Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2203/16 (D. P. i drugi)

Odluka donesena 07. 03. 2017.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2203/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine, u predmetu broj AP-2203/16, rješavajući apelacije Dalibora Palalića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Dalibor Palalić protiv Rješenja Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine Državna granična služba broj 15-3-2/2-2151-151/04 od 5. novembra 2004. godine;

Tin Međugorac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 025255 16 Gž od 18. aprila 2016. godine;

"MEDIA RES" d.o.o. Mostar protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mals 257038 15 Pž od 28. marta 2016.

godine;

Emina Kavazović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 U 002547 15 U od 27. aprila 2016. godine;

Ahmo Šakinović protiv Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši broj 23 0 Mal 009789 12 Mal 2 od 27. avgusta 2012. godine;

Nermana Spahić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 227379 13 Rev od 9. maja 2016.

godine;

Izeta Beganović zbog neizvršenja Presude na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 021876 10 Rs od 8. februara 2011. godine;

Vladimir Golubić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 190117 16 Rev od 19. maja 2016. godine;

Luka Veselinović protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 043112 16 Rsž 2 od 12. aprila 2016. godine i Branka Jeličić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 183556 15 Rsž od 17. maja 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-2203/16

1. Dalibor Palalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, podnio je 4. maja 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine Državna granična služba (u daljnjem tekstu: Državna granična služba) broj 15-3-2/2-2151-151/04 od 5. novembra 2004. godine i Rješenja Državne granične službe broj 03-2/2-4908-46/2003 od 27. maja 2003. godine. Odlukom Državne granične službe broj 03-2/2-6060-337/02 od 24. septembra 2002. godine apelant je izabran na radno mjesto nadzor granice i kontrola saobraćaja na graničnom prelazu u jedinici Državne granične službe Strmica. Osporenim Rješenjem Državne granične službe broj 03-2/2-4908-46/2003 od 27. maja 2003. godine apelant je raspoređen na radno mjesto vođa sektora u jedinici Državne granične službe Strmica. Osporenim Rješenjem Državne granične službe broj 15-3-2/2-2151-151/04 od 5. novembra 2004. godine apelant je sa mjesta vođa sektora interno premješten na radno mjesto nadzor granice i kontrola saobraćaja na graničnom prelazu u jedinicu Državne granične službe Velika Kladuša.

2. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana 64. stav 5. Zakona o policijskim službenicima Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 27/04, 63/04, 5/06, 58/06, 15/08, 63/08, 35/09 i 7/12), u propisanom roku podnese žalbu Odboru za žalbe policijskih službenika protiv Rješenja Državne granične službe broj 15-3-2/2-2151-151/04 od 5. novembra 2004. godine.

2. AP-2319/16

3. Tin Međugorac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 1. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 025255 16 Gž od 18. aprila 2016. godine i Rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 025255 15 P od 10. decembra 2015. godine (u daljnjem tekstu: Općinski sud). Rješenjem Općinskog suda broj 63 0 P 025255 15 P od 10. decembra 2015. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 63 0 P 025255 16 Gž od 18. aprila 2016. godine u parničnom postupku apelantova tužba radi smetanja posjeda odbačena je kao neblagovremena.

4. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 327. stav 3. Zakona o stvarnim pravima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 66/13 i 100/13), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu radi smetanja posjeda.

3. AP-2322/16

4. "MEDIA RES" d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Sesar-Ćurić-Miletić, iz Mostara, podnio je 2. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantronalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mals 257038 15 Pž od 28. marta 2016. godine. U konkretnom slučaju apelant je podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Hrvatske narodne zajednice Sarajevo, radi isplate duga. S obzirom da prilikom dostavljanja tužbe na odgovor tuženom utvrđeno da se tuženi ne nalazi na adresi koju je apelant naveo u tužbi, Općinski sud rješenjem od 14. novembra 2014. godine pozvao apelanta da uredi tužbu u skladu sa članom 348. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), odnosno dostavi tačnu adresu tuženog ili Izvod iz nadležnog registra, kako bi se istom mogla dostaviti tužba na odgovor. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Mals 257038 09 Mals od 17. decembra 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenje Kantronalnog suda broj 65 0 Mals 257038 15 Pž od 28. marta 2016. godine apelantova tužba odbačena je kao neuredna, jer apelant u podnesku, dopuni koju je dostavio sudu 3. decembra 2014. godine nije dostavio tačnu adresu tuženog niti Izvod iz nadležnog registra.

5. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 348. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku dostavi nadležnom sudu urednu tužbu radi isplate duga. 4. AP-2646/16

5. Emina Kavazović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Breze, koju zastupa Amra Gurda, advokat iz Sarajeva, podnijela je 21. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 U 002547 15 U od 27. aprila 2016. godine. Rješenjem Službe za prostorno uređenje i imovinsko pravne poslove, Odjel imovinsko-pravnih i katastarskih poslova Općine Ljubuški (u daljnjem tekstu: Služba) broj 04/2-30-10-418/11 od 22. februara 2013. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Federalne uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-30-2- 631/13 od 3. jula 2014. godine apelanticin zahtjev za ispravku korisnika i promjenu korisnika (posjednika) u katastarskom operatu općine Ljubuški na nekretnini bliže označenoj u izreci rješenja. Osporenim Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 U 002547 15 U od 27. aprila 2016. godine apelanticina tužba protiv Rješenja Federalne uprave broj 05-30-2-631/13 od 3. jula 2014. godine odbačena je kao neblagovremena.

6. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 18. stav 2. Zakona o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu protiv Rješenja Federalne uprave broj 05-30-2- 631/13 od 3. jula 2014. godine.

5. AP-2664/16

7. Ahmo Šakinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velika Kladuše, podnio je 21. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 Mal 009789 12 Mal 2 od 27. avgusta 2012. godine. Osporenom Presudom Općinskog suda broj 23 0 Mal 009789 12 Mal 2 od 27. avgusta 2012. godine apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi B.R. na ime naknade štete isplati iznos od 1.500,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama odbijen je kao neosnovan. Iz stanja spisa proizlazi da apelant nije podnio žalbu protiv osporene Presude Općinskog suda broj 23 0 Mal 009789 12 Mal 2 od 27. avgusta 2012. godine, te da je presuda postala pravosnažna 27. septembra 2012. godine.

8. Ustavni sud zapaža da apelant nije iskoristio mogućnost da, u skladu sa odredbama člana

203. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05 i 19/06), u propisanom roku podnese žalbu protiv presude Općinskog suda broj 23 0 Mal 009789 12 Mal 2 od 27. avgusta 2012. godine.

6. AP-2803/16

9. Nermana Spahić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Izet Laličić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 4. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 227379 13 Rev od 9. maja 2016. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Rs 033042 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 41 0 Rs 033042 12 Rs od 11. februara 2011. godine. Rješenjem Općinskog suda broj 41 0 Rs 033042 12 Rs od 11. februara 2011. godine, koje potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 41 0 Rs 033042 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine apelantičina tužba radi utvrđivanja nezakonitosti prestanka radnog odnosa i isplate novčanih potraživanja iz radnog odnosa odbačena je kao neblagovremena. Osporenim rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 227379 13 Rev od 9. maja 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina revizija i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda broj 41 0Rs 033042 13 Rsž od 11. septembra 2013. godine.

10. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 103. Zakona o radu („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 43/99, 32/00 i 29/03), u propisanom roku podnese tužbu nadležnom sudu za zaštitu prava iz radnog odnosa.

7. AP-2854/16

11. Izeta Beganović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 8. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog neizvršenja Presude na osnovu priznanja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Rs 021876 10 Rs od 8. februara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom Presude na osnovu priznanja Općinskog suda broj 32 0 Rs 021876 10 Rs od 8. februara 2011. godine usvojen je apelantičin tužbeni zahtjev i obavezana je tužena da na ime apelantice uplati doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 9.428,65 KM.

12. Ustavni sud zapaža da apelantica nije iskoristila mogućnost da, u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 23/03, 52/03, 33/06, 39/06 i 39/09 i 74/11), podnese prijedlog za izvršenje Presude na osnovu priznanja Općinskog suda broj 32 0 Rs 021876 10 Rs od 8. februara 2011. godine.

8. AP-2861/16

13. Vladimir Golubić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Dragan Stupar i Aleksandar Čorni iz Banjaluke, podnio je 5. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 Rs 190117 16 Rev od 19. maja 2016. godine. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci broj (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) 71 0 Rs 190117 14 Rs od 11. marta 2015. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je zasnovao radni odnos kod tuženog na neodređeno vrijeme počev od 15. novembra 2012. godine, da se obaveže tuženi da sa apelantom zaključi ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a ukoliko tuženi odbije da ga zaključi da će presuda u svemu zamijeniti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a što je tuženi dužan da prizna i trpi i apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude. Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 190117 15 Rsž od 12. novembra 2015. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova žalba protiv Presude Osnovnog suda broj 71 0 Rs 190117 14 Rs od 11. marta 2015. godine. Osporenim Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 Rs 190117 16 Rev od 19. maja 2016. godine odbačena je kao kao nedopuštena apelantova revizija protiv Rješenja Okružnog suda broj 71 0 Rs 190117 15 Rsž od 12. novembra 2015. godine.

14. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 422. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13), u propisanom roku podnese žalbu nadležnom sudu protiv Presude Osnovnog suda broj 71 0 Rs 190117 14 Rs od 11. marta 2015. godine.

9. AP-2899/16

15. Luka Veselinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je 5. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 Rs 043112 16 Rsž 2 od 12. aprila 2016. godine i Rješenja Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 Rs 043112 15 Rs 2 od 10. februara 2016. godine. Osporenim rješenjem Osnovnog suda broj 92 0Rs 043112 Rs 2 od 10. februara 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 92 0 Rs 043112 16 Rsž 2 od 12. aprila 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova tužba radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

16. Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07), u propisanom roku podnese nadležnom sudu tužbu radi uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

10. AP 3213/16

17. Branka Jeličić (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Slavica Graorac, advokat iz Banjaluke, podnijela je 27. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 183556 15 Rsž od 17. maja 2016. godine. Rješenjem Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 183556 14 Rs od 13. jula 2015. godine, koje je potvrđeno osporenim Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 Rs 183556 15 Rsž od 17. maja 2016. godine odbačena je kao neblagovremena apelantičina tužba za isplatu otpremine u iznosu od 4.957,00 KM.

18. Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 55/07), u propisanom roku podnese nadležnom sudu tužbu radi isplate otpremine.

Spajanje predmeta

19. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2203/16. Apelacioni navodi

20. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Neki od apelanata pozvali su se i na povredu nekih drugih prava (npr. pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, nediskriminaciju, pravo na slobodu kretanja itd.), ali ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentovali.

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

22. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

23. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

25. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman