Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3634/16 (R. J.)
Odluka donesena 19. 04. 2017.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3634/16
Apelacija
Odluka o meritumu
19. 04. 2017.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP-3634/16, rješavajući apelaciju Ranka Jovanovića, na osnovu člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 19. aprila 2017. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ranka Jovanovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3
e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Srebrenici broj 82 0 Rs 007978 16 Rs 3.
Nalaže se Osnovnom sudu u Srebrenici, u skladu s članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da po hitnom postupku donese dopunsku presudu u predmetu broj 82 0 Rs 007978 16 Rs 3 od 1. novembra 2016. godine, u skladu s članom II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu s članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Ranku Jovanoviću, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Osnovnom sudu u Srebrenici i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama, s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ranko Jovanović (u daljem tekstu: apelant) iz Bratunca podnio je 2. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Srebrenici (u daljem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 Rs 007978 16 Rs 3.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. novembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Takođe, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 1. marta 2017. godine, a od Okružnog suda u Bijeljini (u daljem tekstu: Okružni sud) 2. marta 2017. godine, da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud je 1. decembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, Vrhovni sud 3. marta 2017. godine i Okružni sud 6. marta 2017. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 18. maja 2005. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Republike Srpske – Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljem tekstu: tuženi), radi zaštite prava iz radnog odnosa.
6. U predmetnom postupku Osnovni sud je u tri navrata donosio presude (4. oktobra 2007. godine, 12. februara 2009. godine i 1. novembra 2013. godine) koje su odlukama Okružnog suda (od 22. januara 2008. godine i 23. novembra 2011. godine), odnosno odlukom Vrhovnog suda (od 13. novembra 2011. godine), ukidane i vraćane na ponovni postupak.
7. S obzirom na to da u dužem vremenskom periodu nije donesena konačna odluka o njegovom tužbenom zahtjevu, apelant je 10. decembra 2012. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, koja je registrovana pod brojem AP-4311/12. Ustavni sud je donio Odluku broj AP-4311/12 od 24. aprila 2014. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ) kojom je usvojio apelaciju, utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, te naložio Okružnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u ovom postupku, s obzirom na to da se predmet nalazio kod Okružnog suda na rješavanju po žalbi podnesenoj protiv prvostepene presude od 1. novembra 2013. godine, te naložio Vladi Republike Srpske da apelantu isplati iznos od 1.350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
8. U nastavku postupka, Okružni sud je Rješenjem broj 82 0 Rs 007978 13 Rsž od 28. februara 2014. godine ukinuo prvostepenu presudu od 1. novembra 2013. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
9. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 82 0 Rs 007978 14 Rs 2 od 27. oktobra 2014. godine, koja je djelimično potvrđena Presudom Okružnog suda broj 82 0 Rs 007978 14 Rsž 2 od 14. jula 2015. godine.
10. Rješenjem Vrhovnog suda broj 82 0 Rs 007978 15 Rev od 18. februara 2016. godine usvojene su revizije apelanta i tuženog, te su ukinute drugostepena i prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
11. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 82 0 Rs 007978 16 Rs 3 od 1. novembra 2016. godine, protiv koje su apelant i tuženi podnijeli žalbe i predmet je proslijeđen na rješavanje Okružnom sudu.
12. Prema stanju spisa, Okružni sud je dopisom od 31. januara 2017. godine vratio Osnovnom sudu predmetni spis kako bi dopunskom presudom odlučio o dijelu apelantovog tužbenog zahtjeva o kojem nije odlučeno, kao i da rješenjem ispravi naziv tuženog u uvodu presude zajedno s dijelom izreke presude, te da nakon što otkloni navedene propuste spis vrati Okružnom sudu na rješavanje po žalbi.
13. Prema stanju spisa predmeta, predmetni parnični postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, odnosno zbog nedonošenja pravosnažne odluke o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te je zbog toga zatražio naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
15. Osnovni sud je naveo tok predmetnog parničnog postupka, izložen u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da je redovno postupao u konkretnom predmetu i da dužina trajanja postupka nije uzrokovana nepostupanjem tog suda.
16. Okružni sud je u svom odgovoru naveo da se ne može konkretnije izjasniti o navodima iz predmetne apelacije, iz razloga što je predmetni spis vratio Osnovnom sudu radi ispravke Presude broj 82 0 Rs 007978 16 Rs 3 od 1. novembra 2016. godine i donošenja dopunske presude, te da iz navedene presude Osnovnog suda očito proizlazi da predugo traje postupak u konkretnom predmetu.
17. Vrhovni sud je u odgovoru naveo da je u predmetnom postupku donosio svoje odluke u razumnom roku, te je predložio da se navodi iz apelacije o dužini trajanja postupka u odnosu na Vrhovni sud ocijene kao neosnovani.
V.Relevantni propisi
18. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan sprovesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
VI.Dopustivost
19. U skladu s članom VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu s članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U skladu s članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednim od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3 b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. VII.Meritum
24. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
25. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
26. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 21 stav 6 Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu okončan predmetni postupak. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 31 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. Relevantni principi
28. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18 i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).
30. Osim toga, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi, Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
31. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća i na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud nalazi da je postupak pred redovnim sudom pokrenut 18. maja 2005. godine. Budući da postupak u predmetnoj pravnoj stvari još nije okončan, proizlazi da postupak u konkretnom slučaju traje duže od 11 godina. Međutim, imajući u vidu Odluku broj AP-4311/12 od 24. aprila 2014. godine, te podržavajući praksu u predmetima koji su s ovog aspekta – ocjene trajanja postupka nakon odluke Ustavnog suda – pokretali identična pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1497/08 od 8. decembra 2010. godine, stav 43, dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud će razmotriti apelantove navode vezane za eventualnu povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u periodu od donošenja Odluke o dopustivosti i meritumu broj AP-4311/12 od 24. aprila 2014. godine do donošenja ove odluke Ustavnog suda, a to je period duži od dvije godine i 10 mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi zaštite prava iz radnog odnosa, te da se ne radi o naročito složenom postupku.
34. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim postupcima uticao na dužinu trajanja postupka.
35. Ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud donio odluku 28. februara 2014. godine, dakle, prije donošenja odluke Ustavnog suda kojom je naloženo tom sudu da hitno okonča predmetni postupak. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da su u periodu dužem od dvije godine i 10 mjeseci redovni sudovi (Osnovni sud, Okružni sud i Vrhovni sud) donijeli četiri odluke, koje u konačnici nisu rezultovale okončanjem predmetnog postupka. Naime, Ustavni sud ukazuje, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da se apelantov predmet, nakon što je dva puta vraćen na ponovni postupak, ponovo nalazi na rješavanju kod Osnovnog suda (jer je taj sud propustio da odluči o cjelokupnom tužbenom zahtjevu). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da ukidanje odluka nižih sudova od viših i vraćanje na ponovni postupak, u principu, ne čini pravne lijekove nedjelotvornim (vidi, mutatis mutandis, Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 14/99 od 29. septembra 2000. godine, „Službeni glasnik BiH“ broj 36/00), ali da stalno vraćanje na ponovni postupak može učiniti pravne lijekove iluzornim, a postupak beskonačnim i bespredmetnim. Stoga Ustavni sud smatra da redovni sudovi moraju uložiti dodatni napor kako bi postupak riješili u razumnom roku, a što su u konkretnom slučaju propustili učiniti. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina trajanja predmetnog postupka (koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim) od dvije godine i 10 mjeseci, računajući od donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP-4311/12 od 24. aprila 2014. godine (kojom je već utvrđena povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku), u okolnostima konkretnog slučaja prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da redovni sudovi u odgovorima na apelaciju nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje predmetnog postupka.
36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
37. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se u smislu stava 2 navedenog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
38. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao više od dvije godine, te s obzirom na to da se radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda, u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete, predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
39. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, kada parnični postupak radi zaštite prava iz radnog odnosa, nakon što je Ustavni sud utvrdio kršenje apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, traje dvije godine i 10 mjeseci, a pri tome redovni sudovi nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati ovako dugo trajanje predmetnog sudskog postupka.
40. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman