Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3399/16 (N. Š.)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3399/16
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3399/16, rješavajući apelaciju Nihade Šabanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nihade Šabanović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 241632 15 I, a koji se trenutno nalazi po žalbi pred Kantonalnim sudom u Tuzli.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku odluči o žalbi izjavljenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli od 29. juna 2016. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Nihada Šabanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 9. augusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 I 241632 15 I (raniji broj 032-0-I-09-004 993).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 7. oktobra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 24. oktobra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 28. maja 2009. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik) na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda u Živinicama broj P-189/05 od 30. decembra 2005. godine radi isplate regresa, vrijednost spora 2.993,86 KM. Apelantica je predložila da se izvršenje provede na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika.
6. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-09-004 993 od 17. juna 2009. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.
7. Općinski sud je dopisom od 2. jula 2009. godine naložio NLB Tuzlanskoj banci da izvrši pljenidbu novčanih sredstava sa izvršenikovog računa.
8. NLB Tuzlanska banka je 8. jula 2009. godine obavijestila Općinski sud da je postupila po rješenju o izvršenju tog suda.
9. Apelantica je 6. jula 2009. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o izvršenju, jer rješenjem o izvršenju od 17. juna 2009. godine nisu određeni troškovi izvršnog postupka.
10. Apelantica je 22. oktobra 2009. godine zatražila od Općinskog suda žurno postupanje po zahtjevu za donošenje dopunskog rješenja o izvršenju.
11. Općinski sud je donio Dopunsko rješenje o izvršenju broj 032-0-I-09-004 993 od 7. maja 2010. godine kojim je odredio troškove izvršnog postupka u iznosu od 285,00 KM.
12. Izvršenik je 18. maja 2010. godine izjavio prigovor protiv dopunskog rješenja o izvršenju.
13. Općinski sud je rješenjem od 29. juna 2016. godine odbio izvršenikov prigovor.
14. NLB Tuzlanska banka je 11. jula 2016. godine obavijestila Općinski sud da je izvršen prenos zaplijenjenih sredstava u iznosu od 285,00 KM na apelanticin račun.
15. Općinski sud je 14. jula 2016. godine zaprimio žalbu izvršenika protiv rješenja od 29. juna 2016. godine.
16. Apelantica je 31. oktobra 2016. godine obavijestila Ustavni sud da joj je 18. oktobra 2016. godine dostavljena izvršenikova žalba na odgovor.
17. Prema stanju spisa, predmet se nalazi po žalbi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, odnosno nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je ukazala da je izvršni postupak pokrenut prije sedam godina i dva mjeseca i da je još u toku, kao i da je, zbog neažurnosti suda, neizvjesno koliko će postupak još trajati. Apelantica predlaže da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i da naloži Općinskom sudu da po hitnom postupku okonča izvršni postupak. Osim toga, apelantica predlaže da Ustavni sud obaveže Vladu Tuzlanskog kantona da joj na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 2.400,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
19. Općinski sud je opisao hronologiju predmetnog postupka, koja je navedena u činjeničnom dijelu odluke. Također, Općinski sud je istakao da na efikasnost rada tog suda utječe preopterećenost velikim brojem nezavršenih predmeta, kao i to da broj sudskih izvršitelja nije srazmjeran broju predmeta, što u velikoj mjeri usporava rad suda. Općinski sud je ukazao da je suočen sa „administrativnim barijerama“ u odnosu na saglasnost za popunu upražnjenih pozicija, što utječe na efikasno i blagovremeno obavljanje poslova. Općinski sud predlaže da Ustavni sud odbije apelaciju kao neosnovanu, te da, ukoliko apelacija eventualno bude usvojena, odbije apelanticin zahtjev za naknadu štete.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određeni Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelantica pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne presude, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelantica poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
25. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava (u daljnem tekstu: Evropski sud) na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.
26. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantima da se žale zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju da utječu na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.
27. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).
