Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2185/16 (R. B.)
Odluka donesena 07. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Materijalna šteta
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2185/16
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2185/16, rješavajući apelaciju Rame Begića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 7. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Rame Begića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan parnični postupak koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Živinicama u predmetu broj 33 0 P 013647 15 P2.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča predmetni parnični postupak u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Rami Begiću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Živinicama i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Ramo Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Idriz Zukić, advokat iz Tuzle, podnio je 23. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 P 013647 09 P.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 18. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Općinskog suda 23. januara 2017. godine.
3. Vrhovni sud je dostavio odgovore na apelaciju 22. jula i 16. augusta 2016. godine, Kantonalni sud 26. januara 2017. godine i Općinski sud 10. februara 2017. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Tužitelj S.B. (apelantov sin, u daljnjem tekstu: tužitelj) je 19. augusta 2009. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih (Općine Živinice, Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede TK i GPP „Banovići“ d.o.o. Banovići) radi naknade materijalne štete.
6. Općinski sud je 20. augusta 2009. godine izdao naredbu o dostavi tužbe na odgovor tuženim.
7. Budući da nije zaprimio odgovor na tužbu od drugotuženog (zbog netačno naznačenog naziva drugotuženog), Općinski sud je 17. septembra 2009. godine donio rješenje kojim je naložio tužitelju da uredi tužbu.
8. Opunomoćenik tužitelja je 18. septembra 2009. godine uredio tužbu.
9. Opunomoćenik tužitelja je 4. januara 2012. godine dostavio Općinskom sudu podnesak kojim je uredio predmetnu tužbu (preinačio tužbu u subjektivnom smislu) na način da je kao tužitelja označio apelanta umjesto S.B.
10. Općinski sud je 30. januara 2012. godine naložio apelantu da uredi tužbu u pogledu pravilnog označavanja zakonskog zastupnika prvotuženog.
11. Opunomoćenik tužitelja je 8. marta 2012. godine postupio po nalogu suda.
12. Općinski sud je zakazivao pripremna ročišta (12. aprila 2012. godine, 6. juna 2013. godine i 30. augusta 2013. godine) koja je odgodio (na prijedlog tuženih, odnosno zbog procesnih nedostataka), tako da je pripremno ročište održao 14. oktobra 2013. godine. Na navedenom ročištu sud je donio rješenje kojim nije dozvolio preinačenje tužbe u subjektivnom smislu na strani tužitelja
– da se umjesto S.B. kao tužitelj označi apelant, zbog toga što su se tome protivili tuženi.
13. Općinski sud je održao i zaključio glavnu raspravu 26. marta 2014. godine (na kojoj su, između ostalog, izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, te vještačenje vještaka geometra i vještaka građevinske struke).
14. Presudom Općinskog suda broj 33 0 P 013647 09 P od 30. aprila 2014. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (S.B.).
15. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli tužitelj i apelant.
16. Rješenjem Općinskog suda broj 33 0 P 013647 09 P od 19. juna 2014. godine u odnosu na apelanta odbačena je kao nedopuštena žalba. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio žalbu.
17. Rješenjem Kantonalnog suda broj 33 0 P 013647 14 Gž od 30. decembra 2014. godine uvažena je apelantova žalba protiv rješenja od 19. juna 2014. godine i navedeno rješenje je ukinuto (stav I izreke rješenja). Stavom II izreke rješenja uvažena je žalba S.B. i apelanta podnesena protiv prvostepene presude od 30. aprila 2014. godine, navedena presuda je ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je predmetna tužba preinačena u subjektivnom smislu, i to na strani tužitelja, podneskom od 4. januara 2012. godine, kao i da je preinačenje učinjeno prije zaključenja pripremnog ročišta, tako da za to preinačenje, suprotno rezoniranju prvostepenog suda, nije bio potreban pristanak tuženih.
18. Protiv navedene odluke Kantonalnog suda prvotužena je izjavila reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 33 0 P 013647 15 Rev od 2. augusta 2016. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu.
19. Općinski sud je u ponovnom postupku održao pripremno ročište 10. januara 2017. godine, dok je uviđaj na licu mjesta zakazao za 28. februar 2017. godine.
20. Prema stanju spisa, postupak je u toku pred Općinskim sudom.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je zbog toga zatražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
22. Općinski sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka, izložen u činjeničnom dijelu odluke, te je istaknuo da je postupao u skladu sa članom 10. Zakona o parničnom postupku i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, vodeći računa o procesnim načelima, te je predložio da Ustavni sud odbije kao neosnovanu predmetnu apelaciju.
23. Kantonalni sud se u svom odgovoru kratko osvrnuo na tok predmetnog postupka pred tim sudom, istaknuvši da je on trajao pet mjeseci, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
24. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju od 22. jula 2016. godine naveo da mu je konkretni predmet dostavljen na odlučivanje po reviziji 17. marta 2015. godine i da će on biti na redu za rješavanje u III kvartalu 2016. godine. Vrhovni sud je 6. augusta 2016. godine obavijestio Ustavni sud da je donesena odluka o izjavljenoj reviziji 2. augusta 2016. godine.
V. Relevantni propisi
25. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
26. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
27. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
28. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
29. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupak, prema stanju spisa, i nakon sedam godina i šest mjeseci od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
31. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
32. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Relevantni principi
34. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
35. Ustavni sud zapaža da je tužitelj (apelantov sin) 19. augusta 2009. godine pokrenuo predmetni postupak, te da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i šest mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka
36. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi naknade materijalne štete pričinjene na apelantovoj parceli, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
37. Ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Općinskim sudom do donošenja prvostepene presude trajao četiri godine i osam mjeseci (te da se trenutno nalazi na ponovnom rješavanju pred tim sudom). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je nakon podnošenja tužbe Općinski sud u relativno kratkim vremenskim periodima preduzimao određene procesne radnje (dostavio tužbu na odgovor i naložio tužitelju da uredi tužbu). Međutim, nakon što je tužitelj 18. septembra 2009. godine uredio tužbu, Općinski sud u periodu od dvije godine i četiri mjeseca nije preduzeo nijednu procesnu radnju radi vođenja predmetnog postupka. Ustavni sud zapaža da je, nakon što je Općinski sud uzeo predmet u rad, okončao prvostepeni postupak u periodu od dvije godine i tri mjeseca, ali da u navedenom periodu nije preduzimao procesne radnje u primjerenim rokovima (jer je između dva zakazana ročišta proteklo duže od jedne godine). Što se tiče ponašanja Kantonalnog suda i Vrhovnog suda, Ustavni sud primjećuje da su Kantonalni sud i Vrhovni sud svoje odluke donijeli u relativno kratkim periodima (šest mjeseci i jedna godina i četiri mjeseca), tako da nisu u značajnoj mjeri doprinijeli ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka. Imajući u vidu da predmetni postupak traje sedam godina i šest mjeseci, i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Općinskog suda, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pri tome Ustavni sud ukazuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju uopće nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati neaktivnost tog suda u predmetnom postupku, odnosno dužinu trajanja postupka pred tim sudom. S druge strane, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi da su tužitelj i apelant svojim ponašanjem doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.
38. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
40. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM. Međutim, imajući u vidu da je apelant stupio u predmetni postupak umjesto tužitelja u januaru 2012. godine, Ustavni sud smatra da apelantu pripada naknada nematerijalne štete samo za period od pet godina, koliko je proteklo od apelantovog stupanja u predmetni postupak. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantu, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, pripada pravo na naknadu nematerijalne štete u iznosu od 750,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
41. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi prava na imovinu zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
42. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada predmetni parnični postupak traje duže od sedam godina od podnošenja tužbe, i to u najvećoj mjeri zbog neaktivnosti Općinskog suda, koji pri tome uopće nije ponudio razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu trajanja predmetnog postupka pred tim sudom.
43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman