti osnovna egzistencija izvršenika ukoliko bi se postupilo po Rješenju o izvršenju, iz razloga što izvršenik ima obustave po vlastitim kreditima.

10. Poslodavac je 5. oktobra 2010. godine obavijestio Općinski sud da izvršenik ima neto plaću od 650,00 KM i obaveze po kreditu u iznosu od 20.000,00 KM kod Raiffeisen Banke i da mjesečna rata iznosi 316,00 KM sa rokom otplate do 11. januara 2015. godine.

11. Apelantica je podneskom od 7. aprila 2011. godine predložila promjenu sredstva izvršenja i to pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, prvenstveno putničkog motornog vozila, kao i ostalih pokretnih stvari izvršenika.

12. Općinski sud je 29. aprila 2011. godine dozvolio predloženo izvršenje.

13. PS Tešanj je 16. maja 2011. godine, na zahtjev Općinskog suda, dostavila obavještenje da izvršenik nije vlasnik predmetnog vozila.

14. Apelantica je podneskom od 30. maja 2011. godine predložila da sud nastavi izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika.

15. Sudski izvršitelj je 13. oktobra 2011. godine obavijestio sudiju zaduženog za navedeni predmet da se izvršenik ne nalazi na datoj adresi.

16. Općinski sud je zaključkom od 14. novembra 2011. godine pozvao apelanticu da dostavi izvršenikovu tačnu adresu.

17. Apelantica je 22. novembra 2011. godine dostavila adresu izvršenikovog poslodavca, na kojoj je izvršenik primio Rješenje o promjeni sredstva izvršenja.

18. Apelantica je podneskom od 26. novembra 2013. godine od Općinskog suda zatražila da se izvršenje pokuša provesti popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.

19. Općinski sud je 27. aprila 2015. godine izdao naredbu sudskom izvršitelju da izvrši popis pokretne imovine izvršenika.

20. Sudski izvršitelj je 16. novembra 2016. godine izvršio popis pokretne imovine izvršenika, nakon čega je zaključkom o prodaji od 12. decembra 2016. godine zakazana prva prodaja pokretne imovine izvršenika za 26. decembar 2016. godine.

21. Prema stanju spisa predmeta, izvršni postupak je u toku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

22. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno zbog nepoduzimanja izvršnih radnji u postupku u kojem je doneseno rješenje o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ukazuje da postupak pred Općinskim sudom traje nerazumno dugo, kao i da je u više navrata slala urgencije Općinskom sudu. Apelantica zahtijeva naknadu štete u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

23. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka, koja je u skladu sa dostavljenim podacima, navedena u činjeničnom dijelu odluke.

V. Relevantni propisi

24. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 35/12, 46/16) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

VI. Dopustivost

25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

27. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da obezbijede najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

28. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav

1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

29. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljnem tekstu: Evropski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

30. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utiču na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

31. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Takođe, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).

32. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje od 17. juna 2009. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

34. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

37. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

38. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

39. Takođe, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18; i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

40. Ustavni sud zapaža da je apelantica prijedlogom za izvršenje od 17. juna 2009. godine pokrenula izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizovala svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka je period od sedam godina i osam mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka

41. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantkinjinog potraživanja pljenidbom polovine plate izvršenika, odnosno pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari), Ustavni sud smatra da se ne radi o naročito složenom postupku.

42. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje, u vrlo kratkom roku donio rješenje o izvršenju, kojim je dozvolio predloženo izvršenje, ali da je navedeno rješenje dostavio na provođenje izvršenikovom poslodavcu tek nakon 10 mjeseci. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u narednom periodu preduzimao određene procesne radnje u cilju provođenja izvršenja na novčanim sredstvima izvršenika, a nakon toga i na izvršenikovim pokretnim stvarima. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelantica podneskom od 26. novembra 2013. godine predložila da sud ponovo pokuša provesti izvršenje popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu bila potrebna jedna godina i pet mjeseci, nakon podnošenja apelanticinog prijedloga, da izda naredbu sudskom izvršitelju da izvrši popis pokretne imovine izvršenika, a sudskom izvršitelju jedna godina i šest mjeseci da izvrši popis pokretnih stvari izvršenika. Pri tome, Ustavni sud posebno naglašava da je Općinski sud prilikom postupanja morao biti svjestan činjenice da je izvršni postupak, koji je zakonom označen kao hitan postupak, pokrenut 2009. godine, te da je bio dužan postupati efikasno i u skladu sa zakonskim propisima kako bi se postupak okončao što brže. Imajući u vidu da predmetni postupak traje sedam godina i osam mjeseci i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Ospćinskog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju uopće nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati neaktivnost tog suda, odnosno dužinu trajanja postupka pred tim sudom.

43. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja postupka, budući da je aktivno postupala u predmetnom postupku, te preduzimala radnje koje su joj bile na raspolaganju, sve u cilju izvršenja pravosnažne i izvršne presude.

44. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

45. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da je cilj osigurati da apelanti što je moguće više budu vraćeni u poziciju u kojoj bi bili da nisu zanemareni standardi prava na pravično suđenje. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja, između ostalih, i značaj predmetne pravne stvari za apelanticu s obzirom na visinu njenog potraživanja, činjenicu da je u toku izvršnog postupka izvršenik namirio dio dugovanja, pa je razumno smatrati da apelantica nije pretrpila znatniju nematerijalnu štetu. Na osnovu navedenog, Ustavni sud je zaključio da je za apelanticu dovoljna satisfakcija činjenica da je utvrđena povreda njenog prava na pravično suđenje i da je dat nalog Općinskom sudu, s ciljem što potpunije zaštite apelanticinih prava, da hitno okonča predmetni izvršni postupak.

VIII. Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u situaciji kada izvršni postupak, koji je po samom zakonu hitan, traje sedam godina i osam mjeseci, a, pri tome, Općinski sud uopće nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati tako dugo trajanje postupka pred tim sudom.

47. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3390/16 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio