Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2914/16 („SILVIO ANDRIGHETTI“ S.p.A. Piove di Sacco)

Odluka donesena 22. 03. 2017.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2914/16

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 03. 2017.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2914/16, rješavajući apelaciju „SILVIO ANDRIGHETTI“ S.p.A. Piove di Sacco, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stav (2) tačka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 22. ožujka 2017. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „SILVIO ANDRIGHETTI“ S.p.A. Piove di Sacco.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan presudom Županijskog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 232545 13 Pž od 2. ožujka 2017. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „SILVIO ANDRIGHETTI“ S.p.A. Piove di Sacco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Padove, Republika Italija, kojeg zastupa Vlado Slišković, odvjetnik iz Kiseljaka, podnio je 8. srpnja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja postupka pred Županijskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Županijski sud) u predmetu broj 65 0 Ps 232545 13 Pž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Županijskog suda zatraženo je 31. siječnja 2017. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Županijski sud je 9. veljeače 2017. godine godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 30. siječnja 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv „Poljooprema“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), radi duga, vrijednost spora 42.000,00 KM (21.498,93 EUR).

6. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Ps 232545 12 Ps od 4. ožujka 2013. godine kojom je obvezao tuženog da apelantu isplati iznos od 21.498,93 EUR, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.484,19 KM.

7. Tuženi je izjavio priziv protiv Presude Općinskog suda, a apelant je 23. travnja 2013. godine dostavio Općinskom sudu odgovor na navedeni priziv.

8. Županijski sud je 23. svibnja 2013. godine zaprimio predmetni spis.

9. Apelant je 1. srpnja 2014. godine i 19. svibnja 2015. godine urgirao kod Županijskog suda, tražeći da taj sud što prije donese odluku u predmetnoj pravnoj stvari.

10. Županijski sud je 2. ožujka 2017. godine donio presudu koju je apelant primio 20. ožujka 2017. godine.

Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je nedonošenjem odluke po prizivu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ukazuje da je prošlo više od tri godine od kada je Županijski sud zaprimio predmetni spis za odlučivanje po prizivu, te da je taj sud samo produžavao sudsku evidenciju predmeta. Apelant ističe da je urgirao kod Županijskog suda za donošenje odluke po prizivu, ali da je od predsjednika Županijskog suda dobio odgovor da za konkretan predmet ne postoje opravdani razlozi da se tretira kao žuran, te da će se u njemu postupati po kronološkom redu. Također, apelant navodi da je uvidom u CMS sistem saznao da je nadnevak sudske evidencije predmeta 2. listopad 2017. godine, iz čega proizlazi mogućnost da sud do navedenog nadnevka neće odlučivati po izjavljenom prizivu. Apelant predlaže da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Županijskom sudu da donese odluku po prizivu u što je moguće kraćem roku. Apelant je 22. ožujka 2017. godine obavijestio Ustavni sud da je Županijski sud donio presudu 2. ožujka 2017. godine koja mu je uručena 20. ožujka 2017. godine.

b) Odgovor na apelaciju

12. Županijski sud je, u odgovoru na apelaciju naveo da predmet nije uzet u rad zbog toga što referat sudije prelazi 900 predmeta, među kojima su stari predmeti koji se prioritetno rade od 70% u mjesečnoj normi, sukladno Uputstvu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta, koji je 1. prosinca 2010. godine donijelo Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV BiH). Županijski sud je naveo da preostali dio norme čine predmeti koji zahtijevaju žurnost po zakonu i kojih je veliki broj u svakom referatu. Županijski sud smatra da nisu utemeljeni apelantovi navodi koji se odnose na povredu članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

IV.Relevantni propisi

13. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 217. st. 3. i 4.

(3) Drugostupanjski sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostupanjskog suda primi spise po prizivu.

(4) Drugostupanjski sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o prizivu, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

V.Dopustivost

14. Sukladno članku VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jedan od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VI.Meritum

18. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

19. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

20. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.. […]

21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu članka 21. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u svezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Županijski sud donio odluku po njegovom prizivu, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom članka 31. Pravila Ustavnog suda, duljinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Relevantni principi

22. Prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stavak 38). Period koji se uzima u obzir

23. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant apelacijom osporava postupak po prizivu pred Županijskim sudom, koji u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek nije bio odlučio po izjavljenom prizivu. Obzirom na navedeno, Ustavni sud će sagledati duljinu postupka pred Županijskim sudom.

24. Ustavni sud primjećuje da je 23. svibnja 2013. godine predmetni spis dostavljen Županijskom sudu na postupanje. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnog postupka je period od tri godine i devet mjeseci.

Analiza duljine trajanja postupka

25. Imajući u vidu da se apelant žali na trajanje prizivnog postupka pred Županijskim sudom, Ustavni sud smatra da eventualna "složenost predmeta", kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine postupka, nije utjecala na trajanje postupka pred tim sudom, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.

26. Analizirajući ponašanje Županijskog suda, Ustavni sud zapaža da taj sud u periodu od tri godine i devet mjeseci, koliko je proteklo od dostavljanja predmeta na odlučivanje tom sudu, nije uzeo predmet u rad. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se Županijski sud u odgovoru na apelaciju pozvao na Uputstvo plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta, koji je donijelo VSTV BiH, zatim ukazao na veliki broj predmeta, te naveo da predmet nije uzet u rad (ne navodeći za kada je planiran rad na konkretnom predmetu). U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Europskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Europske konvencije (vidi Europski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, Serija A broj 194, stavak 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stavak 34). Također, prema praksi Europskog suda, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da poduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. srpnja 1983. godine, Serija A broj 66, st. 25–32). Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se preopterećenost suda velikim brojem predmeta ne može se smatrati izvanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do kronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obvezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. S obzirom na to, Ustavni sud ne može prihvatiti objašnjenje Županijskog suda kao opravdanje za nepostupanje u apelantovom predmetu. Stoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-903/16 od 15. rujna 2016. godine, toč. 21., dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

27. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. Ustavni sud podsjeća da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, te, ako odluči da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, da će ju odrediti na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Dakle, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud određuje naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

29. Uzimajući u obzir navedeno te sve okolnosti konkretnog slučaja, između ostalih i to da je apelant pravna osoba i da nije riječ o naknadi materijalne štete već je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je utvrđivanje kršenja apelantovih prava dovoljna satisfakcija za apelanta.

VII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetu koji pred Županijskim sudom kao prizivnim traje tri godine i devet mjeseci, tako da se ne mogu prihvatiti kao valjani razlozi koje je ponudio Županijski sud, budući da taj sud i pored poduzetih mjera za otklanjanje zaostataka u radu, nije postigao potrebnu ažurnost.

31. Na temelju članka 59. st. (1) i (2) i članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2914/16 („SILVIO ANDRIGHETTI“ S.p.A. Piove di… | Sudska praksa | Aktio