28. U konkretnom slučaju apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje od 28. maja 2009. godine nije okončan u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
29. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
30. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
33. U konkretnom slučaju apelantica smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
34. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
35. Također, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
36. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997- IV, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3641/09 od 6. decembra 2012. godine, tačka 33, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ).
Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je apelantica 28. maja 2009. godine pokrenula predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan (trenutno se postupak vodi pred Kantonalnim sudom). Međutim, imajući u vidu da se apelantica žali samo na dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, pridržavajući se apelacionih navoda kojim je vezan u smislu člana 31. Pravila Ustavnog suda, ispitati dužinu trajanja predmetnog postupka od pokretanja tog postupka pa do 11. jula 2016. godine (kada je NLB Tuzlanska banka obavijestila Općinski sud da je izvršen prenos zaplijenjenih sredstava u iznosu od 285,00 KM na apelanticin račun). Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste od oko sedam godina.
Analiza dužine trajanja postupka
38. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi izvršenja presude kojom je apelantici na ime regresa dosuđen određeni novčani iznos. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se ne radi o složenom postupku.
39. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelantica podnijela prijedlog za izvršenje, u relativno kratkim vremenskim periodima preduzimao procesne radnje radi vođenja i okončanja predmetnog postupka, tako da je rješenje o izvršenju provedeno u periodu kraćem od dva mjeseca. Međutim, Ustavni sud zapaža da je apelantica 6. jula 2009. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o izvršenju (jer rješenjem o izvršenju od 17. juna 2009. godine nisu bili određeni troškovi izvršnog postupka). U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo 10 mjeseci da donese dopunsko rješenje kojim je odredio troškove izvršnog postupka, te oko šest godina da odluči o izvršenikovom prigovoru protiv dopunskog rješenja o izvršenju. Pri tome Ustavni sud ukazuje na to da se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim (član 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost suda u tom postupku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja postupka pred Općinskim sudom suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju kao razloge za nepostupanje u predmetnom postupku naveo veliki broj predmeta. Međutim, Ustavni sud je već ukazao na to da veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, tako da Ustavni sud ne može prihvatiti ponuđene razloge kao valjane. Stoga, Ustavni sud smatra da se razlozi koje je ponudio Općinski sud nikako ne mogu smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovakvu neaktivnost tog suda, odnosno za ukupno trajanje postupka pred tim sudom u periodu od oko sedam godina. S druge strane, Ustavni sud ne nalazi da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka.
40. Pored navedenog, Ustavni sud ukazuje da se predmet trenutno nalazi pred Kantonalnim sudom po izvršenikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda (kojim je odbijen izvršenikov prigovor protiv dopunskog rješenja o izvršenju). U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da se apelantica nije žalila na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom. Međutim, nezavisno od toga, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja, a koja se analogno može primijeniti na slučaj apelantice (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba, tačka 42), smatra svrsishodnim da naloži Kantonalnom sudu da hitno odluči o izvršenikovoj žalbi protiv navedenog rješenja Općinskog suda, a sve radi što potpunije zaštite apelanticinih prava.
41. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2. navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud je uzeo u obzir sve okolnosti predmetnog slučaja (između ostalih, i značaj predmetne pravne stvari za apelanticu s obzirom na visinu troškova izvršnog postupka o kojima se odlučivalo dopunskim rješenjem o izvršenju), te u vezi s tim zaključio da je za apelanticu dovoljna satisfakcija činjenica da je utvrđena povreda njenog prava na pravično suđenje i da je dat nalog Kantonalnom sudu da hitno okonča predmetni izvršni postupak.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer je postupak, koji je hitne prirode, pred Općinskim sudom trajao oko sedam godina, i to isključivo zbog neaktivnosti tog suda, koji pri tome nije ponudio valjane razloge koji bi mogli opravdati neaktivnost tog suda, odnosno tako dugo trajanje predmetnog postupka pred tim sudom.
44. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman