Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3951/14 („COLORIT“ d.o.o. Banjaluka)
Odluka donesena 22. 03. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3951/14
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 03. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3951/14, rješavajući apelaciju „COLORIT“ d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 22. marta 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija „COLORIT“ d.o.o. Banja Luka.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 57 0 Mals 093365 11 Mals.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „COLORIT“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 26. augusta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog povrede prava na pravično suđenje u postupku koji se vodio pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud), a koji sud je nakon podnošenja apelacije donio presudu zbog propuštanja broj 57 0 Mals 093365 11 Mals od 29. januara 2015. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog privrednog suda zatraženo je 27. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Okružni privredni sud je 11. februara 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 1. jula 2011. godine podnio tužbu Okružnom privrednom sudu protiv „BSS“ d.o.o. Cazin (u daljnjem tekstu: tužena) radi isplate duga u iznosu od 4.075,19 KM.
6. Apelant navodi da je podnosio urgencije Okružnom privrednom sudu radi postupanja u predmetu.
7. Okružni privredni sud je donio presudu zbog propuštanja broj 57 0 Mals 093365 11 Mals od 29. januara 2015. godine.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
8. Apelant smatra da mu je, zbog nepostupanja Okružnog privrednog suda po njegovoj tužbi, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i pristup sudu kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. S tim u vezi, apelant tvrdi da je propuštanje Okružnog privrednog suda da u razdoblju dužem od tri godine preduzme bilo koju radnju s ciljem da procesuje njegovu tužbu imalo za rezultat povredu prava na pristup sudu, te da je Okružni privredni sud prekoračio „razuman rok“ kao segment prava na pravično suđenje. Apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu neopravdanog trajanja postupka.
b)Odgovor na apelaciju
9. Okružni privredni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke.
V.Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku i pristup sudu, u smislu odredbi člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u prvostepenom postupku pred Okružnim privrednim sudom koji je nakon podnošenja apelacije donio presudu zbog propuštanja broj 57 0 Mals 093365 11 Mals od 29. januara 2015. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku pred Okružnim privrednim sudom prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud podsjeća na to da se, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava ( u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stav 38.).
c)Razdoblje koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da je apelant u apelaciji ukazao isključivo na dužinu trajanja postupka pred Okružnim privrednim sudom. Takođe, Ustavni sud zapaža da je Okružni privredni sud poslije podnošenja apelacije donio presudu zbog propuštanja, te da niti apelant niti Okružni privredni sud nisu obavijestili Ustavni sud da li je navedena presuda postala pravosnažna ili je eventualno korišten pravni lijek protiv navedene presude u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Shodno navedenom, Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, razmatrati samo razumnost dužine trajanja prvostepenog postupka pred Okružnim privrednim sudom, odnosno razdoblje od 1. jula 2011. godine, kada je apelant pokrenuo parnični postupak podnošenjem tužbe protiv tuženog, pa do 29. januara 2015. godine, kada je Okružni privredni sud donio presudu zbog propuštanja kojom je okončan postupak pred tim sudom. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine trajanja predmetnog parničnog postupka jeste tri godine i sedam mjeseci. d)Analiza razumnosti trajanja postupka
21. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak tiče tužbenog zahtjeva apelanta radi isplate duga po osnovu isporučene robe. Imajući u vidu činjenice koje je trebalo utvrditi, te pravna pitanja koja je trebalo da razmotri, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno jednostavnom predmetu.
22. Ocjenjujući ponašanje Okružnog privrednog suda, Ustavni sud zapaža da je apelant 1. jula 2011. godine podnio tužbu i da je Okružni privredni sud donio odluku tri godine i sedam mjeseci kasnije. Pri tome, apelant navodi da je urgirao postupanje u predmetu, dok se Okružni privredni sud nije izjasnio o procesnim radnjama koje je preduzimao u spornom razdoblju. S obzirom na navedeno činjenično stanje, Ustavni sud smatra da je razdoblje od tri godine i sedam mjeseci nerazumno dug razdoblje za odlučivanje po predmetnoj tužbi, imajući u vidu da se radilo o relativno jednostavnom predmetu i da je na kraju postupak pred tim sudom završen donošenjem presude zbog propuštanja. Pri tome Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Okružni privredni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje, odnosno razlog za dužinu trajanja predmetnog postupka. S obzirom na naprijed navedeno, a naročito na činjenicu da Okružni privredni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu predmetnog postupka, te da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja postupka, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
24. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 150,00 KM za svaku godinu neopravdanog trajanja postupka. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može, izuzetno, da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, kao što je visina apelantovog potraživanja, da su i apelant i tuženi pravne osobe, te da je okončan prvostepeni postupak usvajanjem apelantovog tužbenog zahtjeva, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava dovoljna satisfakcija za apelanta. Ostali navodi
25. Apelant je naveo i da mu je povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije. Ustavni sud zapaža da apelant navode o povredi ovog prava nije posebno obrazložio. Iz navedenog slijedi da apelant smatra da njegovi navodi o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku ujedno predstavljaju i povredu prava na nediskriminaciju. S obzirom da je te navode Ustavni sud ispitao u prethodnim tačkama ove odluke u kontekstu prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelantove navode o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ jer je Okružnom privrednom sudu bilo potrebno tri godine i sedam mjeseci da bi donio odluku po apelantovoj tužbi, a u odgovoru na apelaciju nije dao bilo kakvo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka, a iz stanja spisa proizilazi da apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupka.
27. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman